недеља, 15. новембар 2026.

Pravda na vagi: Anatomija 46 krivičnih prijava protiv Aleksandra Vučića

U poslednjih nekoliko godina, posebno tokom intenzivnih studentskih i građanskih protesta, u srpskoj javnosti sve češće se pojavljuju kompilacije krivičnih prijava podnetih protiv najviših državnih funkcionera. Jedna od takvih objava, koja je privukla pažnju na Instagramu, potiče sa naloga „Studenti Šumadije“ i nosi naslov „Spisak krivičnih prijava podnetih protiv Aleksandra Vučića“. Reč je o vizuelno uređenom karuselu od šest slajdova, u kojem je navedeno 46 pojedinačnih prijava, numerisanih od 1 do 46, sa datumima i kratkim opisima navoda.

Pre analize pojedinačnih slučajeva neophodno je razjasniti pravnu prirodu krivične prijave. U Srbiji krivičnu prijavu može podneti građanin, udruženje, politička organizacija ili drugi subjekt koji raspolaže saznanjima o mogućem krivičnom delu. Njeno podnošenje, međutim, ne znači da je protiv prijavljenog lica automatski pokrenuta istraga, da je podignuta optužnica ili da je utvrđena njegova krivična odgovornost.

Javno tužilaštvo razmatra prijavu i prikuplja potrebna obaveštenja, a zatim odlučuje da li postoje zakonski uslovi za dalje postupanje. U zavisnosti od rezultata provera, prijava može biti odbačena, može se nastaviti predistražni postupak ili može biti doneta odluka o pokretanju istrage. Tek kasnije, ukoliko se ispune zakonski uslovi, može doći do podizanja i potvrđivanja optužnice, suđenja i eventualne pravosnažne presude.

Zato broj podnetih prijava sam po sebi nije pokazatelj krivične odgovornosti. Isto tako, činjenica da za neku prijavu nije javno poznat ishod ne znači nužno da tužilaštvo nije postupalo. Potrebno je razlikovati odbačenu prijavu, predmet u kojem se još prikupljaju obaveštenja, pokrenutu istragu, optužnicu i pravosnažnu sudsku odluku.

Lista sa naloga „Studenti Šumadije“ obuhvata period od 2013. do kraja oktobra 2026. godine. Među najčešćim temama nalaze se Kosovo i Briselski sporazum, slučaj „Savamala“, navodi o povezanosti sa organizovanim kriminalnim grupama (Belivuk–Miljković, Jovanjica, Krušik), sporovi oko Telekoma i drugih privrednih subjekata, kao i događaji iz perioda masovnih protesta 2024–2025. godine. Posebno mesto zauzimaju prijave povezane sa protestima u martu 2025, navodnom upotrebom akustičnog oružja, padom nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici, posetom pacijentima iz Kočana i odlukama o pomilovanjima.

Objava je po svom karakteru deo studentskog i aktivističkog javnog diskursa. Njena osnovna poruka jeste da se protiv Aleksandra Vučića tokom više od decenije podnosio veliki broj krivičnih prijava, ali da to nije dovelo do odgovarajućeg sudskog epiloga. Takva kompilacija može biti relevantna za raspravu o vladavini prava i odgovornosti nosilaca javnih funkcija, ali njenu sadržinu treba posmatrati kritički: ona ne predstavlja zvaničnu evidenciju tužilaštva i ne pruža potpune podatke o procesnom statusu svakog predmeta.

U nastavku se razmatra svih 46 stavki, uz razdvajanje navoda koji su izneti u prijavama od onoga što je, prema dostupnim informacijama, potvrđeno u postupcima ili javnim dokumentima.


I. Pregled 46 krivičnih prijava

1. Prijava od 30. oktobra 2026. – sumnja na pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja i izazivanje panike

Prema opisu sa liste, prijava je podneta nakon parlamentarnih izbora na kojima je lista oko Srpske napredne stranke izgubila, a Vučić javno priznao poraz. Novi policijsko-sindikalni savez navodno je ocenio da su njegove izjave nakon izbora mogle uznemiriti javnost i biti protumačene kao pretnja organizovanjem ljudi koji bi „uzeli pravdu u svoje ruke“.

Podnosilac se pozvao na odredbe Krivičnog zakonika koje se odnose na napad na ustavno uređenje i izazivanje panike. U medijima su se pojavile i tvrdnje, uključujući navode britanskog lista The Times, o mogućoj spremnosti da se vlast zadrži silom, od čega se navodno odustalo nakon razgovora sa evropskim predstavnicima.

Argumenti u prilog prijavi: Mogu se zasnivati na sadržini konkretnih izjava, njihovom kontekstu, eventualnim pozivima na protivpravno delovanje i drugim dokazima koji bi pokazali nameru da se izazove nasilje ili ozbiljno ugrozi ustavni poredak.

Argumenti protiv prijave: Samo priznanje izbornog poraza predstavlja postupanje u skladu sa demokratskim procesom. Politički govor, čak i kada je oštar ili kontroverzan, nije automatski krivično delo. Za krivičnu odgovornost bilo bi neophodno dokazati zakonska obeležja konkretnog dela, a ne samo postojanje politički sporne izjave.

Procesni status: Prema tekstu prvobitne liste, nije bilo javno potvrđeno da je tužilaštvo pokrenulo postupak. Posebno je potrebno proveriti tačan datum, izborni događaj i sadržinu izjava na kojima se prijava zasniva.

2. Prijava od 29. oktobra 2026. – „Sky prepiske“ i navodna povezanost sa Darkom Šarićem

Osnov prijave čini objava nedeljnika Radar o presretnutim porukama sa aplikacije Sky, u kojima osuđeni Darko Šarić i njegovi saradnici navodno koriste nadimke „Oskar“ i „Čvarak“ za osobu koju Radar identifikuje kao Aleksandra Vučića. U porukama se, prema objavljenom tumačenju, pominju finansiranje stranke, kontakti sa Vučićevim bratom i sinom i moguća obećanja u vezi sa pomilovanjem.

Predsednik Demokratske stranke Srđan Milivojević navodno je podneo prijavu zbog sumnje na kriminalno udruživanje i trgovinu uticajem.

Argumenti u prilog prijavi: Ako su poruke autentične, ako je identitet osoba koje se u njima pominju pouzdano utvrđen i ako se sadržaj može povezati sa konkretnim radnjama, one bi mogle predstavljati osnov za proveru navoda o korupciji, trgovini uticajem ili drugim krivičnim delima.

Argumenti protiv prijave: Identifikacija nadimaka predstavlja pitanje dokazivanja, a ne činjenicu koja se može pretpostaviti. Potrebno je utvrditi autentičnost i celovitost komunikacije, kontekst poruka i vezu između njihovih autora i osobe na koju se navodno odnose. Tvrdnje učesnika kriminalne komunikacije same po sebi ne dokazuju da je osoba o kojoj govore zaista učestvovala u opisanim radnjama.

Procesni status: Neophodno je razlikovati novinarsko tumačenje poruka od nezavisno potvrđenih činjenica i eventualnih dokaza pribavljenih u krivičnom postupku.

3. Prijava od 2. oktobra 2026. – pomilovanje 49 osoba

Prema listi, Vučić je neposredno pre ostavke na mesto predsednika doneo odluke o pomilovanju i aboliciji 49 lica. Među njima su navodno bile osobe povezane sa protestima, učesnici različitih incidenata i bivša državna sekretarka MUP-a Dijana Hrkalović. Prijava je podneta zbog sumnje na prekoračenje ovlašćenja.

Više javno tužilaštvo u Beogradu navodno je prijavu odbacilo, uz obrazloženje da nije utvrđeno postupanje izvan ustavnih ovlašćenja, pribavljanje koristi ili nanošenje štete, kao i da podnosilac nije dostavio dokaze koji bi potkrepili sumnju.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su mogli ukazivati na vreme donošenja odluka, izbor lica obuhvaćenih pomilovanjem i eventualnu netransparentnost postupka.

Argumenti protiv prijave: Pravo predsednika na pomilovanje predviđeno je Ustavom i zakonom. Za krivičnu odgovornost nije dovoljno neslaganje sa političkom ili pravnom opravdanošću odluke; potrebno je dokazati prekoračenje ovlašćenja i ostala zakonska obeležja konkretnog krivičnog dela.

Procesni status: Prema navodima iz prvobitnog teksta, prijava je odbačena. Za konačnu pravnu ocenu potrebno je imati uvid u samo rešenje tužilaštva, a ne oslanjati se isključivo na medijske prikaze njegovog obrazloženja.

4. Prijava od 12. decembra 2025. – dopuna u slučaju „Generalštab“

Predmet se odnosi na ukidanje statusa kulturnog dobra kompleksu zgrada Generalštaba u Beogradu i planirani investicioni projekat povezan sa Jaredom Kushnerom. Tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je optužnice protiv ministra kulture Nikole Selakovića i drugih lica zbog sumnje na zloupotrebu položaja i falsifikovanje. The Guardian je izvestio o sastanku iz februara 2024. na kojem je Vučić navodno tražio ukidanje zaštite kompleksa.

Vučić je negirao nezakonitosti i kritikovao postupanje tužilaštva.

Argumenti u prilog prijavi: Postojanje krivičnog postupka protiv resornog ministra i drugih učesnika može biti relevantno za proveru uloge viših državnih funkcionera, naročito ako postoje dokumenti, svedočenja ili komunikacija koja ukazuje na njihovo konkretno učešće.

Argumenti protiv prijave: Činjenica da su optuženi drugi funkcioneri ne dokazuje automatski krivičnu odgovornost predsednika. Potrebno je utvrditi njegovu konkretnu radnju, eventualno naređenje, podstrekavanje ili pomaganje, kao i njegovu svest i nameru u odnosu na krivično delo.

Procesni status: Prema javno dostupnom opisu, Vučić nije bio među licima protiv kojih je podignuta optužnica u navedenom predmetu.

5. Prijava od 24. novembra 2025. – „Sarajevo safari“

Navodi se da je Vučić tokom 1992–1993. kao dobrovoljac bio u odredu Srpske radikalne stranke pod komandom Slavka Aleksića, stacioniranom na Jevrejskom groblju u Sarajevu. Sa te pozicije su, prema pojedinim svedočenjima, pucali i strani državljani koji su navodno plaćali da učestvuju u ubijanju civila tokom opsade Sarajeva.

Hrvatski novinar Domagoj Margetić podneo je prijavu milanskom tužilaštvu. Vučić je demantovao da je imao snajper ili pušku i da je učestvovao u ubijanju civila. Prema opisu, milansko tužilaštvo istražuje navode o učešću italijanskih državljana, dok je predmet u Bosni i Hercegovini godinama bez konačne odluke.

Argumenti u prilog prijavi: Potvrđeno prisustvo na određenoj lokaciji, ukoliko je zaista utvrđeno, može biti relevantno za proveru navoda o mogućoj povezanosti sa događajima na toj lokaciji. Istorijska svedočenja o takozvanom „safariju“ mogu biti povod za istraživanje.

Argumenti protiv prijave: Prisustvo na lokaciji ne dokazuje lično učešće u pucanju na civile, pomaganje takvih radnji ili znanje o njima. Za individualnu krivičnu odgovornost neophodni su konkretni dokazi o ponašanju određene osobe.

6. Prijava od 19. novembra 2025. – prijava tužilaštvu u Milanu povodom „Sarajevo safarija“

Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić podneo je prijavu milanskom tužilaštvu, koje istražuje navode da su strani državljani, posebno Italijani, plaćali mogućnost da pucaju na civile tokom opsade Sarajeva.

Margetić tvrdi da je Vučić 1992–1993. bio dobrovoljac u odredu Srpske radikalne stranke pod komandom Slavka Aleksića, stacioniranom na Jevrejskom groblju. Poziva se na video-materijal, svedočenja i tadašnje političke aktivnosti Vučića.

Argumenti u prilog prijavi: Video-materijal, svedočenja i drugi istorijski izvori mogu biti osnov za proveru prisustva, kretanja i eventualnih aktivnosti pojedinaca na relevantnim lokacijama.

Argumenti protiv prijave: Ni prisustvo na određenoj lokaciji ni politička funkcija u tadašnjoj stranci ne dokazuju izvršenje ratnog zločina. Neophodno je utvrditi konkretno ponašanje, oblik učešća i vezu sa određenim zločinom. Vučić je negirao da je imao snajper i tvrdio da je na jednom od snimaka bio stativ za kameru.

Napomena: Stavke 5 i 6 odnose se na istu širu temu i istog podnosioca, pa ih pri statističkom prikazu treba označiti kao povezane prijave, a ne predstavljati ih kao dva potpuno nezavisna slučaja.

7. Prijava od 2. septembra 2025. – „Telekom i United Media“, sumnja na trgovinu uticajem

Udruženje „Ustavobranitelji“, koje se povezuje sa advokatima Jovanom Rajićem, Čedomirom Kokanovićem i Ivanom Ninićem, podnelo je prijavu Tužilaštvu za organizovani kriminal protiv Vučića i direktora Telekoma Vladimira Lučića.

Osnov prijave je audio-snimak koji su objavili KRIK i OCCRP. Na njemu se, prema objavljenom opisu, čuje razgovor Lučića i Stana Millera, direktora United Group, o smeni Aleksandre Subotić, izvršne direktorke United Media. Lučić navodno govori da je smena želja predsednika. United Group je potvrdila da je razgovor vođen.

Argumenti u prilog prijavi: Snimak, ukoliko je autentičan i potpun, mogao bi biti relevantan za proveru mogućeg političkog uticaja na poslovne odluke i upravljanje državnim preduzećem, naročito ako bi se utvrdilo da je takav uticaj korišćen radi nedozvoljenog cilja.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je utvrditi autentičnost i celovitost snimka, tačan kontekst razgovora i da li je Vučić zaista dao instrukciju ili je njegovo ime samo pomenuto. Prema prvobitnom tekstu, veštačenje Višeg javnog tužilaštva u Beogradu ukazivalo je na to da je snimak sečen, spajan ili na drugi način montiran. Takav nalaz treba precizno opisati: utvrđivanje izmena na snimku nije samo po sebi isto što i dokaz da je čitav razgovor izmišljen.

8. Prijava od 17. juna 2025. – poseta intenzivnoj nezi pacijenata iz Kočana sa kamerama

Studenti u blokadi podneli su prijavu zbog Vučićeve posete 17. marta 2025. povređenima u požaru u diskoteci u Kočanima, koji su bili smešteni u jedinici intenzivne nege UKC Srbije.

Prigovor se odnosio na ulazak sa novinarskim ekipama, navodno bez odgovarajuće zaštitne opreme, kao i na moguće ugrožavanje zdravlja, privatnosti i dostojanstva pacijenata.

Argumenti u prilog prijavi: Potrebno je ispitati da li je ulazak bio odobren, da li su poštovani medicinski protokoli, da li su pacijenti dali saglasnost za snimanje i da li je njihov zdravstveni položaj bio dodatno ugrožen.

Argumenti protiv prijave: Sam ulazak u bolnicu ili poseta povređenima ne predstavlja automatski krivično delo. Za krivičnu odgovornost potrebno je dokazati konkretno kršenje propisa i zakonska obeležja odgovarajućeg dela, uključujući eventualnu posledicu i uzročnu vezu, kada su one propisane.

9. Prijava od 5. juna 2025. – navodno organizovano kriminalno delovanje državnog vrha

Lista navodi prijavu zbog navodnog organizovanog kriminalnog delovanja državnog vrha, o čemu je javno saopšteno u intervjuu. Tačan sadržaj intervjua, podnosilac i konkretna krivičnopravna kvalifikacija nisu dovoljno jasno navedeni.

Argumenti u prilog prijavi: Ako su u intervjuu izneti konkretni podaci o krivičnim delima, imenima učesnika, načinu izvršenja i dokazima, oni mogu predstavljati osnov za proveru navoda.

Argumenti protiv prijave: Opšta tvrdnja da postoji organizovano kriminalno delovanje državnog vrha nije dovoljna za utvrđivanje krivične odgovornosti. Potrebno je navesti konkretne radnje, učesnike, vreme, mesto, način izvršenja i dokaze.

Procesni status: Bez preciznijih podataka o samoj prijavi nije moguće pouzdano oceniti ni njenu pravnu osnovanost ni njen dalji tok.

10. Prijava od 14. maja 2025. – neovlašćeni ulazak u intenzivnu negu (Kočani)

Ova stavka odnosi se na isti događaj kao prijava broj 8 – Vučićev ulazak u intenzivnu negu sa novinarskim ekipama tokom posete povređenima u požaru u Kočanima. Studenti su tražili utvrđivanje odgovornosti i razrešenje odgovornih u UKC Srbije.

Argumenti u prilog prijavi: Mogu se odnositi na poštovanje medicinskih protokola, zaštitu privatnosti i saglasnost pacijenata.

Argumenti protiv prijave: Neophodno je razlikovati politički zahtev za utvrđivanje odgovornosti od formalne krivične prijave. Sama činjenica da su studenti zahtevali odgovornost ne znači da je podneta posebna krivična prijava.

Napomena: Ovu stavku treba statistički odvojiti od formalnih krivičnih prijava ako je reč o studentskom zahtevu ili inicijativi, a ne o prijavi dostavljenoj tužilaštvu.

11. Prijava od 27. aprila 2025. – navodno protivpravno lišavanje slobode na SNS mitingu

Pokret „Kreni-Promeni“ podneo je prijavu protiv Vučića i predsednika SNS-a Miloša Vučevića povodom mitinga u Beogradu 12. aprila 2025. godine. Podnosioci su tvrdili da su građani na otvorenom prostoru bili ograđeni metalnim ogradama i da su ih redari fizički sprečavali da napuste skup.

Advokat Danilo Babić naveo je da je pokret pre mitinga primio više od 2.000 prijava građana koji su tvrdili da su primoravani na prisustvo, između ostalog pretnjama gubitkom posla ili socijalne pomoći. Uz prijavu je, prema opisu, dostavljen video-materijal.

Argumenti u prilog prijavi: Video-snimci, izjave učesnika i eventualni dokazi o fizičkom sprečavanju izlaska mogli bi biti relevantni za utvrđivanje protivpravnog ograničavanja slobode kretanja.

Argumenti protiv prijave: Ograđivanje prostora na velikom skupu može predstavljati legitimnu bezbednosnu meru. Za krivičnu odgovornost potrebno je dokazati da su određena lica protivpravno i namerno sprečavana da napuste prostor, kao i konkretnu ulogu prijavljenih osoba.

12. Prijava od 23. aprila 2025. – navodna upotreba akustičnog oružja na protestu 15. marta

Demokratska stranka, preko predsednika Srđana Milivojevića, podnela je prijavu Tužilaštvu za organizovani kriminal protiv Vučića zbog navodne upotrebe „zvučnog topa“ ili drugog akustičnog oružja tokom protesta 15. marta 2025. godine.

Prijava je, prema tekstu, bila potkrepljena medicinskim izveštajima više od 100 građana koji su prijavili vrtoglavicu, gubitak ravnoteže i druge simptome. Slične prijave podnele su i druge opozicione stranke i nevladine organizacije.

Argumenti u prilog prijavi: Svedočenja učesnika, medicinska dokumentacija, fotografije uređaja i podaci o opremi koju poseduje MUP mogli bi predstavljati osnov za proveru navoda o upotrebi akustičnog sredstva.

Argumenti protiv prijave: Medicinska dokumentacija može potvrditi da su određene osobe imale simptome, ali sama po sebi ne dokazuje uzrok simptoma, upotrebu konkretnog uređaja, postojanje naredbe niti odgovornost predsednika. Za to bi bili potrebni tehnički nalazi, pouzdani snimci, podaci o kretanju uređaja, svedočenja i dokazi o lancu odlučivanja.

Prema prvobitnom tekstu, Više javno tužilaštvo u Beogradu je u septembru 2026. zaključilo da uređaji nisu korišćeni i da je došlo do panične lančane reakcije. Ovo je potrebno vezati za konkretno rešenje i njegov procesni status, a ne predstavljati kao pravosnažnu sudsku odluku.

13. Prijava od 11. aprila 2025. – izjave označene kao pretnje tužiocima

Potpredsednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić podnela je prijavu protiv Vučića zbog izjava koje je okarakterisala kao direktne pretnje tužiocima, pritisak na njihov rad i ometanje pravde.

Povod su bile Vučićeve izjave iz Pariza od 9. aprila 2025, u kojima je najavio da će lično goniti tužioce koji postupaju po određenim prijavama. Više tužilaca Prvog osnovnog tužilaštva u Beogradu navodno je zatražilo zaštitu od Visokog saveta tužilaštva zbog neprimerenog uticaja.

Argumenti u prilog prijavi: Javne izjave visokog državnog funkcionera mogu biti relevantne ako predstavljaju konkretan pritisak, pretnju ili pokušaj ometanja rada pravosudnih organa.

Argumenti protiv prijave: Kritika rada tužilaštva, čak i kada je oštra ili neprimerena, nije sama po sebi krivično delo. Potrebno je utvrditi da li je izjavama ostvareno neko od zakonskih obeležja konkretnog krivičnog dela.

14. Prijava od 21. marta 2025. – sumnja na podstrekavanje na terorizam povodom „zvučnog topa“

Ova prijava odnosi se na isti događaj od 15. marta 2025. i navodnu upotrebu akustičnog oružja tokom protesta. Grupe nevladinih organizacija i pojedinci podneli su prijave Tužilaštvu za organizovani kriminal, kvalifikujući događaj kao mogući terorizam ili podstrekavanje na terorizam.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su se pozivali na svedočenja o panici, zdravstvene simptome učesnika i navodnu upotrebu opasnog sredstva radi zastrašivanja građana.

Argumenti protiv prijave: Krivično delo terorizma ima posebna zakonska obeležja koja se ne mogu izvesti samo iz tvrdnje da je tokom protesta došlo do panike. Potrebno je dokazati konkretno ponašanje, nameru i zakonom propisane ciljeve i posledice.

Napomena: Ovu prijavu treba analizirati zajedno sa brojem 12, ali je ne treba automatski računati kao nezavisan događaj. Različite prijave mogu se odnositi na isti događaj, ali imati različite podnosioce ili pravne kvalifikacije.

15. Prijava od 13. marta 2025. – slučaj „CRTA“

Organizacija CRTA podnela je prijavu protiv Vučića, tužilaca, uključujući Nenada Stefanovića, i policijskih službenika zbog sumnje na zloupotrebu položaja, neovlašćeno korišćenje ličnih podataka i izazivanje panike.

Osnov prijave bio je Vučićev javni nastup na TV Informer, u kojem je izneo informacije o finansiranju organizacije CRTA, uključujući navod o 190.000 evra za organizaciju „Da smradovi odu“. Podnosioci su tvrdili da su informacije poticale iz dokumentacije oduzete tokom postupanja UKP-a u prostorijama CRTA.

Argumenti u prilog prijavi: Ako su informacije poticale iz dokumentacije koja nije smela biti dostupna ili objavljena, trebalo bi utvrditi ko ih je dostavio, po kom osnovu i da li je došlo do povrede propisa o tajnosti postupka ili zaštiti podataka.

Argumenti protiv prijave: Javna rasprava o finansiranju nevladinih organizacija nije sama po sebi protivpravna. Za krivičnu odgovornost potrebno je dokazati da je Vučić lično pribavio ili neovlašćeno koristio zaštićene podatke, ili da je na drugi način učestvovao u konkretnom krivičnom delu.

16. Prijava od 11. marta 2025. – slučaj policajca Lazara Bačića

Pokret „Kreni-Promeni“ podneo je prijavu protiv Vučića i urednika Informera Dragana J. Vučićevića zbog navodnog izazivanja panike i nereda.

Povod je bio Vučićev javni nastup u kojem je tvrdio da je policajca Žandarmerije Lazara Bačića tokom blokade RTS-a povredila grupa studenata i da je zadobio teške povrede. Video-snimci sa lica mesta, prema opisu, pokazivali su da je Bačića, koji je bio u civilu, udario kolega iz Žandarmerije. Portal Radar objavio je i audio-snimak razgovora u kojem Bačić navodno potvrđuje da ga je udario kolega.

Argumenti u prilog prijavi: Ako je predsednik svesno širio netačne informacije o počiniocu napada, a takve informacije su mogle izazvati ozbiljne posledice, to bi moglo biti relevantno za proveru odgovarajuće krivičnopravne kvalifikacije.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je utvrditi šta je Vučić znao u trenutku davanja izjave, od koga je dobio informacije i da li je imao nameru da izazove paniku ili druge posledice koje zakon zahteva. Netačna politička izjava nije automatski krivično delo.

17. Prijava od 16. januara 2025. – povređivanje studentkinje automobilom tokom blokade

Pokret „Kreni-Promeni“ podneo je prijavu protiv Vučića zbog navodnog podsticanja nasilja nad studentima.

Povod je bio incident 16. januara 2025. u Ruzveltovoj ulici u Beogradu, kada je vozač automobilom udario studentkinju Pravnog fakulteta tokom blokade. Prema opisu, studentkinja je završila na krovu automobila, pala na kolovoz, a vozač je pobegao. Vozač je uhapšen, a događaj je kvalifikovan kao teško ubistvo u pokušaju.

Prijava se odnosila na ranije Vučićeve izjave u kojima je relativizovao odgovornost vozača koji prolaze kroz blokade.

Argumenti u prilog prijavi: Ponavljano javno opravdavanje ili relativizovanje nasilja prema demonstrantima moglo bi biti relevantno ako bi se dokazalo da je predstavljalo podstrekavanje na konkretno krivično delo.

Argumenti protiv prijave: Za podstrekavanje je potrebno dokazati da je neko sa umišljajem kod drugog stvorio ili učvrstio odluku da izvrši konkretno krivično delo. Politički komentar o blokadama i saobraćaju sam po sebi ne ispunjava taj uslov.

18. Prijava od 13. decembra 2024. – povređivanje članova Beogradske filharmonije

Pokret „Kreni-Promeni“ podneo je prijavu protiv Vučića zbog navodnog podstrekavanja na nasilje.

Povod je bio incident 6. decembra 2024. ispred Beogradske filharmonije tokom skupa „Zastani Srbijo“, kada je 67-godišnji vozač automobilom naleteo na grupu i povredio četvoro muzičara. Više javno tužilaštvo odredilo mu je zadržavanje zbog sumnje na nasilničko ponašanje na javnom skupu.

Prijava je tvrdila da je Vučić svojim izjavama opravdavao nasilje nad učesnicima mirnih protesta.

Argumenti u prilog prijavi: Mogao bi se ispitivati širi kontekst javnih izjava i njihov eventualni uticaj na stvaranje atmosfere u kojoj se nasilje toleriše.

Argumenti protiv prijave: Nije dovoljno pokazati da je određena izjava bila politički neodgovorna ili da je mogla uticati na javno mnjenje. Potrebno je dokazati zakonske elemente podstrekavanja, uključujući nameru i vezu sa konkretnim krivičnim delom.

19. Prijava od 4. novembra 2024. – pad nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu

Prijava je podneta povodom pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, kada je poginulo 16 osoba. Odnosila se na sumnju u korupciju, zloupotrebe i nepravilnosti povezane sa rekonstrukcijom železničke stanice.

Više javno tužilaštvo u Novom Sadu podiglo je optužnicu protiv više osoba, među kojima su bili bivši ministar Goran Vesić i funkcioneri povezani sa železničkom infrastrukturom. Deo predmeta odnosio se na moguću korupciju u vezi sa projektom modernizacije pruge.

Argumenti u prilog prijavi: Ovaj slučaj se izdvaja po tome što postoji konkretna i izuzetno teška posledica – smrt 16 ljudi – u vezi sa javnim infrastrukturnim projektom. Postoje postupci protiv više odgovornih lica, dokumentacija o rekonstrukciji, ugovorni odnosi, tehnički nalazi i komunikacija između učesnika projekta. Ako bi se utvrdilo da je neko iz najvišeg državnog vrha konkretno uticao na odluke, rokove, nadzor ili dokumentaciju, takvi dokazi mogli bi biti relevantni i za ispitivanje odgovornosti viših funkcionera.

U prvobitnom tekstu posebno se ukazuje na komunikaciju sa saradnicima iz Kabineta predsednika, uključujući Natašu Vukšić, kao i na navode o političkom pritisku na rokove, nepravilnostima u dokumentaciji i mogućem višestrukom fakturisanju. Takve navode treba proveravati na osnovu konkretnih dokumenata i iskaza, a ne izvoditi zaključke samo iz postojanja komunikacije sa kabinetom.

Argumenti protiv prijave: Vučić nije automatski krivično odgovoran zbog toga što je bio predsednik države u vreme realizacije projekta ili zbog toga što su drugi funkcioneri optuženi. Potrebno je dokazati njegovu konkretnu radnju ili oblik učešća u krivičnom delu, kao i odgovarajući oblik krivice. Politička odgovornost za rad državnih organa ne može se izjednačiti sa individualnom krivičnom odgovornošću.

Zašto je ovaj slučaj posebno značajan: Za razliku od prijava koje se pretežno zasnivaju na političkim izjavama ili neslaganju sa državnom politikom, ovde postoji konkretan događaj, veliki broj žrtava, javni projekat, obimna dokumentacija i krivični postupci protiv drugih učesnika. To ga čini jednim od najvažnijih slučajeva za proveru eventualne odgovornosti na višem nivou.

Ipak, postojanje optužnica protiv drugih osoba ne dokazuje da je Vučić izvršio krivično delo. Ključno pitanje ostaje da li postoje dokazi koji ga individualno povezuju sa konkretnim protivpravnim radnjama.

20. Prijava od 31. marta 2023. – prihvatanje evropskog plana za Kosovo

Četiri desno orijentisane stranke – Dveri, Novi DSS, Zavetnici i POKS – podnele su prijavu protiv Vučića zbog navodnog ugrožavanja teritorijalne celovitosti Srbije prihvatanjem evropskog plana za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine.

Podnosioci su tvrdili da plan predstavlja priznanje okupacije i kršenje Ustava.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su ukazivali na odredbe plana koje su tumačili kao korak ka de facto priznanju nezavisnosti Kosova i na činjenicu da plan nije formalno ratifikovan u Narodnoj skupštini.

Argumenti protiv prijave: Sporno je da li politički sporazum i njegovo prihvatanje ispunjavaju zakonska obeležja krivičnih dela protiv ustavnog uređenja. Potrebno je dokazati konkretnu protivpravnu radnju, a ne samo politički osporavanu odluku.

21. Prijava od 10. marta 2023. – prihvatanje Sporazuma o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine

Udruženje „Uspravna Srbija“, čiji je predstavnik Dragan Dobrašinović, podnelo je prijavu zbog navodnog ugrožavanja teritorijalne celovitosti prihvatanjem evropskog, odnosno francusko-nemačkog plana i aneksa iz Ohrida.

Više javno tužilaštvo u Beogradu navodno je prijavu odbacilo krajem marta 2023. godine. U obrazloženju je, prema dostupnom opisu, navedeno da nije dostavljen materijalni dokaz osim citata plana, da plan nije potpisan i da nije utvrđeno da su radnje predsednika imale za cilj otcepljenje teritorije Srbije.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su plan tumačili kao korak ka de facto priznanju nezavisnosti Kosova i ukazivali na odsustvo formalne ratifikacije u Skupštini.

Argumenti protiv prijave: Tužilaštvo je, prema navodima, već odbacilo prijavu zbog nedostatka osnova sumnje. Pored toga, političko prihvatanje plana ne predstavlja automatski krivično delo.

Napomena: Ova prijava je neposredno povezana sa stavkom 20. U statističkom prikazu treba jasno navesti da se radi o različitim prijavama povodom istog političkog dokumenta, a ne o dva različita događaja.

22. Prijava od 16. marta 2022. – rušenje u Savamali i navodno prikrivanje odgovornosti

Novi policijsko-sindikalni savez podneo je prijave protiv Vučića i više drugih funkcionera, među kojima su Nebojša Stefanović, Dijana Hrkalović, Vladimir Rebić, Siniša Mali, Zvonko Veselinović i Veljko Belivuk.

Osnov su bile izjave Gorana Stamenkovića, šefa smene dežurne službe u noći rušenja u Savamali 2016. godine, kao i navodi Veljka Belivuka. Prijave su se odnosile na sumnje u terorizam, ometanje pravde i trgovinu uticajem. Stamenković je kasnije u intervjuu za KRIK tvrdio da je pod pritiskom preuzeo krivicu i da mu je Vučić davao obećanja.

Argumenti u prilog prijavi: Navodi o pritiscima na policijske službenike i eventualnom prikrivanju odgovornosti viših funkcionera mogli bi biti relevantni ako su potkrepljeni konkretnim dokazima.

Argumenti protiv prijave: Stamenković je pravosnažno osuđen, a njegove kasnije tvrdnje moraju se proveriti. Ne može se zaključiti da je Vučić odgovoran samo zato što je događaj izazvao političku krizu ili zato što su se pojavili navodi o umešanosti drugih lica.

23. Prijava od 11. februara 2022. – sumnja na davanje mita u vezi sa glasanjem

Pokret za preokret, preko Janka Veselinovića, podneo je prijavu zbog Vučićevog obećanja dodatnih 100 evra mladima od 16 do 29 godina. Podnosioci su to povezivali sa članom 156 Krivičnog zakonika, koji uređuje krivična dela u vezi sa davanjem i primanjem mita u vezi sa glasanjem.

Argumenti u prilog prijavi: Ako bi se dokazalo da je novčana korist direktno uslovljena glasanjem za određenog kandidata ili listu, to bi moglo biti relevantno za primenu odredbi o izbornom mitu.

Argumenti protiv prijave: Državna novčana pomoć može predstavljati ekonomsku meru, a ne kupovinu glasova. Za krivičnu odgovornost potrebno je dokazati neposrednu vezu između davanja koristi i konkretnog izbornog ponašanja.

24. Prijava od 3. avgusta 2021. – navodi o povezanosti sa grupom Belivuk–Miljković

Potpredsednik SNS-a Miloš Vučević i Đorđe Komlenski iz Pokreta socijalista podneli su prijavu protiv Vučića i Aleksandra Vulina. Povod su bili medijski izveštaji i izjave opozicije o navodnim vezama sa grupom Veljka Belivuka, uključujući tvrdnje iz Belivukovog saslušanja.

Prijava je prosleđena Tužilaštvu za organizovani kriminal.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su tvrdili da ozbiljni navodi iz medija i izjava osumnjičenih zahtevaju proveru u institucionalnom postupku.

Argumenti protiv prijave: Prijavu je podnela sama vladajuća politička strana kao odgovor na javne optužbe. Izjave osumnjičenih lica i medijski izveštaji moraju se nezavisno proveriti. Ne predstavljaju sami po sebi dokaz krivične odgovornosti Vučića.

25. Prijava od 23. marta 2021. – afera „Mauricijus“

Dragan Đilas podneo je prijave protiv Vučića, Siniše Malog, Vladanke Malović, Milorada Vučelića i Andrijane Nešić. Tvrdio je da su falsifikovana i objavljena dokumenta o navodnim računima i firmama na Mauricijusu i u Hong Kongu.

Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu navodno je prijavu odbacilo u oktobru 2021. godine, uz obrazloženje da nema osnova sumnje za krivično delo falsifikovanja i da dokumenta nisu korišćena u pravnom prometu na način koji bi izazvao pravno relevantnu štetu.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su ukazivali na demanti banke, medijsku kampanju i ulogu visokih funkcionera u objavljivanju spornih dokumenata.

Argumenti protiv prijave: Odbacivanje prijave ukazuje da tužilaštvo, prema dostupnom obrazloženju, nije utvrdilo potrebne elemente krivičnog dela. Za drugačiji zaključak bili bi potrebni novi dokazi.

26. Prijava od 5. januara 2021. – neprijavljivanje reketiranja i prisluškivanja

Predsednica beogradskog odbora Dveri Radmila Vasić podnela je Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu prijavu protiv Vučića zbog sumnje na neprijavljivanje izvršenog krivičnog dela.

Povod je bila Vučićeva izjava od 31. decembra 2020. da neki članovi SNS-a već godinu dana plaćaju reket i da njega prisluškuju, kao i da te informacije dolaze do određenih ljudi i da su od značaja za nacionalnu bezbednost.

Argumenti u prilog prijavi: Ako je predsednik imao pouzdana saznanja o konkretnim krivičnim delima, moglo bi se ispitivati da li je postojao zakonski osnov i obaveza da ih prijavi nadležnim organima.

Argumenti protiv prijave: Nije dovoljno da je javni funkcioner izneo opštu tvrdnju o postojanju kriminala. Potrebno je utvrditi da li je imao konkretna i pouzdana saznanja o određenom delu, učiniocu i okolnostima, kao i da li su ispunjeni zakonski uslovi za odgovornost zbog neprijavljivanja.

27. Prijava od 2. oktobra 2020. u Bosni i Hercegovini – navodno podsticanje na genocid

Sejfudin Tokić, predsednik Bošnjačkog pokreta, podneo je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine prijavu protiv Vučića zbog navodnog podsticanja na genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine.

Osnov je bila izjava koju je Vučić izgovorio u Skupštini Srbije 20. jula 1995. godine: „Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana.“

Tužilaštvo BiH je, prema tekstu, donelo naredbu o nesprovođenju istrage, uz obrazloženje da ne postoji osnov sumnje da je Vučić počinio navedeno delo. U obrazloženju se navodno uzima u obzir kontekst govora i činjenica da je Vučić citirao ili parafrazirao izjavu Vojislava Šešelja.

Argumenti u prilog prijavi: Oštrina formulacije, vreme izgovaranja i politički kontekst mogli bi biti relevantni za analizu eventualnog podstrekavanja na nasilje.

Argumenti protiv prijave: Tužilaštvo BiH nije pronašlo osnov sumnje za pokretanje istrage. Za krivičnu odgovornost zbog podstrekavanja na međunarodne zločine neophodno je dokazati zakonske elemente, uključujući nameru i vezu sa konkretnim zločinima. Sama politička izjava nije dovoljna.

28. Prijava od 25. avgusta 2020. – navodno dogovaranje podele Kosova

Grupa intelektualaca, među kojima su Kosta Čavoški, Milo Lompar, Dejan Mirović, Marko Jakšić i Dragana Trifković, podnela je prijavu zbog navodnog ugrožavanja ustavnog poretka i teritorijalne celovitosti Srbije.

Tvrdili su da je Vučić zalaganjem za „razgraničenje“ ili razmenu teritorija sa Prištinom ugrozio ustavni poredak i da je privatnu platformu ponudio Hašimu Tačiju.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su se pozivali na javne izjave o razgraničenju i medijske navode o razgovorima o razmeni teritorija.

Argumenti protiv prijave: Politička ideja koja nije realizovana ne predstavlja sama po sebi krivično delo. Za krivičnu odgovornost bilo bi potrebno dokazati konkretne protivpravne radnje i zakonska obeležja dela.

29. Prijava od 17. aprila 2020. – protivustavno proglašenje vanrednog stanja

Toplički centar za demokratiju i ljudska prava podneo je Tužilaštvu za organizovani kriminal prijavu protiv Vučića, Ane Brnabić i Maje Gojković zbog sumnje na napad na ustavno uređenje i udruživanje radi protivustavne delatnosti.

Podnosioci su tvrdili da su 15. marta 2020. potpisali odluku o vanrednom stanju bez sazivanja Narodne skupštine, koja je bila raspuštena zbog izbora, čime su navodno preuzeli njenu nadležnost.

Tužilaštvo za organizovani kriminal je, prema tekstu, prijavu odbacilo u julu 2020. godine, uz obrazloženje da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni izvršili navedena ili druga krivična dela iz njegove nadležnosti.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su ukazivali na ustavnu ulogu Narodne skupštine u proglašenju vanrednog stanja i na pitanje ustavnosti postupka u okolnostima kada je Skupština bila raspuštena.

Argumenti protiv prijave: Krivična odgovornost ne proizlazi automatski iz eventualnog ustavnopravnog spora. Tužilaštvo je, prema dostupnim informacijama, zaključilo da nisu ispunjeni elementi krivičnog dela.

30. Prijava od 30. marta 2020. – nepostupanje po zdravstvenim propisima i izbegavanje samoizolacije

Toplički centar podneo je prijavu protiv Vučića i Siniše Malog zbog navodnog nepostupanja po zdravstvenim propisima tokom epidemije, pozivajući se na član 248 Krivičnog zakonika.

Podnosioci su tvrdili da su Vučić i Mali 22. marta 2020. posetili Mađarsku, a da po povratku nisu poštovali mere samoizolacije koje su važile za građane.

Argumenti u prilog prijavi: Ako su za njih važile iste obaveze kao za druge građane, trebalo bi proveriti da li su ih poštovali i da li je postojalo protivpravno postupanje.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je utvrditi konkretne propise koji su važili u tom trenutku, eventualne izuzetke za službena putovanja i činjenice o njihovom povratku. Sama medijska informacija o putovanju nije dovoljna za zaključak o izvršenju krivičnog dela.

31. Prijava od 26. februara 2020. – neprijavljivanje saznanja o „Savamali“ i delima pripisivanim Đilasu

Lider Dveri Boško Obradović podneo je Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu prijavu zbog navodnog neprijavljivanja krivičnog dela.

Prvi deo prijave odnosio se na Vučićevu izjavu iz 2016. da će obelodaniti osobe koje su izvršile rušenje u Savamali, što kasnije nije učinio. Drugi deo odnosio se na njegove javne tvrdnje da je Dragan Đilas počinio krivična dela, uz najave da će „ići na sud“.

Argumenti u prilog prijavi: Ako je Vučić imao pouzdana saznanja o konkretnim krivičnim delima, moglo bi se postaviti pitanje da li je postojao zakonski osnov za njihovo prijavljivanje.

Argumenti protiv prijave: Političke optužbe i javne izjave ne predstavljaju automatski pouzdano saznanje o izvršenom krivičnom delu. Potrebno je utvrditi da li su postojali konkretni podaci o učiniocu, vremenu i načinu izvršenja.

32. Prijava od 9. decembra 2019. – navodi o povezanosti sa imanjem „Jovanjica“

Potpredsednik SNS-a Miloš Vučević podneo je prijavu protiv Aleksandra i Andreja Vučića radi provere medijskih i opozicionih navoda o njihovoj povezanosti sa Predragom Koluvijom, vlasnikom imanja „Jovanjica“, gde je policija otkrila plantažu marihuane.

Prijava je prosleđena Tužilaštvu za organizovani kriminal. Prema tekstu, tužilaštvo je kasnije saopštilo da pregledom Koluvijinog telefona nije pronašlo dokaze o komunikaciji sa braćom Vučić u relevantnom periodu.

Argumenti u prilog prijavi: Navodi o eventualnim kontaktima i zaštiti od strane državnih funkcionera opravdavaju proveru ukoliko postoje konkretni dokazi ili komunikacija.

Argumenti protiv prijave: Prema dostupnom opisu, tužilaštvo nije pronašlo dokaze o kontaktu u relevantnom periodu. Optužnica protiv Koluvije ne predstavlja dokaz protiv Vučića ili njegovog brata.

33. Prijava od 5. novembra 2019. – slučaj „Krušik“

Predsednik Nove stranke Zoran Živković podneo je Tužilaštvu za organizovani kriminal prijavu protiv Vučića, ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića, njegovog oca Branka Stefanovića i bivšeg direktora Krušika Mladena Petkovića.

Prijava se odnosila na sumnju da su oružje i municija iz fabrike Krušik prodavani ispod tržišne cene preko firme GIM, koja je povezivana sa Brankom Stefanovićem, čime je navodno oštećena državna fabrika.

Povod je bio istup uzbunjivača Aleksandra Obradovića, koji je dostavio dokumentaciju medijima.

Argumenti u prilog prijavi: Dokumentacija o cenama, poslovnim odnosima, privilegovanom položaju kupaca i eventualnom uticaju državnih funkcionera mogla bi biti relevantna za proveru zloupotrebe položaja i korupcije.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je dokazati konkretnu ulogu Vučića, njegovu vezu sa spornim poslovima i eventualno pribavljanje koristi ili nanošenje štete. Činjenica da su postojale nepravilnosti u poslovanju ne dokazuje automatski odgovornost predsednika.

34. Prijava od 10. septembra 2019. – izjave o Kosovu

Boško Obradović iz Dveri podneo je Višem javnom tužilaštvu u Beogradu prijavu zbog sumnje da je Vučić izjavama tokom posete američkih senatora prekršio odredbe Krivičnog zakonika koje se odnose na ugrožavanje nezavisnosti, priznanje kapitulacije ili okupacije i ugrožavanje teritorijalne celovitosti.

Osnov je bila izjava da je spreman da prizna nezavisnost Kosova ako dođe do kompromisnog rešenja, što je podnosilac tumačio kao ugrožavanje teritorijalne celovitosti.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su ukazivali na ustavnu obavezu predsednika da štiti teritorijalnu celovitost Srbije.

Argumenti protiv prijave: Politička izjava u kontekstu pregovora ne predstavlja sama po sebi krivično delo. Potrebno je dokazati konkretne radnje i zakonska obeležja dela, a ne samo politički sporno tumačenje pregovaračke pozicije.

35. Prijava od 7. decembra 2018. – slučaj „Kopernikus“

Poslanici pokreta Dosta je bilo Saša Radulović i Branka Stamenković podneli su Tužilaštvu za organizovani kriminal prijavu protiv Vučića, Siniše Malog, direktora Telekoma Predraga Ćulibrka i Srđana Milovanovića.

Tvrdili su da je Telekom kupio kablovskog operatera Kopernikus za približno 200 miliona evra, navodno po višestruko većoj ceni od realne, a da je novac preko kiparske ofšor firme iskorišćen za kupovinu televizija Prva i O2.

Argumenti u prilog prijavi: Visoka cena, struktura transakcije, eventualna povezanost kupaca i prodavaca i politički kontekst mogli bi biti relevantni za proveru da li je Telekom pretrpeo štetu ili da li je transakcija sprovedena radi nedozvoljenog cilja.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je utvrditi tržišnu vrednost, poslovne razloge za transakciju, odgovornost lica koja su donosila odluke i eventualnu konkretnu ulogu Vučića. Njegovo poznavanje detalja transakcije nije samo po sebi dokaz krivičnog dela.

36. Prijava od 28. marta 2017. – navodne veze vrha vlasti i policije sa organizovanim kriminalom

Saša Radulović, lider pokreta Dosta je bilo, podneo je Tužilaštvu za organizovani kriminal prijavu protiv Aleksandra i Andreja Vučića, ministra policije Nebojše Stefanovića, direktora policije Aleksandra Rebića i sekretarke UKP Dijane Hrkalović.

Navodi su se odnosili na zloupotrebu položaja, neprijavljivanje krivičnih dela i trgovinu uticajem. Radulović je tvrdio da su braća Vučić, preko veza sa osuđenim trgovcem droge Aleksandrom Stankovićem, poznatim kao Sale Mutavi, Veljkom Belivukom i drugim osobama, koordinirali prinudno preuzimanje pojedinih restorana, IT firmi i zemljišta.

Argumenti u prilog prijavi: Konkretni podaci o poslovnim transakcijama, kontaktima sa kriminalnim strukturama, policijskim postupanjima i eventualnoj zaštiti mogli bi biti osnov za istragu.

Argumenti protiv prijave: Široke optužbe o vezama sa kriminalom ne dokazuju ličnu korist, naredbu ili učešće Vučića. Neophodni su konkretni i proverljivi dokazi o njegovim radnjama.

37. Prijava od 23. marta 2017. – stranačko saopštenje o Nataši Jeremić kao „šefu narko-tržišta“

Nataša Jeremić podnela je prijavu protiv Srpske napredne stranke, Aleksandra Vučića i funkcionera Milenka Jovanova. Povod je bilo saopštenje SNS-a u kojem je Jovanov tvrdio da se u okruženju Vuka Jeremića nalazi „najveća kriminalna banda“, na čelu sa Natašom Jeremić kao „šefom narko-tržišta“.

Advokat Vladimir Gajić naveo je da se prijava odnosi na lažno prijavljivanje i zloupotrebu položaja odgovornog lica, uz tvrdnju da je Vučić imao ulogu podstrekača.

Argumenti u prilog prijavi: Teške optužbe o povezanosti sa trgovinom narkoticima, ako su iznete bez ikakvog osnova i sa ciljem izazivanja štete, mogu predstavljati osnov za pravnu odgovornost.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je utvrditi ko je konkretno sastavio i objavio saopštenje, kakva je bila uloga Vučića i da li su ispunjena zakonska obeležja krivičnog dela. Politička odgovornost ili izvinjenje nisu isto što i krivična odgovornost.

38. Prijava od 28. januara 2017. – slučaj „Geozavod“

Saša Radulović iz pokreta Dosta je bilo podneo je Tužilaštvu za organizovani kriminal prijavu protiv Vučića, tadašnjeg premijera, direktora Republičke direkcije za imovinu Jovana Vorkapića, direktora „Beograda na vodi“ Nikole Nedeljkovića i drugih.

Osnov je bio navod da je deo zgrade Geozavoda u Savamali dat u podzakup privatnom ugostitelju koji je otvorio restoran „Salon 1905“, navodno bez odgovarajuće naknade budžetu.

Argumenti u prilog prijavi: Moguća zloupotreba državne imovine, nedostatak transparentnosti i korist privatnog subjekta na štetu javnih sredstava mogli bi predstavljati osnov za proveru.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je analizirati ugovore, odluke Vlade, pravni osnov korišćenja prostora i konkretne nadležnosti prijavljenih lica. Politički patronat ili javno promovisanje restorana nisu sami po sebi dokaz krivičnog dela.

39. Prijava od 12. aprila 2016. – lažni internet profili i sadržaji Dveri

Srpski pokret Dveri, preko Boška Obradovića, podneo je prijavu protiv Vučića, vlasnika Pinka Željka Mitrovića i urednika Informera Dragana J. Vučićevića.

Tvrdili su da su mediji bliski SNS-u objavili lažni spot na lažnom nalogu Dveri, sa prikazom Srbije bez Kosova, i da je Vučić taj sadržaj koristio na mitingu.

Argumenti u prilog prijavi: Postojanje lažnih profila i širenje sadržaja koji se pripisuje političkom protivniku može biti relevantno za proveru eventualnih krivičnih dela u oblasti računarskog kriminala ili povrede prava.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je dokazati ko je napravio lažne profile, ko je objavio sadržaj i da li je Vučić u tome lično učestvovao ili na to podstrekavao. Politička korist od objavljivanja sadržaja nije dovoljna za krivičnu odgovornost.

40. Prijava od 3. marta 2016. – neizvršavanje sudskih presuda o biografijama funkcionera

Pokret Dosta je bilo podneo je prijavu protiv Vučića i generalnog sekretara Vlade Novaka Nedića zbog navodnog neizvršenja sudske odluke, pozivajući se na član 340 Krivičnog zakonika.

Upravni sud je u više presuda naložio Vladi da objavi poslovne biografije lica postavljenih na odgovorne funkcije. Podnosioci su tvrdili da Vlada nije postupila u roku.

Argumenti u prilog prijavi: Neizvršenje pravosnažnih sudskih odluka može predstavljati ozbiljan problem za vladavinu prava i poverenje u institucije.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je utvrditi ko je bio neposredno odgovoran za izvršenje odluke, da li je postojala namera da se ona ne izvrši i da li su ispunjena zakonska obeležja krivičnog dela. Politička odgovornost premijera nije automatski isto što i krivična odgovornost.

41. Prijava od 22. decembra 2015. – ugrožavanje ustavnog uređenja Briselskim sporazumom

Skupština AP Kosova i Metohije, preko Dobrosava Dobrića i drugih poslanika, podnela je Višem javnom tužilaštvu u Beogradu prijave protiv Vučića i Ivice Dačića.

Podnosioci su tvrdili da su parafiranje i implementacija Briselskog sporazuma iz 2013. i kasnijih sporazuma, uključujući sporazum o pravosuđu iz 2015, ugrozili teritorijalnu celovitost Srbije i prekršili Ustav.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su ukazivali na integrisanje srpskih struktura na severu Kosova u sistem Prištine i na posledice sporazuma po državne funkcije Srbije.

Argumenti protiv prijave: Sporno je da li politički i međunarodni sporazumi, čak i kada su ustavnopravno kontroverzni, mogu biti kvalifikovani kao krivično delo. Potrebno je dokazati konkretno ponašanje i zakonska obeležja dela, a ne samo političko neslaganje sa pregovaračkom politikom.

42. Prijava od 2. decembra 2015. – navodno izazivanje straha i panike tvrdnjama o državnom udaru

Demokratska stranka, preko internacionalnog sekretara Vladimira Todorića, podnela je prijave protiv Vučića, ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića, ministra zdravlja Zlatibora Lončara i TV Pink.

Podnosioci su tvrdili da su nedelju dana širene neosnovane tvrdnje o državnom udaru, čime su navodno izazvani strah i panika i državni aparat stavljen u službu političkih interesa.

Argumenti u prilog prijavi: Ako bi se dokazalo da su visoki funkcioneri svesno širili lažne informacije sa ciljem izazivanja panike, to bi moglo biti relevantno za krivičnopravnu ocenu.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je dokazati da su informacije bile lažne, da je postojala namera izazivanja panike i da su ostvarena zakonska obeležja konkretnog dela. Političke izjave o mogućem državnom udaru same po sebi nisu dovoljne.

43. Prijava od 23. avgusta 2015. – slučaj „Beogradska poslovna škola“

Pokret Dosta je bilo, preko Saše Radulovića, podneo je Tužilaštvu za organizovani kriminal prijavu protiv Vučića, tadašnjeg prvog potpredsednika Vlade, i drugih zbog sumnje na pritisak u vezi sa pozajmicama Beogradske poslovne škole kompanijama Simpo, Novosti, Kon Tiki i vaterpolo klubu Radnički.

Ukupna vrednost pozajmica iznosila je približno 781 milion dinara. Bivši direktor škole Ilija Samardžić tvrdio je da su nalozi stizali iz Vlade, uključujući sastanke u blizini Vučićevog kabineta.

Argumenti u prilog prijavi: Dokumentacija Ministarstva finansija, navodi o pritiscima i činjenica da je škola finansirana iz budžeta mogli bi biti relevantni za proveru eventualne zloupotrebe javnih sredstava.

Argumenti protiv prijave: Potrebno je utvrditi ko je donosio formalne odluke, ko je potpisivao pozajmice i da li je Vučić imao konkretnu ulogu u njihovom odobravanju. Politička blizina ili sastanci u Vladi nisu sami po sebi dokaz krivične odgovornosti.

44. Prijava od 20. decembra 2013. – navodni pokušaj fizičkog napada na Vladimira Cvijana

Tadašnji poslanik SNS-a Vladimir Cvijan podneo je Prvom osnovnom javnom tužilaštvu prijavu protiv Vučića zbog navodnog pokušaja fizičkog napada i vređanja na sednici Predsedništva SNS-a 18. decembra 2013. godine.

Cvijan je tvrdio da je Vučić krenuo prema njemu sa namerom da ga napadne, ali se sapleo o stolicu. Drugi učesnici sastanka izneli su drugačije tvrdnje.

Prijava je, prema tekstu, odbačena u januaru 2014. godine.

Argumenti u prilog prijavi: Cvijanov iskaz i eventualni drugi dokazi mogli su biti osnov za proveru događaja.

Argumenti protiv prijave: Postojale su suprotne izjave prisutnih, a tužilaštvo je zaključilo da nisu ispunjeni uslovi za krivično gonjenje. Potrebno je razlikovati navod o pokušaju fizičkog napada od zakonskih elemenata krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti.

45. Prijava od 16. maja 2013. – kriminalno udruživanje i kršenje Ustava tokom pregovora sa Prištinom

Srpska radikalna stranka, preko Nemanje Šarovića, podnela je Tužilaštvu za organizovani kriminal prijavu na 132 strane protiv Vučića, Tomislava Nikolića, Ivice Dačića i bivših funkcionera Borisa Tadića i Mirka Cvetkovića.

Podnosioci su tvrdili da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi koja je tokom pregovora u Briselu radila na stvaranju nezavisnog Kosova, kršeći Ustav Srbije.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su ukazivali na političke ciljeve pregovora i posledice sporazuma po položaj Srbije na Kosovu.

Argumenti protiv prijave: Vođenje spoljnopolitičkih pregovora i postizanje političkih sporazuma ne predstavljaju sami po sebi krivično delo. Za krivičnu odgovornost neophodno je dokazati postojanje organizovane kriminalne grupe i konkretne radnje koje ispunjavaju zakonska obeležja.

46. Prijava od 24. aprila 2013. – navodno priznanje okupacije, kapitulacije i otcepljenja Kosova prihvatanjem Briselskog sporazuma

Slična prijava podneta je zbog prihvatanja Briselskog sporazuma koji je Vlada Srbije usvojila 22. aprila 2013. godine. Podnosioci su tvrdili da je time priznato otcepljenje Kosova i izvršena povreda ustavnog poretka.

Sporazum su parafirali Ivica Dačić i Hašim Tači, dok je Vučić bio deo delegacije.

Argumenti u prilog prijavi: Podnosioci su ukazivali na posledice sporazuma po integraciju severa Kosova u prištinski sistem i na političke izjave kosovskih zvaničnika o njegovom značaju.

Argumenti protiv prijave: Srbija nije formalno priznala nezavisnost Kosova, a politički kompromis postignut u međunarodnim pregovorima ne predstavlja automatski krivično delo. Potrebno je dokazati konkretne radnje koje ispunjavaju zakonska obeležja krivičnog dela.


II. Prijave za koje se navodi da su odbačene

Prema podacima navedenim u prvobitnom tekstu, najmanje četiri prijave sa spiska imaju javno poznat ishod u vidu odbacivanja ili nesprovođenja daljeg postupka. Ove slučajeve treba razlikovati od predmeta za koje samo nije poznato da li je tužilaštvo postupalo.

1. Prijava broj 3 – pomilovanja 49 osoba

Prema dostupnim navodima, Više javno tužilaštvo u Beogradu odbacilo je prijavu Srđana Milivojevića u oktobru 2026. godine. Obrazloženje je, prema medijskim izveštajima, bilo da nema osnova sumnje da je izvršeno krivično delo zloupotrebe službenog položaja, da je predsednik postupao u okviru ustavnih ovlašćenja i da nisu dostavljeni dokazi o pribavljanju koristi ili nanošenju štete.

2. Prijave broj 20 i 21 – evropski plan i Sporazum o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine

Više javno tužilaštvo u Beogradu odbacilo je prijavu Dragana Dobrašinovića iz udruženja „Uspravna Srbija“ u martu 2023. godine. Prema dostupnom opisu obrazloženja, plan nije bio potpisan, nije utvrđeno da je u suprotnosti sa preambulom Ustava, a uz prijavu nije dostavljen materijalni dokaz osim citata iz plana.

Važno je napomenuti da se prijave iz stavki 20 i 21 odnose na isti širi politički događaj, ali da nisu nužno iste prijave niti imaju isti procesni status.

3. Prijava broj 25 – afera „Mauricijus“

Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu odbacilo je prijavu Dragana Đilasa u oktobru 2021. godine. Prema dostupnom obrazloženju, nije utvrđeno da su dokumenta korišćena u pravnom prometu na način koji bi izazvao pravno relevantnu štetu niti da postoje osnovi sumnje za prijavljeno krivično delo falsifikovanja.

4. Prijava broj 44 – incident sa Vladimirom Cvijanom

Prvo osnovno javno tužilaštvo odbacilo je prijavu u januaru 2014. godine. Prema opisu, zaključeno je da prijavljeno ponašanje ne ispunjava bitna obeležja krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti.

Važna metodološka napomena: Ove četiri grupe ne znače nužno da je tačno četiri od 46 prijava odbačeno. Prijave broj 20 i 21 mogu biti povezane sa istim odlukama, a za pojedine druge stavke takođe postoje navodi o nesprovođenju istrage ili drugim procesnim odlukama. Zato bi preciznija formulacija bila: „Najmanje četiri slučaja sa liste imaju javno navedene odluke o odbacivanju ili nesprovođenju daljeg postupka, dok je za ostale potrebno pojedinačno proveriti procesni status.“


III. Koja prijava ima najjače argumente?

Od svih 46 prijava, slučaj broj 19 – pad nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine – ima relativno najjaču činjeničnu i dokaznu osnovu za dalje ispitivanje mogućih nepravilnosti u radu državnih organa i eventualne odgovornosti viših funkcionera.

Ovaj zaključak ne znači da je dokazana krivična odgovornost Aleksandra Vučića. Znači da se, u poređenju sa većinom ostalih prijava, radi o događaju koji ima konkretnu posledicu, dokumentovanu realizaciju javnog projekta, veliki broj učesnika, obimnu dokumentaciju i već pokrenute krivične postupke protiv drugih osoba.

Zašto se prijava broj 19 izdvaja?

1. Konkretna šteta i smrtni ishodi

Pad nadstrešnice doveo je do smrti 16 osoba. Nije reč samo o političkoj izjavi, sporu oko državne politike ili različitom tumačenju međunarodnog sporazuma, već o tragediji povezanoj sa javnim infrastrukturnim projektom.

Takav događaj zahteva detaljno utvrđivanje svih faza projekta: projektovanja, izvođenja radova, nadzora, tehničkog prijema, izdavanja dozvola i održavanja objekta.

2. Postojanje dokumentacije i krivičnih postupaka

U vezi sa rekonstrukcijom i padom nadstrešnice vođeni su postupci protiv više osoba. U tim postupcima mogu biti relevantni ugovori, finansijski tokovi, tehnička dokumentacija, službena komunikacija, zapisnici i iskazi učesnika.

Postojanje postupaka protiv drugih funkcionera ne dokazuje odgovornost Vučića, ali omogućava proveru da li je postojao širi lanac odlučivanja i da li su u njega bili uključeni i drugi državni funkcioneri.

3. Mogućnost ispitivanja komunikacije sa Kabinetom predsednika

U prvobitnom tekstu posebno se pominje komunikacija sa saradnicima iz Kabineta predsednika, uključujući Natašu Vukšić. Takva komunikacija može biti relevantna ako se odnosi na konkretne odluke, rokove, dokumentaciju ili intervencije u projektu.

Međutim, samo postojanje komunikacije sa kabinetom nije dokaz krivičnog dela. Potrebno je utvrditi njen sadržaj, vreme, svrhu i eventualnu vezu sa protivpravnim radnjama.

4. Mogućnost ispitivanja odgovornosti na višem nivou

Ako bi se dokazalo da su nepravilnosti u projektu bile poznate višim funkcionerima, da su oni uticali na konkretne odluke ili da su svesno omogućili protivpravno postupanje, moglo bi se otvoriti pitanje njihove individualne krivične odgovornosti.

U tom kontekstu mogla bi se razmatrati zloupotreba službenog položaja iz člana 359 Krivičnog zakonika ili neko drugo odgovarajuće krivično delo, ali samo ako su ispunjena sva zakonska obeležja. Nije dovoljno utvrditi politički uticaj ili opštu odgovornost za funkcionisanje sistema.


IV. Poređenje sa drugim potencijalno značajnim prijavama

Prijava broj 7 – Telekom i United Media

Ovaj slučaj je značajan zato što postoji audio-snimak razgovora između direktora Telekoma Vladimira Lučića i Stana Millera iz United Group, u kojem se navodno pominje želja predsednika u vezi sa smenom rukovodstva United Media.

Ukoliko bi snimak bio autentičan i potpun, mogao bi predstavljati važan dokaz za proveru eventualnog političkog uticaja na poslovne odluke državnog preduzeća.

Međutim, prema prvobitnom tekstu, veštačenje Višeg javnog tužilaštva u Beogradu ukazivalo je na to da je snimak montiran, odnosno sečen, spajan ili menjan. To pitanje mora biti precizno razjašnjeno: da li je utvrđena samo obrada snimka ili je dovedena u pitanje njegova autentičnost u celini? Bez odgovora na to pitanje, dokazna snaga snimka ostaje sporna.

Prijava broj 12 – navodna upotreba akustičnog oružja

Ovaj slučaj ima određenu dokaznu osnovu u vidu medicinske dokumentacije osoba koje su prijavile zdravstvene tegobe nakon protesta 15. marta 2025. godine.

Ipak, medicinska dokumentacija sama po sebi ne dokazuje da je korišćen konkretan akustični uređaj. Još manje dokazuje ko je eventualno naredio njegovu upotrebu i da li je Vučić imao bilo kakvu ulogu u tome.

Za dokazivanje eventualne odgovornosti bili bi potrebni tehnički nalazi, snimci, podaci o uređajima, svedočenja i dokazi o lancu odlučivanja.

Prijava broj 2 – Sky prepiske

Objavljene poruke predstavljaju potencijalno važan izvor informacija, naročito ako su autentične i ako se pouzdano utvrdi identitet osoba koje se pominju pod nadimcima „Oskar“ i „Čvarak“.

Međutim, sadržaj poruka koje razmenjuju osumnjičeni ili osuđeni kriminalci ne može se automatski pripisati osobi na koju se navodno odnose. Potrebno je dokazati autentičnost komunikacije, identitet učesnika, kontekst i eventualne konkretne radnje prijavljenog lica.

Zbog toga ovaj slučaj može biti važan za istraživanje, ali se njegova dokazna snaga ne može oceniti samo na osnovu novinarskog tumačenja nadimaka.

Ostali slučajevi – Belivuk, Jovanjica, Krušik i Savamala

Ove prijave odnose se na ozbiljne teme: organizovani kriminal, trgovinu oružjem, moguće zloupotrebe državnih organa i prikrivanje odgovornosti.

Njihova potencijalna važnost zavisi od toga da li postoje konkretni dokazi o ličnom učešću Vučića. Medijski navodi, izjave osumnjičenih ili političke optužbe mogu biti povod za proveru, ali nisu zamena za dokaze o konkretnom krivičnom delu.


V. Pravna pitanja koja mogu biti odlučujuća

1. Individualna krivična odgovornost

U krivičnom pravu ne postoji automatska odgovornost predsednika države za svako postupanje funkcionera ili institucija koje su pod njegovim političkim uticajem.

Da bi postojala krivična odgovornost, potrebno je dokazati konkretnu radnju ili propuštanje, odgovarajući oblik krivice i ostala zakonska obeležja krivičnog dela.

U zavisnosti od slučaja, to može biti neposredno izvršenje, podstrekavanje, pomaganje ili drugi zakonom propisan oblik učešća.

Zato se kod slučajeva kao što su nadstrešnica, Generalštab, Krušik ili Telekom mora odgovoriti na konkretno pitanje: šta je Vučić lično uradio, naredio, omogućio ili svesno propustio da uradi, i koji dokaz to potvrđuje?

2. Zloupotreba službenog položaja

Kod eventualne primene člana 359 Krivičnog zakonika nije dovoljno pokazati da je neka odluka bila politički sporna ili da je država pretrpela štetu.

Potrebno je utvrditi da je službeno lice iskoristilo ili prekoračilo svoje službeno ovlašćenje, ili nije izvršilo svoju službenu dužnost, uz postojanje ostalih zakonskih elemenata konkretnog oblika dela.

Posebno je važno utvrditi da li je prijavljeno lice uopšte imalo nadležnost u vezi sa spornom odlukom. Ako nije, mora se ispitati da li postoje dokazi o podstrekavanju, pomaganju ili drugom obliku učešća.

3. Imunitet predsednika Republike

Ustav Republike Srbije predviđa imunitet predsednika Republike po pravilima koja važe za narodne poslanike. O imunitetu odlučuje Narodna skupština.

Imunitet, međutim, nije isto što i oslobađanje od krivične odgovornosti. On predstavlja procesnu prepreku ili zaštitu u određenim okolnostima, a ne materijalnopravno opravdanje za izvršenje krivičnog dela.

Za svaki konkretan predmet potrebno je utvrditi status prijavljenog lica u vreme relevantnih radnji, da li se poziva na imunitet i da li su ispunjeni uslovi za vođenje postupka.

4. Zastarelost krivičnog gonjenja

Zastarelost je jedno od najvažnijih pitanja kod prijava koje se odnose na događaje iz 2013–2020. godine.

Prema članu 103 Krivičnog zakonika, rok zastarelosti zavisi od zaprećene kazne za konkretno krivično delo. Osnovna pravila su:

  • 20 godina za dela za koja se može izreći kazna zatvora preko 15 godina;

  • 15 godina za dela za koja se može izreći kazna zatvora preko 10 godina;

  • 10 godina za dela za koja se može izreći kazna zatvora preko 5 godina;

  • 5 godina za dela za koja se može izreći kazna zatvora preko 3 godine;

  • 3 godine za dela za koja se može izreći kazna zatvora preko 1 godine;

  • 2 godine za dela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna.

Zbog toga nije dovoljno reći da za „zloupotrebu službenog položaja“ uvek važi rok od pet ili deset godina. Potrebno je utvrditi tačan oblik krivičnog dela, zakonsku verziju koja se primenjuje i zaprećenu kaznu u relevantnom trenutku.

Prema članu 104 Krivičnog zakonika, zastarelost se prekida procesnim radnjama nadležnog organa koje se preduzimaju radi otkrivanja krivičnog dela ili otkrivanja i gonjenja učinioca. Nakon prekida rok počinje ponovo da teče, dok apsolutna zastarelost nastupa kada protekne dvostruko vreme potrebno za relativnu zastarelost.

Posebno je važno utvrditi kada je delo izvršeno, da li se radi o trajnom ili produženom krivičnom delu, kada je nastupila posledica i koje su procesne radnje zaista preduzete.

Zato se ne može paušalno zaključiti da su sve prijave iz 2013–2018. zastarele, ali ni da su sve prijave iz 2019. i kasnijeg perioda automatski još uvek procesno moguće. Svaki slučaj zahteva zaseban obračun.

Kod navoda koji se odnose na ratne zločine i druga dela međunarodnog karaktera potrebno je posebno analizirati merodavno domaće i međunarodno pravo. Ne može se svaki politički govor iz prošlosti automatski izjednačiti sa krivičnim delom koje ne zastareva.


VI. Konačna ocena: šta zaista pokazuje spisak od 46 prijava?

Spisak „Studenti Šumadije“ pokazuje da su tokom više od decenije protiv Aleksandra Vučića podnošene prijave koje obuhvataju veoma različite oblasti: od političkih izjava i sporova oko Kosova, preko sumnji na zloupotrebe državnih funkcija, do navoda o povezanosti sa organizovanim kriminalom i odgovornosti za konkretne događaje sa teškim posledicama.

Međutim, tih 46 stavki ne predstavljaju 46 dokazanih krivičnih dela, niti nužno 46 potpuno nezavisnih predmeta. Neke prijave odnose se na isti događaj, neke predstavljaju dopune ranijih prijava, a neke su zapravo studentski zahtevi ili političke inicijative koje treba razlikovati od formalnih krivičnih prijava.

Najvažnije je razlikovati tri pitanja:

  1. Koja prijava sadrži najkonkretnije navode o mogućem krivičnom delu?

  2. U kojoj prijavi postoje najjači dokazi koji lično povezuju Aleksandra Vučića sa konkretnim radnjama?

  3. U kom slučaju postoje pravni i procesni uslovi da se postupak zaista vodi, uzimajući u obzir zastarelost, imunitet i dokazne standarde?

Odgovori na ova pitanja ne moraju biti isti.

Na osnovu sadržaja spiska, slučaj broj 19 – pad nadstrešnice u Novom Sadu – relativno se najviše izdvaja po konkretnosti događaja, težini posledica, postojanju dokumentacije i krivičnim postupcima protiv drugih učesnika projekta. Zbog toga je to najznačajniji slučaj za proveru eventualne odgovornosti na višem nivou.

Ipak, ni u tom slučaju ne postoji automatski dokaz krivične odgovornosti Vučića. Ključno je da li postoje konkretni dokazi o njegovom ličnom učešću, naredbi, podstrekavanju ili pomaganju.

Prijava broj 7, koja se odnosi na Telekom i United Media, mogla bi biti značajna zbog audio-snimka, ali njena dokazna snaga zavisi od konačne ocene autentičnosti i sadržaja snimka. Prijava broj 2, koja se odnosi na Sky prepisku, može biti važna za istraživanje, ali zahteva pouzdanu identifikaciju osoba i nezavisnu potvrdu sadržaja komunikacije. Prijava broj 12, koja se odnosi na navodnu upotrebu akustičnog oružja, sadrži medicinsku dokumentaciju, ali ona sama ne dokazuje upotrebu uređaja niti odgovornost predsednika.

Prema tome, ne bi bilo pravno opravdano zaključiti da je bilo koja od ovih prijava već dokazala krivičnu odgovornost Aleksandra Vučića. Isto tako, samo odbacivanje pojedinih prijava ne znači da su svi navodi protiv njega u drugim predmetima neosnovani.

Na osnovu samog spiska od 46 prijava nije moguće pouzdano tvrditi da van njega ne postoji nijedna prijava sa boljim dokazima. Za takav zaključak bilo bi potrebno sistematski pregledati javno dostupne tužilačke odluke, sudske predmete, optužnice i relevantnu dokumentaciju, što prevazilazi podatke sadržane u ovoj kompilaciji.

Konačni zaključak: Od 46 prijava koje su objavili „Studenti Šumadije“, slučaj pada nadstrešnice u Novom Sadu ima relativno najjaču osnovu za dalje ispitivanje mogućih nepravilnosti i eventualne odgovornosti viših funkcionera. Njegova prednost nije u tome što je krivica Aleksandra Vučića dokazana, već u tome što postoje konkretan događaj sa smrtnim posledicama, javni projekat, dokumentacija i postupci protiv drugih učesnika. Upravo zato ovaj slučaj zaslužuje najtemeljniju proveru – bez prejudiciranja krivične odgovornosti bilo kog lica.

недеља, 8. новембар 2026.

Pink i Informer kao stubovi medijske kontrole: Od dokumentovane političke pristrasnosti do regulatornih sankcija i odgovornosti za kršenje zakona

Od višegodišnje medijske asimetrije do prvih ozbiljnih sankcija REM-a: Sedmodnevna zabrana
emitovanja emisije TV Informer, ranije mere protiv TV Pink i novi regulatorni postupci otvaraju pitanje da li Srbija konačno uspostavlja sistem odgovornosti elektronskih medija ili se suočava sa još jednim oblikom političkog nadmetanja za kontrolu javnog prostora.

1. Uvod: Mediji kao instrument političkog uticaja

U srpskom medijskom pejzažu televizija Pink i tabloid Informer zauzimaju posebno mesto. Iako posluju kao privatni mediji, njihov dugogodišnji odnos prema političkoj vlasti, način izveštavanja, finansijske veze i uticaj na javno mnjenje predstavljaju važan predmet analize medijskog pluralizma i demokratske odgovornosti.

Pink je decenijama jedan od najuticajnijih komercijalnih televizijskih emitera sa nacionalnom pokrivenošću. Njegov program kombinuje zabavne sadržaje, rijaliti formate i informativne emisije. Informer, osnovan 2012. godine, razvio se iz tabloida u medijsku grupu koja obuhvata štampano izdanje, internet portal i televizijski kanal.

Oba medija često su predmet kritika zbog izrazito pozitivnog predstavljanja predstavnika vlasti, negativnog prikazivanja političkih protivnika i načina na koji tretiraju studentske proteste, opoziciju i nezavisne novinare.

State Media Monitor ih u svojoj klasifikaciji za 2026. godinu svrstava u kategoriju „Captured Private“ (CaPr), odnosno privatnih medija kod kojih su prepoznati značajni obrasci uredničkog usklađivanja sa političkim i ekonomskim interesima vlasti.

Ova klasifikacija ne znači da je reč o državnim medijima u formalnom vlasničkom smislu, već predstavlja analitičku ocenu njihovog položaja i odnosa prema političkim centrima moći.

Cilj ove analize nije poziv na gašenje privatnih televizija, cenzuru ili vanpravne mere. Naprotiv, sloboda medija mora biti zaštićena od političkog pritiska, ali sloboda izražavanja ne može predstavljati izuzeće od zakonske odgovornosti.

Kada višegodišnji monitoring pokazuje ozbiljne disproporcije u političkom predstavljanju, kada postoje pitanja o finansijskim odnosima sa državnim institucijama i kada regulator dugo ne reaguje dovoljno efikasno, reforma sistema postaje pitanje vladavine prava.

2. TV Pink: Istorija, vlasništvo i politički uticaj

Televizija Pink osnovana je početkom devedesetih godina, a njen vlasnik i osnivač Željko Mitrović izgradio je jednu od najvećih privatnih medijskih grupa u Srbiji.

Pink je svoju popularnost stekao kombinacijom zabavnog programa, muzičkih emisija, rijaliti formata i informativnog sadržaja. Tokom devedesetih godina poslovao je u političkom i ekonomskom ambijentu obeleženom međunarodnim sankcijama, ratovima i snažnom kontrolom medijskog prostora.

Nakon političkih promena 2000. godine, a naročito posle dolaska Srpske napredne stranke na vlast 2012, Pink je nastavio da razvija svoj komercijalni i politički uticaj.

Njegova uređivačka politika poslednjih godina često je bila izrazito naklonjena Aleksandru Vučiću i vladajućoj političkoj strukturi. Posebno je problematično to što se politička promocija često pojavljuje u informativnom programu, bez dovoljno jasnog razgraničenja između novinarskog izveštavanja, političkog komentara i propagandnog sadržaja.

Finansijska dimenzija poslovanja Pinka takođe zaslužuje pažnju.

Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) dokumentovao je 2016. godine da je kompanija Pink International Company od Agencije za osiguranje i finansiranje izvoza (AOFI) dobila državne garancije i kredite u ukupnom iznosu od najmanje 3,9 miliona evra. Naknadno objavljeni podaci CINS-a ukazivali su da je ukupan iznos kredita u periodu od 2014. do juna 2016. premašio sedam miliona evra.

Ovi podaci predstavljaju dokumentovan primer finansijskog odnosa između privatne medijske kompanije i državnog finansijskog instrumenta. Sami po sebi ne dokazuju protivpravnost, ali opravdavaju pitanje transparentnosti kriterijuma, uslova finansiranja i jednakog tretmana privrednih subjekata.

Dodatno je značajna politička dimenzija. Aleksandar Vučić je u javnim nastupima ranije isticao da Pink ima pravo da podržava njegovu politiku. Međutim, pravo privatnog vlasnika na uređivačku orijentaciju ne oslobađa televiziju obaveze da poštuje profesionalne standarde, pravila izbornog izveštavanja i zakonske odredbe koje važe za sve emitere.

BIRODI i drugi nezavisni monitori godinama ukazuju na izrazitu asimetriju u načinu predstavljanja političkih aktera na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću.

Takva asimetrija posebno je problematična tokom izbornih kampanja, kada televizije predstavljaju jedan od najvažnijih izvora političkih informacija za građane.

Pink je, pored toga, bio predmet kritika zbog emitovanja sadržaja kojima su targetirani nezavisni novinari, kritičari vlasti i predstavnici građanskih inicijativa.

Kada se takvi sadržaji ponavljaju, pitanje više nije samo pitanje uređivačkog ukusa, već i granica dozvoljenog javnog govora, zaštite dostojanstva i odgovornosti emitera.

3. Informer: Od tabloida do televizijskog instrumenta političke promocije

Informer je osnovan 2012. godine, a njegov osnivač i glavni urednik Dragan J. Vučićević postao je jedna od najprepoznatljivijih figura politički izrazito orijentisanog tabloidnog novinarstva u Srbiji.

Njegov poslovni model zasniva se na kombinaciji štampanog izdanja, internet portala i televizijskog programa.

Informer je poznat po senzacionalističkim naslovima, dramatičnim političkim porukama i čestom predstavljanju političkih protivnika kao neprijatelja države, stranih interesa ili nacionalne bezbednosti.

Posebno zabrinjavaju sadržaji u kojima se studenti, demonstranti, opozicioni političari i nezavisni novinari predstavljaju kroz izrazito negativne i često stigmatizujuće narative.

Analiza portala Raskrikavanje pokazala je da je Informer tokom 2025. godine objavio 399 manipulativnih vesti na naslovnim stranama. Ukupno je na naslovnicama šest analiziranih tabloida identifikovano više od 1.800 manipulativnih sadržaja.

U izbornom periodu 2026. godine BIRODI je sproveo posebno praćenje programa Informer TV od 9. septembra do 15. oktobra.

Prema objavljenim rezultatima, izborna lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ dobila je 15.388 minuta, odnosno približno 257 sati pozitivnog predstavljanja. Studentska lista „Studenti pobeđuju“ dobila je 14.442 minuta, odnosno približno 241 sat negativnog predstavljanja.

BIRODI je ocenio da takvi rezultati ukazuju na sistematsku političku promociju jedne izborne liste i negativnu kampanju prema njenom glavnom političkom protivniku.

Ovakvi podaci predstavljaju ozbiljan pokazatelj političke asimetrije. Ipak, za njihovo pravilno tumačenje potrebno je imati u vidu metodologiju monitoringa, kriterijume klasifikacije tona i razliku između ukupnog vremena i vremena direktnog obraćanja političkih aktera.

Pored uređivačke politike, značajno je i pitanje finansiranja.

Istraživanja Raskrikavanja ukazala su da je šest analiziranih dnevnih listova bliskih vlastima tokom 2025. godine iz budžetskih sredstava zajedno dobilo više od milion evra.

To otvara pitanje kriterijuma raspodele javnog novca, transparentnosti oglašavanja i mogućnosti da se javna sredstva koriste za održavanje politički povlašćenog medijskog položaja.

Privatno vlasništvo ne predstavlja problem samo po sebi. Problem nastaje kada se poslovni interesi, javni novac i politički uticaj povežu na način koji narušava ravnopravnost medijskog tržišta.

4. Srbija u sistemu medijske asimetrije

Problemi Pinka i Informera ne mogu se posmatrati izolovano. Oni su deo šireg sistema u kojem politički i ekonomski uticaj na medije predstavlja dugoročan problem.

Prema klasifikaciji State Media Monitora iz oktobra 2026. godine, RTS i RTV svrstani su u kategoriju „Captured Public/State-Managed“, dok su Pink, Informer i nekoliko drugih privatnih medijskih kuća svrstani u kategoriju „Captured Private“.

To je posebno značajno jer pokazuje da problem nije ograničen samo na privatne televizije. On obuhvata i javne medijske servise, koji bi prema svojoj zakonskoj funkciji morali da obezbede politički pluralizam i ravnopravan pristup različitim društvenim i političkim akterima.

Reporteri bez granica (Reporters Without Borders – RSF) u Svetskom indeksu slobode medija za 2026. godinu rangirali su Srbiju na 104. mesto od 180 zemalja, što predstavlja pogoršanje u odnosu na 96. mesto iz 2025. godine.

Ovaj rezultat odražava šire probleme: politički pritisak, ekonomske zavisnosti medija, pretnje novinarima i nedovoljnu institucionalnu zaštitu profesionalnog novinarstva.

Reuters Institute je u svom izveštaju za 2026. godinu takođe ukazao na pogoršanje medijskog okruženja u Srbiji, rast političkog i ekonomskog uticaja na tržište i neprijateljski odnos prema pojedinim nezavisnim redakcijama.

Posebno zabrinjava činjenica da građani često nemaju pristup ravnopravno zastupljenim informacijama o političkim događajima.

Kada jedan deo medijskog sistema dominantno promoviše vlast, dok drugi deo ima ograničeniji domet i suočava se sa pritiscima, nastaje informaciona neravnoteža.

Takva neravnoteža ne mora automatski predstavljati pojedinačnu zakonsku povredu, ali može ozbiljno ugroziti kvalitet demokratskog odlučivanja.

5. Novembar 2026: Prve ozbiljne regulatorne sankcije protiv Informera i TV Prva

Događaji od 4. novembra 2026. godine predstavljaju jednu od najvažnijih prekretnica u novijoj istoriji regulacije elektronskih medija u Srbiji.

Savet Regulatornog tela za elektronske medije (REM) jednoglasno je odlučio da televiziji Informer izrekne sedmodnevnu zabranu emitovanja emisije „Prve info“ i istovrsnih, odnosno srodnih programskih formata.

Povod je bila povreda zakonskih pravila tokom predizborne kampanje, kada je voditeljka emisije iznela sopstveni politički stav.

Predsednik Saveta REM-a Stevica Smederevac objasnio je da se mera odnosi na format u kojem je prekršaj učinjen i na srodne programske sadržaje. Pravno preciziranje obuhvata zabrane povereno je pravnoj službi regulatora.

Važno je naglasiti da nije reč o ukidanju dozvole za rad televizije Informer, već o privremenoj zabrani određenog programskog formata.

Istog dana REM je izrekao i mere protiv televizije Prva: jednodnevnu zabranu emitovanja emisije „Vesti“ i petodnevnu zabranu emitovanja jutarnjeg programa.

Ove odluke imaju poseban značaj jer predstavljaju primenu ozbiljnijih regulatornih instrumenata protiv emitera sa nacionalnom pokrivenošću.

Reakcija Informera bila je oštra. Glavni urednik Dragan J. Vučićević odluku je ocenio kao nezakonitu i neustavnu, tvrdeći da predstavlja pokušaj političkog obračuna sa televizijom.

Istovremeno, ispred sedišta REM-a organizovan je skup podrške Informeru, kojem su prisustvovali i visoki funkcioneri SNS-a, među njima Ana Brnabić i Miloš Vučević.

Njihovo prisustvo otvara dodatno pitanje političkog pritiska na regulatorno telo.

U demokratskom sistemu svaka medijska kuća ima pravo da osporava regulatornu odluku, da koristi pravne lekove i da javno kritikuje REM. Međutim, politički funkcioneri ne bi smeli da stvaraju atmosferu u kojoj regulator mora da opravdava svoje odluke pred političkim centrima moći umesto pred zakonom i javnošću.

Dodatni značaj događajima daje činjenica da je REM 6. novembra pokrenuo nove ispitne postupke protiv više televizija, uključujući Informer, zbog mogućih povreda pravila u oblasti elektronskih medija.

Prema objavljenim informacijama, postupci obuhvataju i prijave koje se odnose na izbornu tišinu, izjave gostiju i prikriveni izborni program.

Ovi postupci još nisu konačne odluke o odgovornosti. Ipak, pokazuju da se regulatorni nadzor počinje širiti sa pojedinačnih incidenata na sistematsko ispitivanje načina izveštavanja tokom izborne kampanje.

6. TV Pink i regulatorna odgovornost: Zašto isti standardi moraju važiti za sve

Dok je Informer u novembru 2026. dobio novu sedmodnevnu zabranu određenog programskog formata, situacija sa televizijom Pink zahteva precizno razlikovanje ranijih sankcija od novih postupaka.

Prema dostupnim podacima iz registra REM-a, Pink je ranije bio predmet regulatornih mera. Među njima je opomena iz novembra 2023. i privremena zabrana programskog sadržaja iz juna 2024. godine.

Tokom 2026. godine evidentirane su i nove prijave protiv ovog emitera.

Međutim, samo postojanje prijava ne znači da je Pink već proglašen odgovornim za nove povrede, niti da mu je u novembru 2026. izrečena nova sedmodnevna zabrana.

Upravo zato je važno da se regulatorna odgovornost ne pretvori u politički obračun.

Ako postoje dokazi da je Pink prekršio pravila izbornog izveštavanja, govora mržnje ili drugih zakonskih obaveza, REM mora da sprovede odgovarajuće postupke i donese obrazložene odluke.

Isti standard mora važiti za Informer, Prvu, Happy, B92 i sve druge emitere.

Selektivno kažnjavanje jednih, uz tolerisanje uporedivih povreda drugih, predstavljalo bi nastavak političke kontrole, a ne reformu medijskog sistema.

Suština nije u tome da se kazni određena televizija zato što podržava jednu političku opciju, već da se utvrdi da li je prekršila konkretne zakonske obaveze.

Sloboda uređivačke politike i zakonska odgovornost moraju postojati istovremeno.

7. Finansijska transparentnost i problem javnog novca

Politički uticaj na medije ne ostvaruje se samo kroz uređivačku politiku. Ekonomska zavisnost predstavlja jedan od najvažnijih mehanizama potencijalne kontrole.

Državno oglašavanje, javni konkursi, subvencije, krediti državnih institucija i ugovori sa javnim preduzećima mogu predstavljati legitimne poslovne odnose.

Međutim, oni moraju biti transparentni i zasnovani na objektivnim kriterijumima.

Slučaj finansiranja kompanije Pink International Company preko AOFI-ja pokazuje zašto je neophodno da javnost ima pristup informacijama o tome ko dobija sredstva, pod kojim uslovima i na osnovu kojih kriterijuma.

Slično tome, budžetsko finansiranje medija kroz javne konkurse i oglašavanje mora biti podložno kontroli.

Nijedan medij ne bi smeo da dobija privilegovan pristup javnim sredstvima zbog političke podrške vlasti, niti bi kritički orijentisani mediji smeli biti ekonomski kažnjavani zbog svoje uređivačke politike.

Transparentnost vlasništva, stvarnih vlasnika, izvora finansiranja i državnih ugovora mora postati standard za sve medije, bez izuzetka.

8. Reforma REM-a i pravni mehanizmi odgovornosti

Novembarske sankcije pokazuju da regulator ima zakonske instrumente za ozbiljnije reagovanje. Međutim, dugoročna promena zahteva mnogo više od nekoliko pojedinačnih zabrana.

Prvi prioritet mora biti puna institucionalna nezavisnost REM-a.

Izbor članova Saveta mora biti transparentan, zasnovan na stručnosti i zaštićen od političkog uticaja. Regulator mora imati dovoljno stručnih i finansijskih kapaciteta za kontinuirani monitoring programa, analizu izbornih kampanja i sprovođenje postupaka.

Drugi prioritet je dosledna primena Zakona o elektronskim medijima.

Sankcije moraju biti proporcionalne težini povrede, njenom ponavljanju i posledicama. Opomena, upozorenje, privremena zabrana određenog programskog sadržaja i druge zakonske mere moraju se primenjivati u skladu sa jasno utvrđenim kriterijumima.

Treći prioritet je transparentnost finansiranja.

Svi javni konkursi, državna oglašavanja, subvencije i ugovori sa medijskim kompanijama moraju biti dostupni javnosti u lako proverljivom obliku.

Četvrti prioritet je reforma javnog servisa RTS i RTV.

Javni servisi moraju biti oslobođeni političkog uticaja i obavezni da obezbede ravnopravno predstavljanje različitih političkih i društvenih stavova.

Peti prioritet je zaštita novinara.

Pretnje, fizički napadi, organizovane kampanje diskreditacije i zloupotreba medijskog prostora radi ugrožavanja bezbednosti novinara moraju biti predmet efikasne institucionalne reakcije.

Šesti prioritet je zaštita konkurencije i medijskog pluralizma.

Nadležne institucije moraju ispitati koncentraciju vlasništva, tržišni položaj velikih medijskih grupa i eventualnu zloupotrebu dominantnog položaja.

Konačno, svaka regulatorna odluka mora biti obrazložena, javno dostupna i podložna nezavisnoj sudskoj kontroli.

9. Kako bi trebalo da izgleda prvih 100 dana stvarne medijske reforme

Ukoliko nova politička većina želi da pokaže da je reforma medijskog sistema ozbiljan prioritet, prvih 100 dana trebalo bi iskoristiti za konkretne institucionalne promene.

Prvih 30 dana:

  • Objavljivanje svih relevantnih odluka i postupaka REM-a.

  • Uspostavljanje javno dostupne baze regulatornih sankcija i prijava.

  • Analiza finansijskih odnosa između medija i državnih institucija.

  • Objavljivanje metodologije monitoringa političkog izveštavanja.

Od 30. do 60. dana:

  • Priprema zakonskih izmena koje jačaju nezavisnost REM-a.

  • Uspostavljanje transparentnijeg sistema državnog oglašavanja.

  • Analiza vlasničke koncentracije i tržišnog položaja medijskih kompanija.

  • Uspostavljanje efikasnijeg mehanizma zaštite novinara.

Od 60. do 100. dana:

  • Početak primene novih mehanizama javnog nadzora.

  • Objavljivanje izveštaja o političkom pluralizmu na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću.

  • Nezavisna procena rada javnih servisa.

  • Uspostavljanje redovnog izveštavanja o regulatornim postupcima i izvršenju sankcija.

Ovaj proces ne sme biti usmeren protiv pojedinačnih medijskih kuća, već protiv sistemskih mehanizama političke i ekonomske zavisnosti.

10. Zaključak: Niko ne sme biti iznad zakona

Pink i Informer nisu izolovani fenomeni, već važni primeri šireg problema političke i ekonomske asimetrije u srpskom medijskom sistemu.

Višegodišnji monitoring BIRODI-ja, CRTA, Raskrikavanja i drugih organizacija, istraživanja finansijskih veza, kao i međunarodni izveštaji o slobodi medija ukazuju na ozbiljne probleme u funkcionisanju medijskog pluralizma u Srbiji.

Događaji iz novembra 2026. godine predstavljaju važan trenutak.

Sedmodnevna zabrana određenog programskog formata na TV Informer i mere protiv TV Prva pokazuju da REM može da primenjuje ozbiljnije regulatorne instrumente. Međutim, stvarna reforma tek treba da bude dokazana.

Ona će zavisiti od toga da li će isti zakonski standardi važiti za sve emitere, uključujući Pink, Informer, Happy, Prvu, B92 i druge televizije sa nacionalnom pokrivenošću.

Neophodno je odbaciti dve podjednako opasne krajnosti.

Prva je tolerisanje medija koji sistematski krše zakonske i profesionalne standarde zato što politički podržavaju vlast.

Druga je politička osveta kroz selektivno kažnjavanje, oduzimanje dozvola ili pokušaj uspostavljanja nove medijske kontrole.

Srbija ne treba da dobije nove medije pod kontrolom neke buduće političke većine. Potrebni su joj nezavisni emiteri, slobodni novinari, profesionalne redakcije i regulator koji će jednako primenjivati zakon.

Cilj nije gašenje Pinka ili Informera. Cilj je da nijedna televizija, bez obzira na vlasnika, političke veze, gledanost ili finansijsku moć, ne bude iznad zakona.

Sloboda medija ne znači slobodu od odgovornosti. Ona znači pravo da se kritikuje svaka vlast, da se javnosti predstave različita mišljenja i da novinari rade bez straha od političkog pritiska.

Ali ona istovremeno podrazumeva obavezu da se poštuju činjenice, profesionalni standardi i zakonska pravila.

Upravo zato će najvažniji test demokratskih promena u Srbiji biti sposobnost institucija da uspostave sistem u kojem se medijska odgovornost ne određuje prema političkoj pripadnosti, već prema dokazima i zakonu.

Nije cilj promeniti one koji kontrolišu medije. Cilj je stvoriti sistem u kojem niko više ne može da ih kontroliše.


Izvori i dokumentacija

Ovaj tekst se oslanja na javno dostupne podatke, istraživanja i izveštaje sledećih institucija i organizacija:

  1. Reuters Institute – Digital News Report 2026: Serbia

          Originalni Reuters izveštaj
  1. BIRODI – monitoring Informer TV, 21. oktobar 2026.
    Originalni BIRODI izveštaj

  2. REM – zabrana emitovanja emisije Informera, 4. novembar 2026.
    Izveštaj RTS-a o odluci REM-a

  3. N1 – obrazloženje sedmodnevne zabrane i obuhvat srodnih formata.
    Izveštaj N1 o sankcijama REM-a

  4. REM – zvanični podaci o televiziji Pink.
    Registar televizije Pink

  5. Raskrikavanje – 1.800 manipulativnih vesti u šest tabloida tokom 2025.
    Istraživanje Raskrikavanja

  6. State Media Monitor – klasifikacija srpskih medija 2026.
    State Media Monitor – Srbija

  7. CINS – finansijska pomoć države kompaniji Pink.
    Istraživanje CINS-a o 3,9 miliona evra
    Istraživanje CINS-a o više od sedam miliona evra kredita

  8. Reporters Without Borders – Srbija na 104. mestu u 2026. godini.
    World Press Freedom Index 2026

недеља, 1. новембар 2026.

Studentski plan u praksi: Analiza odeljka „Srbija ili mafija“, izborni kontekst i preporuka za prvih 30 dana institucionalne tranzicije

 Vanredni parlamentarni izbori održani 25. oktobra 2026. godine doneli su značajnu promenu u srpskoj politici. Prema preliminarnim rezultatima Republičke izborne komisije (RIK), lista „Studentska lista – Studenti pobeđuju“ osvojila je oko 52,7 odsto glasova (približno 2,26 miliona glasova) i oko 140–141 mandat od 250, čime je stekla apsolutnu većinu. Lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ dobila je oko 39,2 odsto (otprilike 1,68 miliona glasova) i oko 103–104 mandata. Vučić je priznao poraz. Ovi rezultati su potvrđeni u više izvora, uključujući RIK, CeSID, Ipsos i izveštaje medija. Pokret je izrastao iz studentskih protesta koji su počeli nakon pada nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu 2024. godine, kada je poginulo 16 osoba. Taj događaj je postao simbol širih kritika korupcije, partijskog zapošljavanja, netransparentnih javnih nabavki i političkog uticaja na institucije. Studentska lista je 15. septembra 2026. predstavila „Studentski plan“ od 11 tačaka, podeljen u tri celine: „Srbija ili mafija“, „U znanju je moć“ i „Srbija raste sa nama“. Prva celina je direktno usmerena na korupciju, pravosuđe, policiju, javne nabavke i medije – teme koje su centralne za javni diskurs o aferama. Ovaj tekst analizira taj odeljak na osnovu javno dostupnih izveštaja o programu, stavlja ga u kontekst izbornih rezultata i predlaže merljive, zakonite korake za prvih 30 dana rada nove parlamentarne većine. Cilj je institucionalna tranzicija unutar Ustava i zakona, a ne vaninstitucionalne ili revanšističke mere. Analiza se oslanja isključivo na javne izvore; program ostaje na nivou principa bez detaljnih rokova, troškova ili mehanizama zaštite od zloupotrebe.

Detaljna analiza odeljka „Srbija ili mafija“Prva celina programa sadrži četiri ključne tačke.

1. Oslobađanje sudova i tužilaštva uz formiranje Specijalne tužilačke policije. Predlaže se formiranje proverene policijske jedinice koja bi samostalno istraživala korupciju i hapsila odgovorne bez političkih opstrukcija. Istovremeno se zahteva oslobađanje sudija i tužilaca od političkog pritiska, sveobuhvatna kontrola rada Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), uklanjanje funkcionera i pripadnika povezanih sa organizovanim kriminalom, kao i otkaz policajcima koji su, prema oceni liste, kršili zakone službe u postupanju prema studentima i građanima tokom protesta. Ova tačka adresira dugotrajne kritike političkog uticaja na pravosuđe i policiju. U Srbiji postoje zakonski okviri (Zakon o javnom tužilaštvu, Zakon o sudijama, Zakon o policiji) koji formalno garantuju nezavisnost, ali u praksi su često kritikovani zbog partijskog uticaja, selektivnog gonjenja i sporosti postupaka. Ideja specijalne tužilačke policije podseća na modele u drugim zemljama (npr. rumunska DNA ili italijanski antimafijaški organi), gde su specijalizovane jedinice imale određeni uspeh u suzbijanju visoke korupcije, ali uz rizike politizacije i potrebu za jakim nadzorom. Ključni izazov je kako formirati takvu jedinicu bez stvaranja novog instrumenta političke kontrole. Kontrola MUP-a mora biti zasnovana na dokazima, sudskom nadzoru i pretpostavci nevinosti, a ne na političkim listama.

2. Zakon o poreklu i oduzimanju nezakonito stečene imovine i lustracija javnih funkcionera. Predviđa se jačanje Poreske uprave radi provere imovine javnih funkcionera i povratka nezakonito stečenog javnog novca u budžet. Lustracija podrazumeva utvrđivanje odgovornosti onih koji su zloupotrebili položaj, učestvovali u korupciji ili kršili ljudska prava, Ustav i zakone. Zakon o poreklu imovine postoji u različitim oblicima u Srbiji i regionu, ali je često kritikovan zbog neefikasne primene. Oduzimanje imovine zahteva sudske odluke, dokaze o nezakonitom poreklu i zaštitu od proizvoljnosti. Lustracija je politički osetljiva mera: istorijski primeri (posle 2000. godine u Srbiji ili u drugim post-autoritarnim društvima) pokazuju da može dovesti do pravne nesigurnosti, gubitka institucionalnog znanja ili percepcije revanšizma ako nije strogo ograničena na dokazane slučajeve i sprovedena kroz zakone sa jasnim kriterijumima, rokovima i pravom na žalbu. Program ne specificira mehanizme, što ostavlja prostor za različite interpretacije.

3. Potpuna transparentnost javnih nabavki i revizija državnih projekata. Zahteva se otvaranje svih ugovora i tendera javnosti, jačanje Državne revizorske institucije (DRI) i revizija netransparentnih i preplaćenih infrastrukturnih projekata, sa naglaskom na tajne sporazume, lex specialis i projekte sa probijenim rokovima. Ovo je jedna od najkonkretnijih tačaka. Portal javnih nabavki postoji, ali kritike se često odnose na anekse ugovora, direktne pogodbe, lex specialis i nedostatak javne analitike. Revizija DRI-ja može biti efikasna ako se pojača nezavisnost i kapaciteti, a rezultati se javno objavljuju. Prioritet bi trebali biti projekti povezani sa Novim Sadom i drugim velikim infrastrukturnim radovima koji su bili predmet javne debate.

4. Oslobađanje medija. Predviđa se deblokada i departizacija Regulatornog tela za elektronske medije (REM), oslobađanje Radio-televizije Srbije (RTS) od političkog uticaja, ispitivanje odgovornosti novinara i menadžmenta za diskriminaciju i govor mržnje, preraspodela nacionalnih frekvencija i jačanje uloge Saveta za štampu. Medijska sloboda je ključna za bilo kakvu dublju kontrolu vlasti. Međunarodne organizacije su godinama kritikovale stanje medija u Srbiji. Promene moraju biti zasnovane na zakonima i nezavisnim regulatorima, a ne na političkim smenama.Program ne nabraja konkretne afere po imenima, već nudi sistemski okvir. To je snaga (izbegava se personalizacija) i slabost (nedostaju prioriteti i dokazni standardi). Lista se predstavlja kao horizontalna, bez formalnog lidera, sa odlukama na plenumima; prvi na listi je Ilija Srdanović (kardiolog i profesor iz Novog Sada). Među kandidatima su i javne ličnosti iz akademije, sporta i kulture. Kritike su se odnosile na prosečnu starost i prisustvo starijih kandidata, kao i na navodne dezinformacije o programu (npr. izmišljene tvrdnje o smanjenju penzija ili masovnim otkazima, koje su demantovane). Širi kontekst programa i izbornih rezultataDruge dve celine („U znanju je moć“ i „Srbija raste sa nama“) obuhvataju departizaciju javnog sektora, besplatne udžbenike za osnovce i srednjoškolce, podršku domaćoj privredi i poljoprivredi, ograničenje rada na određeno na 12 meseci, povoljnije stanovanje za mlade, jeftinije lekove i reformu zdravstva. Ove mere su socijalno-ekonomski orijentisane i mogu imati široku podršku, ali zahtevaju budžetske resurse koji bi, prema programu, mogli doći iz oduzete nezakonite imovine i efikasnijeg upravljanja.Izbori su održani u atmosferi visoke polarizacije, sa navodima o neregularnostima na nekim mestima, ali sa visokom izlaznošću i Vučićevim priznanjem poraza. Međunarodni mediji (New York Times, Bloomberg, Politico, BBC) izvestili su o promeni nakon više od decenije Vučićeve dominantne uloge. Vučićeva lista zadržava značajnu podršku (oko 39 odsto), što znači da će biti snažna opozicija. Ignorisanje te realnosti ili pretvaranje reforme u čistku može ojačati polarizaciju i oslabiti legitimitet.Istorijski presedan iz 2000. godine pokazuje da je prekid kontinuiteta bio nepotpun: delovi starih mreža su se prilagodili. Ključ uspeha je izgradnja nezavisnih institucija, a ne samo zamena ljudi.Preporuka za hitno delovanje u prvih 30 danaPreporuke su formulisane kao zakonite, transparentne i merljive korake unutar postojećeg ustavnog i zakonskog okvira. One prioritizuju zaštitu dokumenata, javnost rada, sudski nadzor i izbegavanje proizvoljnosti. Cilj nije „demontiranje“ u vaninstitucionalnom smislu, već uspostavljanje vladavine prava i odgovornosti.

Dani 1–7: Stabilizacija i zaštita institucija
  • Konstituisati Skupštinu što pre i izabrati rukovodstvo na osnovu većine, uz javno objavljivanje procedura.
  • Javno se obavezati na poštovanje Ustava i pretpostavke nevinosti. Formirati privremene parlamentarne nadzorne grupe za MUP, pravosuđe i javne nabavke, sa mandatom da spreče uništavanje dokumenata (npr. nalozi za očuvanje evidencija).
  • Objaviti sve relevantne javne ugovore i analize koje su bile predmet kritika, u meri u kojoj to zakoni dozvoljavaju. Pokrenuti javni poziv DRI-ju i Poreskoj upravi da prioritizuju izveštaje o velikim projektima.
  • Distancirati se od bilo kakvih vaninstitucionalnih pritisaka na policiju ili sudove. Javno komunicirati da će svi postupci biti sudski.
Dani 8–15: Zakonski prioriteti i transparentnost
  • Pripremiti i podneti nacrt Zakona o poreklu i oduzimanju nezakonito stečene imovine, sa jasnim kriterijumima, sudskim procedurama, pravom na žalbu i zaštitom od retroaktivnosti koja bi bila neustavna. Konsultovati stručnjake i međunarodne standarde.
  • Pokrenuti zakonodavni postupak za jačanje nezavisnosti tužilaštva i sudova (uključujući moguće izmene u vezi sa Specijalnom tužilačkom policijom, ali uz strogi nadzor).
  • Inicirati reviziju postupaka policije tokom protesta kroz postojeće mehanizme (unutrašnja kontrola + sudski nadzor), bez masovnih otkaza bez dokaza.
  • Objaviti plan prvih 100 dana sa konkretnim koracima, rokovima i odgovornim licima.

Dani 16–30: Mediji, javni sektor i komunikacija
  • Predložiti hitne mere za REM i RTS u okviru postojećih zakona (npr. nezavisni nadzor, javni konkursi), uz izbegavanje političkih smena koje bi mogle biti osporene.
  • Pokrenuti javne konsultacije o departizaciji javnog sektora: jasni kriterijumi za konkurse, zabrana partijskog zapošljavanja na ključnim pozicijama.
  • Formirati radne grupe sa stručnjacima (uključujući i kritičare) za prioritetne afere i projekte. Objavljivati nedeljne izveštaje o napretku.
  • Obezbediti zaštitu podataka i transparentnost u svim novim telima. Pratiti međunarodne reakcije i izveštaje organizacija poput GRECO ili ODIHR.
Rizici koje treba ublažiti: politizacija novih tela, gubitak kapaciteta u policiji i pravosuđu, percepcija revanšizma koja može mobilisati opoziciju, i nedostatak resursa za brze reforme. Uspеh se meri ne spektakularnim hapšenjima, već brojem objavljenih ugovora, pokrenutih nezavisnih istražnih postupaka, vraćenim sredstvima u budžet i stepenom javnog poverenja.ZaključakOdeljak „Srbija ili mafija“ nudi jasan institucionalni odgovor na probleme korupcije i političkog uticaja koji su obeležili prethodni period. Njegova snaga je u fokusiranju na pravosuđe, imovinu, nabavke i medije. Slabost je u nedostatku detalja i u riziku da nova većina ponovi greške politizacije. Prvih 30 dana treba iskoristiti za brze, javne i zakonite korake koji grade poverenje, zaštite dokumente i uspostavljaju nadzor, umesto za mere koje bi mogle biti pravno ili politički sporne. Dugoročno, uspeh zavisi od toga da li će institucije zaista raditi nezavisno i da li će građani videti konkretne rezultate u transparentnosti i odgovornosti.Ova analiza se zasniva na javno dostupnim izveštajima o programu, izbornim rezultatima i medijskim izvorima. Konačna ocena zahteva praćenje konkretne primene. Građani, mediji i nadležni organi imaju alate za nadzor.