четвртак, 31. децембар 2015.

Kad izveštaj demantuje svoje pisce

Zašto je „Nedeljnik” najavio tužbu protiv Saveta za borbu protiv korupcije i kako je 468.000 dinara koje je taj list dobio za Savet bilo važnije od stotina miliona koje su dobijali neki drugi listovi
Iako pompezno najavljen kao krunski dokaz o sprezi vlasti i novinara, najnoviji izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije pokazao je nešto sasvim suprotno. Država je novinare stavila na – dijetu. Institucije i preduzeća čiji je ona vlasnik sve se manje oglašavaju u medijima. Za četiri godine država je na promotivne aktivnosti potrošila 60,9 miliona evra, od čega je na oglašavanje u medijima otišlo tek 28 odsto.
Premijer Aleksandar Vučić izveštaju se, sudeći prema izjavama, najviše obradovao. Za razliku od siromašnih novinara, on ima razloga. Ovaj dokument daleko je od izveštaja koji je Verica Barać objavila 2011. i koji je zaista dokazao sponu vlasti, tajkuna i medija. Iznosi iz najnovijeg izveštaja stavili su do znanja da je iza nas vreme u kojem država godišnje izdvaja preko 35 miliona evra ne bi li posredno uticala na medije. Ova vlast, izgleda, pronašla je drugačiju taktiku – utiče na medije tako što ih izgladnjuje.
Ali članovi Saveta svojski su se potrudili da javnost ubede u „veoma jak odnos medija i države”. Tako je tokom predstavljanja izveštaja članica Saveta Miroslava Milenović kazala da je tržište oglašavanja mnogo veće i da dostiže sumu od spektakularnih 840 miliona evra. Međutim, iz izveštaja se vidi da je reč o nagađanju, kao što se ne vidi kojim je to matematičkim operacijama Savet došao do iznosa kojim bi, možda, mogla da se oporavi srpska privreda.
Nažalost, ovo nije jedini primer koji pokazuje da Milenovićeva veptija barata pretpostavkama nego činjenicama, iako je postala poznata kao jedini finansijski forenzičar u Srbiji. Pre samo mesec dana, u jednoj televizijskoj emisiji je istakla kako je „Politika” jedan od „popriličnih korisnika budžetskog novca”. Kada smo je upitali da objasni svoju izjavu, Milenovićeva je priznala da ne zna koja je svrha uplata na račun naše medijske kuće.
Budući da ova ekspertkinja za tokove novca nije stigla da istraži koja je svrha uplata koja se krije iza šifre 211 Uprave za trezor Ministarstva finansija, njena izjava je mogla da navede na pogrešan utisak – da je reč o korupciji. Izveštaj Saveta pokazao je da se iza 320 miliona koje je iz budžeta stiglo na račun „Politika” krije isključivo prodaja oglasnog prostora.
Posebno je zanimljivo da članica Saveta za borbu protiv korupcije predlaže da se javni pozivi i tenderi ne objavljuju u uglednom listu sa nacionalnom pokrivenošću već u „Službenom glasniku”.
Iza 320 miliona koje je iz budžeta stiglo na račun „Politike” nalazi se isključivo prodaja oglasnog prostora
Zamislite da državni organi ili javna preduzeća konkurse za zaposlenje počnu da objavljuju samo u tom glasilu? Nije li upravo Milenovićeva napisala odličan recept za povećanje korupcije?
Izražavajući neslaganje sa Milenovićevom, članica Saveta Jelisaveta Vasilić napisala je u „Politici” da Savet „nema pravo da nešto unapred proglašava sistemskom korupcijom, i to na senzacionalistički, tabloidan i površan način, a da prethodno nije utvrdio koja se tačno plaćanja države prema medijima mogu smatrati korupcijom”.
– Mnogim zakonima predviđeno je obavezno oglašavanje koje moraju da vrše država, državni organi, organizacije, agencije i privredna društva, naročito kada je reč o raspolaganju državnom imovinom, o javnim nabavkama, stečajevima, privatizacijama, oglašavanju bankrotstva, konkursa za zapošljavanje i slično. U svim tim slučajevima reč je o obaveznom oglašavanju, oglasima koji moraju biti javni, svima dostupni, kako niko ne bi bio onemogućen u ostvarivanju jednakih prava, to jest kako bi se otklonila diskriminacija bilo koga – napisala je Jelisaveta Vasilić.
Nažalost, naš list nije jedini kome su politikantske izjave ove članice Saveta mogle da nanesu štetu. Na prošlonedeljnom predstavljanju izveštaja Milenovićeva je apostrofirala „Nedeljnik” kao magazin u kojem je objavljen „plaćeni intervju na pet strana” sa Bojanom Pajtićem, predsednikom AP Vojvodina, iako je uredništvo „Nedeljnika” posebno označilo tih pet strana i čitaocima jasno stavilo do znanja da je reč o promotivnom tekstu.
Sumnju u njene namere produbljuje i to što isti izveštaj pokazuje da se mnogo veća sredstva od onih koje je dobio „Nedeljnik” (468.000 dinara) slivaju i u druge redakcije. Recimo, od AP Vojvodine dva miliona dinara za produkciju osam emisija i još 475.200 dinara za dodatak na deset strana dobio je „Novi magazin”, koji ima znatno manji tiraž. Novac iz istog izvora stizao je i za nedeljnik „Vreme”, pa je osam strana koštalo 1,8 miliona dinara.
Samo u 2014. „Novi magazin” je od AP Vojvodine zaradio 3.475.200 dinara, dok je „Vreme” iz istog izvora dobilo 4.256.000 dinara.
Iz izveštaja se vidi da je iz budžeta dosta novca otišlo „Dan grafu”, izdavaču listu „Danas”, sa veoma skromnim tiražom. Za četiri godine isplaćeno im je oko 244 miliona dinara, ali se u izveštaju samo u tragovima može saznati koje su to institucije uplatile novac. Zanimljivo je da je list „Danas” dobio od državnih institucija 10 miliona dinara više nego „Ringijer Aksel Špringer”, koji izdaje listove „Blic”, „Alo”, NIN, „24 sata”… Ali i kada je reč o „Ringijeru”, u izveštaju Saveta može više da se nagađa o nameni novca ili institucijama nego da se pouzdano zna. Ali smo o „Nedeljniku”, koji je dobio 0,005 odsto državnog novca, saznali sve. Čak i više nego što ljudi koji vode taj list znaju.

http://www.politika.rs/sr/clanak/346319/Kad-izvestaj-demantuje-svoje-pisce

Нема коментара: