Pripadnici Nacionalne garde koju je osnovao predsednik Rusije Vladimir Putin, moći će da pucaju i primene silu bez upozorenja, stoji u dokumentu koji je objavljen na sajtu ruske Dume, a prenose ruski mediji.
Predlog zakona o osnivanju Nacionalne garde stigao je u Dumu. U njemu se navodi da će Nacionalna garda biti pod direktnom komandom predsednika Rusije, ali i niz drugih odredbi koji daju veoma široka ovlašćenja novoj formaciji.
Tako će pripadnici Nacionalne garde moći da upotrebe silu i oružje bez upozorenja.
- Pripadnici Nacionalne garde imaju pravo da ne upozoravaju da će upotrebiti fizičku silu, specijalna sredstva ili vatreno oružje, ukoliko odlaganje njihove upotrebe dovodi do neposredne fizičke ugroženosti zdravlja i života građana ili pripadnika Nacionalne garde, ili može dovesti do drugih teških posledica - navedeno je u predlogu zakona. U ostalim slučajevima, gardisti će morati da upozore pre nego što primene silu.
Pored toga, pripadnici Nacionalne garde moći će da kontrolišu objekte koji su u vezi sa nuklearnom energijom, kao i zaposlene u njima.
Nacionalna garda imaće i ovlašćenje da legitimiše i zadržava sumnjive do tri sata pre nego što ih preda regularnoj policiji.
U neodložnim slučajevima, gardisti će moći da oduzimaju vozila od građana kako bi ih koristili.
Pripadnici Nacionalne garde moći će da blokiraju saobraćaj za vozila i pešake, kao i pojedine delove grada.
U nacrtu zakona se navodi da je medijima zabranjeno da izveštavaju o pokretima jedinica Nacionalne garde, a i njenim pripadnicima je zabranjeno da se pojavljuju u medijima.
Predsednik Rusije Vladimir Putin najavio je juče osnivanje Nacionalne garde, čiji će glavni zadaci biti borba protiv terorizma i organizovanog kriminala. Na njenom čelu će biti Viktor Zolotov, blizak Putinov saradnik i dosadašnji komandant unutrašnje vojske Ministarstva unutrašnjih poslova.
Koliko će pripadnika Nacionalna garda imati za sada nije poznato, ali se pretpostavlja da će u njoj biti oko 350.000 ljudi.
http://www.blic.rs/vesti/svet/putinovi-pretorijanci-novi-ruski-specijalci-moci-ce-da-pucaju-bez-upozorenja/fzqkqkp
Putin osniva fondaciju za veličanje ruske istorije
Ruski predsednik Vladimir Putin potpisao je ukaz o formiranju državne fondacije u cilju "popularizovanja" ruske nacionalne istorije, što neki naučnici smatraju "novim pokušajem rehabilitacije sovjestke prošlosti".
Fondacija za istoriju i otadžbinu "ima za cilj da populariše rusku nacionalnu istoriju u zemlji i inostranstvu, kao i da štiti istorijsko nasleđe i tradiciju ruskog naroda", navodi se u dekretu.Ta incijativa dolazi u trenutku kada se još raspravlja o sovjetskom nasleđu u ruskom društvu i među univerzitetskim profesorima, posbeno u ulozi dugogodišnjeg sovjetskog lidera Josifa Visarionoviča Staljina.
Stav prema Staljinu u Rusiji je ambivaletan. Jedni smatraju da je bio tiranin, a drugi da je bio vođa pobede nad nacizmom.
http://rs.n1info.com/a149605/Svet/Svet/Putin-osniva-fondaciju-za-velicanje-ruske-istorije.html
Keri: Asad mora da ode, ali da nije bilo Moskve...
Vašington -- Nakon što je Pentagon proglasio Rusiju za najveću pretnju za bezbednost, državni sekretar SAD Džon Keri pohvalio je ulogu Moskve u Siriji.
On je naveo da Moskva igra “konstruktivnu ulogu“ u mnogim dijalozima kao što su sirijski pregovori i iranski nuklearni sporazum, ali je imao i reči hvale za ruskog predsednika Vladimira Putina.
Rusija se često nalazila na udaru vatre SAD i saveznika zbog akcija u Siriji i navodne podrške sirijskom predsedniku Bašaru al Asadu, optužujući Moskvu da bombarduje pobunjenike koje podržava SAD.
“Svi su sumnjali u to da li će Rusija igrati konstruktivnu ulogu i dovesti do obustave vatre... I dobili smo primirje u čemu je upravo Rusija igrala pozitivnu ulogu“, rekao je Keri.
Američki sekretar je naveo da je uloga Rusije “bila krucijalna“ u rešavanju krize.
“Da nije tako bilo, hemijsko oružje bi i dalje bilo u rukama Islamske države, a primirje u Ženevi ne bi bilo postignuto“, naglasio je on.
U martu je zabeležen i veliki napredak u odnosima između Rusije i SAD, kada je Džon Keri otputovao u Moskvu da razgovara o Siriji sa ruskim državnim vrhom.
Keri je rekao da se sa Vladimirom Putinom sastao tri puta, i da su svi razgovori bili prilično dugački.
“Mislim da je inetligentan, taktičan, ali i da ima stratešku viziju. Mislim da želi da svi shvate njegovu tačku gledišta, i da želi da interesi budu uzajamni“, naglasio je Keri.
Međutim, uprkos tome, Keri je naveo i da postoje određeni limiti u odosima koji se pre svega odnose na situaciju u Ukrajini.
“Što se tiče Krima, ne pomeramo se“, rekao je on.
Ipak, vraćajući se na Siriju, Keri je dodao da je odlazak Bašara al Asada ključ oporavka zemlje.
“Ako želite da okončate rat, ne možete to da uradite dok je Asad tamo. Mir ne može da bude ni u blizini ako ne želite da uslišite želju opozicije, osim ukoliko ne dođe do nekog dogovora sa njom“, ocenio je sekretar.
Keri je na to dodao i da ukoliko Rusija želi da ononča rat, “mora da prihvati činjenicu da Asad ne može da ostane na vlasti“.
Nekoliko dana ranije, američki sekretar odbrane Eš Karter postavio je Rusiju na listu “strateških pretnji“, koje još uključuju “Kinu, Severnu Koreju, Iran i terorizam“.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=04&dd=07&nav_category=78&nav_id=1116902
Hadson: Putin i Porošenko - neprijatelji spojeni u poreskom raju
Usred sukoba u Ukrajini 2014. u kojima je Rusija aktivno učestvovala, bliski Putinovi saradnici bili Majkl Hadson (Michael Hudson), urednik u „Međunarodnom konzorcijumu za istraživačko novinarstvo” (ICIJ), povodom objavljivanja “Panama papira”.uključeni u ofšor transakcije, pokazuju “Panamski dokumenti”, kaže za RSE kaže za Radio Slobodna Evropa
“Na drugoj strani istog sukoba, pomenuti dokumenti pokazuju kako predstavnici ukrajinskog predsednika Porošenka osnivaju u njegovo ime kompaniju na Britanskim devičanskim ostrvima, iako ruska invazija napreduje na istoku Ukrajine.
To pokazuje da se ovde ne radi samo o jednoj zemlji ili lideru, već kako elite, najbogatiji i najmoćniji ljudi širom sveta koriste ofšor za svoje poslove – koji ne mora da uvek bude nezakonit – kao posebni, podzemni sistem kao deo globalnog finansijskog poretka”, ističe Hadson.
Hadson je, inače, autor zapažene knjige „Čudovište“ (The Monster) u kojoj, između ostalog, analizira ulogu Volstrita u svetskom finansijskom sistemu.
U intervjuu za RSE pre nepune tri godine govorio je o sumnjivim privatizacijama u Srbiji, što je izazvalo lavinu reakcija.
RSE: Kako ste došli do ovih podataka? Zašto su objavljeni sada a ne ranije s obzirom da se već godinama zna za sumnjivo poslovanje u ofšor zonama? Pre skoro tri godine smo pričali o pljačkaškoj privatizaciji u Srbiji. Mnogi su od ranije bili svesni nezakonitih radnji, ali i kada su objavljeni konkretni podaci o zloupotrebama niko nije odgovarao. Stoga se postavlja pitanje zašto su baš sada procurele informacije?
Hadson: Naš nemački partner, dnevni list “Zidojče cajtung” dobio je ovaj materijal pre godinu dana tako što ga je kontaktirao “zviždač” (whistleblower) rekavši da ima nepravilnosti u radu advokatske firme u Panami "Mosak Fonseka" i da bi želeo da se to razotkrije.
“Zidojče cajtung” je kontaktirao “zviždač”. Rekao je da ne traži novac zauzvrat već samo da njegov identitet bude zaštićen jer je strahovao da će mu život biti ugrožen
Naš nemački partner je odmah uvideo da su u pitanju veoma važni dokumenti i odlučio je da kontaktira “Međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo“ imajući u vidu naš kredibilitet u obelodanjivanju sumnjivih transakcija u drugim ofšor zonama. Formirali smo tim u kome je bilo 370 novinara iz 100 medijskih organizacija iz više od 70 zemalja.
Nema posebnog razloga da se ovi podaci objave baš sada, a ne u neko drugo vreme. Jednostavno, nakon što smo dobili podatke od “zviždača” trebalo nam je godinu dana da ih obradimo.
RSE : Neću da vas pitam za identitet “zviždača”, ali pretpostavljam da je radio u “Mosak Fonseka”?
Hadson: Ne znam, a i ne bih mogao da vam obelodanim detalje o identitetu te osobe. No, to i nije ključno. Ne vrednujete podatke po tome ko je osoba koja ih je dostavila već po onome šta se nalazi u njima.
Mi smo proverili sve dokumente i utvrdili da su podaci u njima verodostojni. Reč je o 11,5 miliona dokumenata i nemoguće je da neko toliku količinu spisa lažira.
RSE: “Mosak Fonseka” je u međuvremenu negirao bilo kakve nepravilnosti u radu, dodajući da se uvek pridržavao propisa.
Hadson: Ovde se postavljaju mnoga pitanja. “Mosak Fonseka” je bio umešan u poslove sa mnogo sumnjivih klijenata, uključujući lica i kompanije koji su bili na crnoj listi američkih vlasti zbog umešanosti u nezakonite poslove kao što su meksički narko dileri i terorističke organizacije poput Hezbolaha ili država tipa Severna Koreja i Iran.
“Mosak Fonseka” je bio umešan u poslove sa mnogo sumnjivih klijenata koji su na crnoj listi SAD zbog nezakonitih poslova, kao što su meksički narko dileri i terorističke organizacije
RSE: Vratio bih se na prethodno pitanje - zašto su baš sada objavljeni podaci. Naime, Kremlj negira bilo kakvu umešanost ruskog predsednika Vladimira Putina. Pojedini komentatori u Moskvi smatraju da je u pozadini nastojanje Zapada da uzdrma Rusiju, odnosno dovede do promene režima.
Istovremeno, kineski list “Global tajms” navodi da su na udaru pre svega nezapadne ličnosti i organizacije, a da se sa Zapada pominju samo “mali krompiri”, dodajući da je zvanični Vašington imao značajnu ulogu i u ranijem curenju podataka.
Hadson: Mogu da vam kažem da američke vlasti nemaju ništa sa objavljivanjem ovih izveštaja. “Međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo“ ima dugu istoriju kritikovanja zvaničnog Vašingtona. U jednom od najvećih istraživanja u prošlosti dokumentovali smo sve laži kojesu američke vlasti izrekle uoči rata u Iraku.
SAD nemaju udela u objavljivanju ovih izveštaja. ICIJ odavno kritikuje Vašington. U jednom od najvećih istraživanja dokumentovali smo sve laži američkih vlasti uoči rata u Iraku
Na kraju, obelodanili smo i podatke o sumnjivim poslovima premijera Islanda i oca britanskog premijera Kamerona. Dakle, u našem višegodišnjem ratu istraživali smo sumnjive poslove lidera širom sveta, ne samo ruskih i kineskih.
RSE: Rekli ste mi pre ovog intervjua da niste stigli da pogledate detalje o spornim poslovima na Balkanu. Međutim, razgovarali smo pre nepune tri godine o spornim privatizacijama u Srbiji, ali nijedna ličnost umešana u sumnjive poslove i do danas nije odgovarala. Stiče se utisak da je slična situacija i širom sveta kada se objave ovakvi podaci.
Hadson: Ofšor poslovanje omogućava moćnima da tajno osnivaju firme i prebacuju novac, što znatno otežava nadležnim institucijama da utvrde te sumnjive radnje. To je slučaj u Srbiji, Kini ili mnogim drugim zemljama.Ni SAD nisu imune na takvu vrstu poslovanja. Iako se u SAD diže velika prašina oko ofšor mehanizma, pa čak i najavljuje njegovo znatno ograničenje, obračun sa prekograničnim izbegavanjem poreza – istina je da mnogi Amerikanci to itekako koriste. Pomenuću primer Bernarda Mejdofa (Madoff) koji je smislio najveću “Ponzi” – najveću piramidalnu prevaru u istoriji. U “Panamskim papirima” se pominje i njegovo ime.
RSE: kada govorimo o Britaniji, veliki broj njenih prekomorskih teritorija je pravi raj za sumnjive poslove. Advokat Džefri Robertson (Geoffrey Robertson) je izjavio da se “britanska imperija svela uglavnom na veliki broj poreskih rajeva. Britanija je u srcu – središtu – međunarodnog izbegavanja poreza dozvoljavajući ovim malim ostacima imperije da primenjuju tajne zakone o porezima i uspostave ofšor kompanije koje posluju bez transparentnosti”.
Hadson: Postavljaju se veoma ozbiljna pitanja o britanskim prekomorskim teritorijama, kao i ulozi samog Londona u kretanju novca kroz veoma složenu ofšor mrežu koja je povezana sa Ujedinjenim kraljevstvom kao i njenom prestonicom kupovinom luksuznih nekretnina, zatim ulaganjima u banke u ovom gradu.
Postavljaju se veoma ozbiljna pitanja o ulozi samog Londona u kretanju novca, funkcionisanju ofšor mehanizma u SAD, kupovini nekretnina u Londonu, Njujorku i Majamiju
Kada se pomenu ofšor teritorije, ljudi obično misle na mala ostrva “Bogu iza leđa” – u Karibima ili Pacifiku. Međutim, svaka istraga je pokazala presudnu ulogu velikih kompanija, pre svega banaka i drugih moćnih institucija koje zarađuju ogromne količine novca kroz ofšor sistem zbog čega je teško sprovesti reforme.
RSE: U “Panamskim papirima” se pominje 365 velikih banaka umešanih u sumnjive operacije. Istovremeno, lider opozicione laburističke partije Džeremi Korbin (Jeremy Corbyn) je kazao da je krajnje vreme da se saseče delovanje poreskih rajeva. “Britanija ima veliku odgovornost. Mnoge od njih su britanske prekomorske teritorije. Kao što pokazuju dokumenti koji su procureli, poreski rajevi su ‘posude sa medom’ odnosno plodno tle za međunarodnu korupciju i izbegavanje poreza. Oni isisavaju poreske prihode iz naše zemlje i mnogih drugih produbljujući nejednakost. Ne mogu postojati jedna poreska pravila za bogatu elitu, a druga za nas ostale.”
Hadson: Čuo sam za taj komentar. Ta misao će biti pominjana sada širom sveta. Kao što sam rekao, mnogi lideri širom planete i njihove porodice su uključeni u ofšor poslovanja.
To pokazuje i primer oca britanskog premijera Kamerona koji je kao posrednik u trgovini na berzi i drugde zaradio milione. On je bio važan klijent "Mosak Fonseka" koji je prikrio svoje akcije koristeći drugu firmu na Bahamima izbegavajući tako da plati porez u Britaniji.
Ovaj primer ilustruje kako je duboko ukorenjen ovakav način poslovanja među političkom i finansijskom elitom širom sveta. Imajući u vidu lične interese najmoćnijih biće teško sprovesti bilo kakve reforme.
Mnogi političari, uključujući i Dejvida Kamerona, već godinama govore da treba nešto učiniti u obuzdavanju tajnog ofšor poslovanja.Međutim, nakon tih pompeznih saopštenja obično se malo šta konkretno uradi u praksi.
RSE: Možda zvuči kao preterivanje, ali da li i ovaj primer pokazuje da je ofšor poslovanje znatno doprinelo izbijanju globalne ekonomske krize 2008 – bez obzira što je u skladu sa određenim zakonima – čiji se kraj još ne nazire. Takođe, da su biznisi u poreskim rajevima doveli do produbljivanja nejedankosti. Pre izbijanja krize, jedan odsto najbogatijih posedovao je 44 odsto svetskog bogatstva, ove godine 48 procenata.
Hadson: Nema sumnje da mnogi istraživači nejednakosti smatraju da je ofšor poslovanje njen glavni uzrok, omogučavajući finansijskoj i političkoj eliti da se sve više bogati.
Ofšor poslovanje je glavni uzrok nejednakosti. Primer su sumnjive privatizacije u Srbiji u kojima su mnogi ljudi ostali bez posla. Ispumpani novac je pripao nekolicini moćnih dok milioni pate zbog nemaštine
RSE: Pomenuli ste da je mnogo izjava političara ali je malo urađeno u obuzdavanju ofšor poslovanja. Da li su u pitanju njihovi lični interesi ili nemaju snage da to urade s obzirom na, kako mnogi smatraju, presudnu ulogu moćnih finansijskih institucija, Volstrita, velikih banaka koji, zapravo, vuku konce iza senke? Vi ste napisali knjigu “Čudovište” u kojoj ste opisali ulogu Volstrita a koja je izazvala veliku pažnju širom sveta.
Hadson: Kritičari bi rekli da je u pitanju nedostatak volje političke elite. U svakom slučaju, reč je o veoma složenoj situaciji.
Naime, u svetu postoji na desetine ofšor destinacija tako da ako se obuzda nelegalno delovanje jedne, ti tajni biznisi se veoma lako i brzo prebacuju na drugu lokaciju. Stoga je neophodno održivo, globalno rešenje jer parcijalne mere neće ništa suštinski promeniti.
RSE: Neki smatraju da je problem u samom postojanju ofšor mehanizama čije poslovanje može biti legalno ali zbog svega pomenutog je nelegitimno. Dakle, da li treba ukinuti ili dramatično ograničiti poreske rajeve. Američki nobelovac Tobin se još sedamdesetih godina zalagao za uvođenja međunarodnog poreza na finansijske transakcije, a što je dugo bilo ignorisano. Ova ideja je tek pomenuta pre godinu dve na samitu G20, ali ništa nije učinjeno u praksi.
Hadson: To je teško pitanje i ne znam da li mogu da govorim o rešenjima. Većina zemalja nije spremna da postigne dogovor o tome. No, ukoliko se SAD i EU saglase oko plana za uvođenje reda u toj oblasti to će itekako obuzdati tajnovito ofšor poslovanje.http://www.slobodnaevropa.org/content/hadson-interesi-mocnih-sprecavaju-reforme-u-ofsor-poslovanju/27656599.html
Narančasti košmar
Vladimira Putina su događaji u Kijevu bezgranično ljutili. On nije mogao razumjeti zašto Kučma ne rastjeruje Majdan i zašto Janukovič još uvijek nije zauzeo mjesto predsjednika. Kučma mu je odgovarao kako ne može ništa učiniti jer ga, kako je rekao, pritišću Amerikanci. Putin nije niti nastojao sakriti svoj bijes. Na povratku iz Brazila je prvo sletio u Portugal, gdje se izvikao na novinare koji su mu postavljali pitanja o Ukrajini. A svjetsku javnost je optužio za pristranost, jer ona priznaje izbore u Afganistanu, Kosovu i Iraku (za koje se po njemu podrazumijevalo da su očigledno nedemokratski), ali iz nekog razloga ne priznaje rezultate izbora u Ukrajini
Mihail Viktorovič Zigar (31. ožujka 1981, Moskva) je ruski pisac, režiser, politički novinar, vojni dopisnik i glavni urednik nezavisnog televizijskog kanala TV Rain (www.tvrain.ru) od 2010-2015. Od 2000-2009. godine je radio u medijskoj kući Komersant (www.kommersant.ru), prvenstveno kao vojni dopisnik. Izvještavao je o ratu i sukobima u Iraku, Libanonu, Palestini, Ukrajini, Kirgistanu, Srbiji i Kosovu. Autor je dokumentarnih filmova “Sahraniti Staljina” (2013.), “Tko je ovdje vlast. Četiri verzije napada na Bijeli dom” (2013.) i igrane povijesne mini-serije “Prošlost i Duma”. U rujnu 2014. godine je primio međunarodnu nagradu za slobodu medija od Savjeta za zaštitu novinara (Committee to Protect Journalists, CPJ, www.cpj.org). U Hrvatskoj je u izdanju Frakture izašla knjiga Valerija Panjuškina i Mihaila Zigara “Gazprom, novo rusko oružje”.
Putin je 12. studenog 2004. godine doplovio na Krim kako bi otvorio novu trajektnu liniju. S njim je na trajektu bio Leonid Kučma, a Janukovič ih je dočekivao u krimskoj luci Kerč zajedno s Ministrom prometa Georgijem Kirpom, koji je u samoj luci s ruskim kolegom potpisao paket dogovora o gradnji nove kontejnerske luke. Taj predizborni reklamni dogovor neće nikada biti ispunjen. A sam Ministar Kirpa će se kroz mjesec dana ustrijeliti – upravo u izbornoj noći, nakon što sazna za poraz Janukoviča.
U Ukrajini je 21. studenog proveden drugi krug izbora. Vladimir Putin se u tom trenutku nalazio u službenom posjetu Brazilu. Kada su u Kijevu zatvorena glasačka mjesta, u Riju je bilo četiri sata poslije podne. Putin je nazvao Kučmu, koji mu je rekao kako je prema rezultatima izlaznih anketa pobijedio Janukovič. Putin je nakon toga nazvao Viktora Janukoviča i čestitao premijeru na pobjedi u skladu s rezultatima izlaznih anketa.
O tome su smjesta izvjestile novinske agencije. 24. studenog ujutro ukrajinsko Izborno povjerenstvo je objavilo Janukoviča pobjednikom, i Putin mu je sljedećeg dana čestitao.
U noći na 22. studenog se na središnjem kijevskom trgu, Trgu nezavisnosti, okupilo nekoliko desetaka tisuća pristalica Juščenka. Podigli su šatorski logor i pod narančastim zastavama na ljutoj hladnoći prostajali gotovo mjesec dana. Zahtijevali su poništavanje rezultata drugog kruga, nazivajući ih falsificiranima. Jurij Lucenko, jedan od organizatora Majdana, smatra kako je Janukoviča tada pogubila upravo prevelika podrška od strane Putina – birače je zasmetalo što im ruski predsjednik tako besramno nameće svojeg kandidata.
Janukovičev moskovski savjetnik Gleb Pavlovski se prisjeća kako mu je bilo prilično neugodno prilikom izlaska iz hotela koji se nalazio nedaleko od Majdana – kako bi nesmetano prošao kroz masu koja je ispunila centar grada, morao je odjenuti narančasti šal. No nakon povratka u Moskvu, otkrio je kako u Kremlju niti blizu ne shvaćaju stvarno stanje stvari: ispijali su šampanjac i čestitali mu na uspješno provedenoj kampanji. Svima se činilo da je stvar gotova, da neće biti više nikakvih problema; Janukovič je predsjednik, a na gomilu na Majdanu ne treba obraćati pažnju.
Ali gomila se nije razilazila.
Vlasti se nisu usudile rastjerati šatorski logor s nekoliko tisuća ljudi. Leonid Kučma se izrazito protivio rastjerivanju – on je bio taj koji je morao izdati zapovijed, a samim tim i preuzeti odgovornost za moguću prolivenu krv. Od nasilnog rješenja nije imao nikakve koristi – pobjednikom izbora bi ostao Janukovič, a Kučma je u svakom slučaju morao napustiti mjesto predsjednika. Kučma je odlučio da neće stavljati svoju budućnost na kocku borbom se za svojeg nasljednika. Prema riječima jednog od savjetnika Kučme, američki senator Richard Lugar, koji je predvodio delegaciju izbornih promatrača, nakon drugog kruga izbora je upozorio predsjednika kako ga može sustići sudbina Miloševića.
Iz Moskve su apelirali na Kučmu da problem riječi brzo i odlučno. Ali Kučma je otputovao u svoju prigradsku rezidenciju i čekao. Janukovič je bio zbunjen i nije bio u stanju poduzeti bilo što. Zgrada predsjedničkog ureda je praktično opustjela. Jedini čovjek koji je nastavljao s radom bez obzira na akcije protesta u Kijevu bio je Viktor Medvedčuk. On je podržavao stalnu izravnu vezu s Moskvom i redovito letio tuda kako bi se posavjetovao s Putinom – kako su tvrdili u Kijevu, u te svrhe je raspologao osobnim avionom i zasebnim aerodromom. Upravo Medvedčuk je postigao da Središnje izborno povjerenstvo ipak objavi rezultate drugog kruga službenima i proglasi Janukoviča predsjednikom.
Međutim, već je bilo kasno. Čitav Kijev je stajao na glavnom trgu, ogrnut u narančaste šalove. Državni televizijski kanali su počeli prelaziti na stranu opozicije. Umjesto da preda vlast svojem nasljedniku, predsjednik Leonid Kučma se uključio u pregovarački process: 26. studenog su u Kijev doputovali poljski predsjednik Aleksandar Kvašnjevski, predsjednik Litve Valdas Adamkus i bivši glavni tajnik NATO-a Havier Solana, koji su Juščenka, Janukoviča i Kučmu posjeli za pregovarački stol. U Kijev je stigao i ruski predstavnik – to je bio spiker državne Dume Boris Grizlov, kojem pripisuju izraz “parlament nije mjesto za diskusiju”. Međutim, on se nije nalazio u Kijevu u svojstvu pregovarača, već čovjeka koji je te pregovore dužan spriječiti. Na prvom krugu pregovora je utvrđen glavni zahtjev Juščenka – poništavanje rezultata drugog kruga i ponovno glasanje. Ukrajinski parlament je sutradan zatražio da se rezultati drugog kruga proglase nevažećima. Zadnju riječ je imao Vrhovni sud.
Vladimira Putina su događaji u Kijevu bezgranično ljutili. On nije mogao razumjeti zašto Kučma ne rastjeruje Majdan i zašto Janukovič još uvijek nije zauzeo mjesto predsjednika. Kučma mu je odgovarao kako ne može ništa učiniti jer ga, kako je rekao, pritišću Amerikanci. Putin nije niti nastojao sakriti svoj bijes. Na povratku iz Brazila je prvo sletio u Portugal, gdje se izvikao na novinare koji su mu postavljali pitanja o Ukrajini. A svjetsku javnost je optužio za pristranost, jer ona priznaje izbore u Afganistanu, Kosovu i Iraku (za koje se po njemu podrazumijevalo da su očigledno nedemokratski), ali iz nekog razloga ne priznaje rezultate izbora u Ukrajini.
Putin je 25. studenog doputovao u Haag na susret s predstavnicima Europske unije. Na završnoj novinskoj konferenciji je ponovno grmio i otvoreno optužio SAD za miješanje u unutrašnje poslove Ukrajine: senator Richard Lugar čitavo vrijeme sjedi u izbornom štabu Juščenka i upravlja njegovom predizbornom kampanjom.
Ruski mediji su jednostrano izvještavali o događajima u Kijevu: prema njima, u Ukrajini se događao proturuski prevrat potaknut Zapadom. Krajem studenog se u svojstvu karte u toj igri neočekivano pojavio separatizam. Prvo su zastupnici Luganskog regionalnog parlamenta 26. studenog glasali za osnivanje Jugoistočne republike i zatražili podršku od Vladimira Putina. Već 28. studenog je u gradu Sjeverodonjecku održan takozvani „sabor zastupnika svih razina“ – skup protivnika „Narančaste revolucije“ koji su pristigli iz 15 raznih regija. Ton su zadavali gubernator Harkovske oblasti i predsjednik Donjeckog regionalnog parlamenta, koji su predložili provođenje referenduma o stvaranju „Jugoistočne federacije sa sjedištem u Harkovu“. U svojstvu posebnog izaslanika Putina na sabor je doputovao gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov, iskusni populist koji se još u 90-im godinama pozicionirao kao zaštitnik prava ruskojezičnog stanovništva u Ukrajini, posebno na Krimu. Međutim, Lužkov sudionicima sabora nije rekao ništa konkretno, po svoj prilici iz razloga što nije imao dopuštenje Kremlja: „U Ukrajini sada djeluju dvije suprotstavljene sile. S jedne strane se grubo miješaju u ukrajinske poslove, a na drugoj je Rusija, koja se s dubokim poštovanjem odnosi prema suverenitetu zemlje. Kao gradonačelnik Moskve, ja sam spreman skinuti svoju omiljenu kapu kako bih sličio Viktoru Janukoviču“.
S druge strane, Janukovič je govorio još neodređenije, pošto se još uvijek nadao mjestu predsjednika čitave Ukrajine te je želio iskoristiti sabor tek kao adut u političkoj igri: „Još malo – i sve će se srušiti. Potrudimo se pronaći rješenje bez primjene radikalnih mjera. Ukoliko se prolije makar jedna kap krvi, biti će nemoguće zaustaviti njen potok. Naš cilj je zaštita zakona i prava ljudi. Molim vas, donesite rješenje koje će osigurati cjelovitost zemlje i red u državi...“
Sudionici su porazgovarali i razišli se. U smjeru autonomije nije napravljen više niti jedan korak. Ideja je potpuno zaboravljena na sljedećih deset godina.
Leonid Kučma je imao nekoliko drugih planova. On se odjednom sjetio kako je još prije pola godine priželjkivao upravo takav razvoj situacije – da se izbori iz nekog razloga ne održe kako bi se mogao ponovno kandidirati. Kučma je 2. prosinca (zajedno s Medvedčukom) doputovao u Moskvu k Putinu kako bi razmotrio mogućnosti rješenja situacije. Trudio se uvjeriti Putina u izglednost takvog scenarija. Ali Putin više nije vjerovao Kučmi. On je sada vjerovao samo jednom čovjeku u Ukrajini – svojem kumu Medvedčuku. Ali čak niti Medvedčuk nije bio u stanju nagovoriti Kučmu da proglasi krizno stanje u Ukrajini.
Predsjednici Rusije i Ukrajine su nakon pregovora izdali priopćenje u kojem su predlagali ukidanje rezultata oba kruga glasanja i ponovno provođenje izbora „bez uplitanja iz inozemstva“. U stvarnosti je to bilo neizvedivo. Nitko iz sudionika izbora nije formalno osporavao zakonitost prvog kruga, ali zato su obje strane osporavale drugi krug (sa strane Janukoviča su se čule optužbe o falsifikacijama u korist Juščenka u Kijevu i na zapadu Ukrajine). Na kraju je Vrhovni sud ukinuo samo drugi krug i raspisao treći (u stvari ponovljeni drugi krug) s datumom održavanja 26. prosinca.
Nakon dugih rasprava, Vrhovna Rada Ukrajine je 8. prosinca izglasala nekoliko kompromisnih zakona. S jedne strane, na prijedlog Juščenka je izmjenjen zakon o izborima – unesene su dopune koje znatno otežavaju falsifikaciju. Pored toga, prije provođenja takozvanog trećeg kruga je izmjenjen sastav Središnjeg izbornog povjerenstva. Na prijedlog Kučme su unesene i izmjene u Ustav: predsjednik je gubio značajni dio ovlaštenja, koji je predan Vladi, a nju je formirala saborska većina. Kučmina kalkulacija je bila jednostavna – saborska većina je u tom trenutku bila na strani Kučme i Janukoviča. On se nadao da će isplivati i zauzeti mjesto premijera. Predsjednik nikako nije mogao očekivati kako će nakon poraza Janukoviča 26. prosinca većina njegovih ranijih pristalica prijeći na stranu pobjednika.
Rezultat glasanja 26. prosinca je u Moskvi izazvao šok. U Kijevu je do samog kraja radio čitav desant politologa, političkih tehnologa i zastupnika koji su u Kremlj slali izvještaje o tome kako narod „neće prihvatiti narančastu kugu“ i kako „prozapadni kandidat nema šanse“. Nakon neuspjeha, oni nisu imali hrabrosti priznati vlastitu nekompetentnost. Priznati da su primljeni novci potrošeni uzalud, da posao nije obavljen te da je situacija krivo procijenjena, bilo bi poput samoubojstva. Mogli su samo tvrditi kako su napravili sve što je bilo u njihovoj moći. I požaliti se na miješanje Zapada.
Uostalom, niti sam Vladimir Putin nije bio u stanju priznati da je pretjerao, da je postupio nepromišljeno, da je krivo pročitao istinske namjere Kučme i Janukoviča te da se previše oslanjao na svojeg prijatelja Medvedčuka.
Poraz je bio iznimno bolan, pošto u Kremlju nisu mogli odgonetnuti njegove uzroke. Kako je moguće objasniti da ogromni napori koje je uložila Rusija nisu donijeli uspjeh? Jedino pretpostavkom da je protivnik, to jest Zapad, uložio još više napora.
Teroristički napad koji se u Beslanu dogodio tri mjeseca prije poraza na Majdanu Putina je uhvatio potpuno nespremnim. Za napad je instinktivno okrivio neprijatelje koji nastoje nanijeti kukavički udar Rusiji. Poraz u Ukrajini kod njega nije ostavljao nikakve sumnje o krivcu.
*Odlomak iz knjige „Sva kremaljska družina“ Mihaila Zigara, s ruskog preveo Miroslav Nikolac; nastavak u četvrtak 7. aprila
http://www.e-novine.com/svet/svet-tema/130934-Naranasti-komar.html
Putinu se neće dopasti ova kampanja
Amnesty International ima ovu gerilsku kampanju u Kanadi koja poručuje da bi trebalo zaustaviti diktatore. A na slikama sa zavezanim rukama su Bašar Al Asad, Kim Jong Un i Vladimir Putin.
Kreativu je osmislila agencija Cossette iz Montreala pa pogledajte:
http://www.dominomagazin.com/bizz-buzz/putinu-se-nece-dopasti-ova-kampanja/
Stoltenberg: Rusija i Islamska država glavni izazovi za NATO
VAŠINGTON - 
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg danas je, kao dva glavna izazova sa kojima se suočava
ta vojna alijansa, naveo Islamsku državu i Rusiju, sa kojom je, kako je naglasio, dijalog neophodan.
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg danas je, kao dva glavna izazova sa kojima se suočava ta vojna alijansa, naveo Islamsku državu i Rusiju, sa kojom je, kako je naglasio, dijalog neophodan.
On je u intervjuu za Glas Amerike objasnio da je glavni razlog njegove trenutne posete Vašingtonu razgovori u vezi o predstojećem samitu Alijanse u Varšavi, gde će najviše reči biti o "učvršćivanju odgovora na sve uporniju Rusiju, koja je odgovorna za agresiju na Ukrajinu".
NATO, kako je dodao, takođe nastoji da pojača svoj doprinos u borbi protiv Islamske države, i nereda i nasilja u Iraku i Siriji i širom Bliskog istoka.
"To su dva glavna, mada različita izazova, sa kojima se suočavamo na istoku i jugu NATO prostora. Sprovodimo do sada najveće pojačanje kolektivne odbrane od Drugog svetskog rata do danas. To uključuje unapređivanje spremnosti kao i povećanje broja vojnika prisutnih u istočnom delu NATO prostora", objasnio je Stoltenberg.
On je naglasio da je dijalog sa Moskvom neophodan kako ne bi došlo do novog Hladnog rata sa Rusijom.
"Mi čvrsto verujemo da jaka odbrana, koja se oslanja na transparentnost akcija može da bude u suprotnosti sa potrebom održavanja dijaloga. Važno je da ne dolazi do incidenata, poput obaranja ruskog aviona iznad turske teritorije, a kada se takvi incidenti dogode moramo da izbegnemo da se otmu kontroli. Dakle različiti mehanizmi transparentnosti su važni da, ionako teška situacija, ne postane još teža", objasnio je on.
Stoltenberg nije želeo da komentariše izbornu kampanju u SAD dodavši da je na američkim građanima da odluče koga će izabrati za predsednika, a da NATO predstavlja snažan ujedinjen savez za odbranu Evrope i Severne Amerike.
"Verujem da su nas dva svetska rata naučila da je bezbednost Evrope važna i za Severnu Ameriku. Drugo, NATO igra ključnu ulogu u borbi protiv terorizma", naglasio je lider Alijanse.
Kada je reč o migrantskoj krizi on kaže da NATO pomaže EU i saveznicima Turskoj i Grčkoj gde je stacionirano nekoliko NATO brodova, kao i evropskoj obalskoj straži Fronteks da tu krizu lakše reše.
Na pitanje da li NATO planira dalje proširenje, Stoltenberg kaže da je Alijansa angažovana u procesu primanja Crne Gore koju je odlučio da uputi poziv za pridruživanje.
"Sada radimo na finalizaciji konačnih razgovora u tom cilju. NATO će potom biti angažovan i na pospešivanju procesa ratifikacije u nacionalnim parlamentima. Znači NATO će na kraju dobiti novog 29. člana Alijanse", zaključio je Stoltenberg.
http://www.rtv.rs/sr_lat/svet/stoltenberg-rusija-i-islamska-drzava-glavni-izazovi-za-nato_706495.html
Rusi Azerbejdžanu zavrnuli ruke
Obustavu vatre u Moskvi dogovorili načelnici generalštabova Jermenije i Azerbejdžana, koji zavisi Azerbejdžan se saglasio na obnovu primirja s Jermenima u otcepljenoj republici Nagorno Karabah posle četvorodnevnog rata u kom nije postigao ništa, osim jezivih zločina nad zarobljenicima i meštanima u pograničnoj zoni.
Krvave bitke neverovatnih razmera u kojima su leševi i izgoreli tenkovi ostali na livadama, utihnule su iznenada u utorak u 14 sati. Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov i američki državni sekretar Džon Keri po izbijanju sukoba pozvali su na hitnu obustavu vatre, a jedino su turski predsednik Redžep Tajip Erdogan i premijer Davutoglu podbadali Azerbejdžan na rat obećavajući pomoć i pozivom na molitvu za pobedu braće uz što manje gubitke.
Autoritarni nasledni režim azerbejdžanskog predsednika Ilhama Alijeva time se našao usamljen, a onda je usledio i javni poziv ruskog predsednika Vladimira Putina da se rat zaustavi. Poznato je jedino da je on prethodno razgovarao telefonom s Alijevim i jermenskim predsednikom Seržom Sargsjanom.
Izolacija Alijeva
Alijev je izolovan i bez podrške čak i na Zapadu, u velikoj meri zahvaljujući bogatoj i motivisanoj jermenskoj dijaspori. Prošle godine na nuklearnom samitu u Vašingtonu Alijev je pokušao da nametne pitanje Nagorno Karabaha, ali se vratio ponižen nezainteresovanošću Zapada i primedbama na račun masovnih hapšenja opozicije.Ni jermenski diplomatski izvori ne kriju da je primirje postignuto "pri diplomatskom posredovanju Moskve". Naime, Kremlj ima snažne poluge uticaja, pošto Azerbejdžan preko ruske teritorije izvozi energente što mu je glavni izvor prihoda i u vreme niskih cena nafte. Pri tom, smanjenje prihoda omogućilo je azerbejdžanskoj opoziciji da digne glavu što se prošle godine završilo hapšenjem nekoliko političkih oponenata Alijeva, ali je pretnja po režim ostala, naročito u slučaju izgubljenog rata. Stoga i ne čude naslovi u azerbejdžanskim medijima posle propalog blickriga i velikih gubitaka da su pokazali vojnu moć, što će pokrenuti politički proces rešenja problema Nagorno Karabaha.
Politika oružja
Mnoge je zbunio stav Jermenije da se ne protivi prodaji ruskog oružja Azerbejdžanu. Međutim, Jermeni smatraju da je time uticaj Moskve na Azerbejdžan veći, ali da je to bolje nego da im oružje prodaje Turska. Naime, tako bi se našli u neprijateljskom trouglu između Azerbejdžana, Turske i zapadnog miljenika Gruzije, ogorčene porazom u ratu s Rusijom 2008.http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/563676/Rusi-Azerbejdzanu-zavrnuli-ruke
Rusija nudi avione i kamione, Srbija se "nećka"
Od osnivanja rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu, ruska strana je više puta zamerila
Rusija nudi avione i kamione za pomoć u poplavama, požarima, zemljotresima. Srbija ponudu još ne prihvata, ali ni odbija, iako su ovdašnji političari redovni gosti srpsko - ruskog humanitarnog centra u Nišu. Od potpisivanja prvog sporazuma 2012, prema rečima bivšeg direktora centra, osim registracije ništa nije urađeno.
"Vlada nije postupila saglasno svom zaključku, o dodeli prostora, ni dan danas nije na adresi registracije, bukvalno fantom koji nema registraciju. Srbija je obezbedila kadrovske kapacitete, nije obezbedila preuzete finansijske obaveze i niti jedan segmet koji je potpisala i preuzela saglasno sporazumu i statutu centra", kaže bivši direktor Centra u Nišu Slobodan Glavčić.
Tokom poslednje Dačićeve posete Rusiji, zamenik ruskog premijera Rogozin imao je primedbu - zašto saradnici ruskog humanitarnog centra u Nišu ne dobijaju diplomatski imunitet. Predsednik Srbije ranije je nagovestio da bi, ovog proleća, kruna posete ruskog premijera Dmitrija Medvedeva mogla da bude i potpisivanje tog sporazuma.
"Srbija ima pripremljen sporazum u kojem su predviđene sve istovetne obaveze i prava za Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu, kao što ima i sa predstavnicama NATO koji se nađu na teritoriji Srbije", naveo je predsednik Srbije Tomislav Nikolić.
Dok je predsednik jasan, premijer ne želi da se izjasni.
"Da odgovorim na pozitivan način bio bih razapet na krst, da odgovorim negativno takođe, tako da kad bude bilo kakvih novina odluka, bićete obevešteni", rekao je premijer Aleksandar Vučić.
N1: Ali predsednik Nikolić je rekao da bi moglo na proleće?
Vučić: Ali ja sam Vam rekao šta ja imam da Vam kažem.
Koliko je Rusiji važan sporazum govori i situacija iz 2014. Tada je ministar za vanredne situacije Vladimir Pučkov, koji je na vojnoj paradi stajao pored bivšeg ministra odbrane i Vučića, Beograd napustio ubrzo po završetku manifestacije.
Iako je Pučkov dan posle parade trebalo da ode u Niš na unapred organizovanu pokaznu vežbu u Humanitarnom centru, on to nije učinio, baš zbog toga što je, kako tvrdi bivši direktor tog centra, u Beogradu čuo da od potpisivanja sporazuma nema ništa.
http://rs.n1info.com/a149555/Vesti/Rusija-nudi-pomoc-Srbija-ponudu-jos-ne-prihvata.html
Ukrajina sprovodi najtežu sankciju za Ruse
Kijev -- Ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk izjavio je da namerava da uvede zabranu na uvoz nafte iz Rusije, u sklopu trgovinskog rata između Kijeva i Moskve.
"Uveli smo niz sankcija protiv Rusije. Ali iz nekog razloga, jedan od ključnih elemenata, kao što je kupovina ruskih naftnih proizvoda, nije se našao na toj listi", rekao je Jacenjuk na sednici ukrajinske vlade, a prenosi agencija Rojters.On je zatražio od ukrajinskog ministra ekonomije da razvije mehanizam kojim će se zabraniti kupovina naftnih proizvoda od, kako je rekao,"agresora, kog predstavlja Rusija".
Ukrajinski premijer je dodao i da Rusiju treba isključiti iz predloženog zakona kojim se eliminišu uvozne carine na polovne automobile.
Prema procenama američke administracije za energetske informacije (EIA), Ukrajina troši oko 260.000 barela nafte dnevno, a 2014. godine je proizvela tek 66.000.
"Ostatak se uvozi uglavnom iz Rusije, a manja količina iz Kazahstana i Azerbejdžana", navodi se u izveštaju EIA.
http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2016&mm=04&dd=06&nav_id=1116766
Нема коментара:
Постави коментар