Preporuka Zaštitnika građana da Ministarstvo privrede dostavi Transparentnosti Srbija Ugovor o upravljanju Železarom Smederevo, prilika je da se podsetimo najave jednog drugog državnog organa u vezi sa ovim dobro skrivanim aktom.
Naime, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave u oktobru 2015. godine najavilo je da će Upravna inspekcija (koja je u sastavu Ministarstva) "intenzivirati" pokretanje prekršajnih postupka protiv odgovornih lica koja ne postupaju po rešenjima Poverenika za pristup informacijama od javnog značaja, ali... I to "ali" sreću kvari.
Ministarstvo je najavilo da se nadzor da li je organ postupio po rešenju (posle čega treba da usledi prekršajni postupak) "privremeno odlaže" u nekolicini slučajeva vezanim za zaštitu državne tajne ili zaštitu poslovnih tajni investitora. U pogledu tih slučajeva, Ministarstvo će se konsultovati za Zaštitnikom građana u toku njegove predstojeće kontrole.
Ministarstvo privrede i Ugovor o upravljanju Železarom nisu bili eksplicitno pomenuti, ali je bilo jasno o čemu je reč, posebno s obzirom na to da je saopštenje usledilo nakon što se Poverenik obratio Zaštitniku građana, koji je potom (u septembru 2015) pokrenuo postupak kontrole i zatražio izjašnjenja Ministarstva privrede i Upravnog inspektorata Srbije.
Zaštitnik je okončao postupak kontrole, doneo rešenje i sada čekamo šta će učiniti Ministarstvo i Inspektorat.
Skrivanje Ugovora o upravljanju Železarom samo je jedan od brojnih primera kako se netransparentnost brižno neguje. Vlada Srbije voli da se pohvali kako je objavila ugovor sa Etihadom o formiranju preduzeća Air Serbia, pri tome zaboravljajući da dva dokumenta nisu objavljena, među njima baš onaj koji se tiče plaćanja partneru iz Emirata, iz kase zajedničke firme, za upravljanje nacionalnim avio prevoznikom. Oni ugovori koji su objavljeni skrivani su šest meseci pod izgovorom da je to tražio strani partner. Tačnije, država je potpisala ugovor kojim je omogućila da volja stranog partnera bude iznad zakona Srbije. Slične izgovore imale su, inače, i prethodne Vlade, kada su od javnosti sakrivale ugovor sa Fiatom ili ugovor za put Horgoš-Požega. Ova Vlada je tu praksu unapredila, pa se neki ugovori, poput onih o angažovanju stranih savetnika premijera, naknadama koje dobijaju za taj posao i njihovim obavezama, kriju jednostavnim ignorisanjem zahteva za dostavljanje informacija, dok je slučaj Železare dodatni korak nazad - sam državni organ traži da ugovor bude nedostupan javnosti.
Naime, Ministarstvo privrede u ovom slučaju poziva se na odredbu Zakona o zaštiti konkurencije po kojoj Komisija za zaštitu konkurencije nema obavezu da dostavi dokumenta koja razmatra na osnovu zahteva za pristup informacijama. Ta odredba se, međutim, i prema rešenju Poverenika i prema stavu same Komisije za zaštitu konkurencije, ne odnosi na druge državne organe i odluka Komisije ne ukida obavezu državnog organa koji je zaključio ugovor da ga učini dostupnim javnosti.
Jednostavno rečeno, argumentacija Ministarstva privrede da poštuje instituciju Poverenika, ali da ne može da objavi ugovor zbog odluke Komisije za zaštitu konkurencije je poput izgovora pešaka koji je prešao ulicu van pešačkog prelaza - da je prekršio Zakona o bezbednosti saobraćaja jer ga zakon gravitacije onemogućava da preleti ulicu.
Ono što najviše brine jeste da je Ministarstvo privrede, a ne strani partner, tražilo od Komisije da donese sporno rešenje. Isto se desilo i u slučaju ugovora o "Beogradu na vodi" - da stvar bude još gora, zahtev je podnelo Državno pravobranilaštvo, organ koji bi trebalo da štiti interese Srbije. U jednom trenutku je, čini se, procenjeno da transparentnost nije interes Srbije. Srećom, nakon višemesečnog odlaganja, uz ogroman pritisak javnosti, taj ugovor je ipak objavljen.
Što se Železare tiče, Ministarstvo privrede je platilo dve kazne koje je izrekao Poverenik, ukupno 200.000 dinara, i to iz budžeta, novcem građana Srbije. Upravna inspekcija i dalje je u stanju "privremenog odlaganja", a Železara i dalje posluje sa gubicima. Strani partner koji upravlja državnom firmom i Vlada se trkaju u pronalaženju opravdanja za gubitke, a građani ne znaju kakve uopšte obaveze menadžement ima, koliko košta njihovo angažovanje i ko će i kako pokriti gubitke.
http://www.transparentnost.org.rs/index.php/sr/aktivnosti-2/pod-lupom/8193-pamtimo-najave
Naime, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave u oktobru 2015. godine najavilo je da će Upravna inspekcija (koja je u sastavu Ministarstva) "intenzivirati" pokretanje prekršajnih postupka protiv odgovornih lica koja ne postupaju po rešenjima Poverenika za pristup informacijama od javnog značaja, ali... I to "ali" sreću kvari.
Ministarstvo je najavilo da se nadzor da li je organ postupio po rešenju (posle čega treba da usledi prekršajni postupak) "privremeno odlaže" u nekolicini slučajeva vezanim za zaštitu državne tajne ili zaštitu poslovnih tajni investitora. U pogledu tih slučajeva, Ministarstvo će se konsultovati za Zaštitnikom građana u toku njegove predstojeće kontrole.
Ministarstvo privrede i Ugovor o upravljanju Železarom nisu bili eksplicitno pomenuti, ali je bilo jasno o čemu je reč, posebno s obzirom na to da je saopštenje usledilo nakon što se Poverenik obratio Zaštitniku građana, koji je potom (u septembru 2015) pokrenuo postupak kontrole i zatražio izjašnjenja Ministarstva privrede i Upravnog inspektorata Srbije.
Zaštitnik je okončao postupak kontrole, doneo rešenje i sada čekamo šta će učiniti Ministarstvo i Inspektorat.
Skrivanje Ugovora o upravljanju Železarom samo je jedan od brojnih primera kako se netransparentnost brižno neguje. Vlada Srbije voli da se pohvali kako je objavila ugovor sa Etihadom o formiranju preduzeća Air Serbia, pri tome zaboravljajući da dva dokumenta nisu objavljena, među njima baš onaj koji se tiče plaćanja partneru iz Emirata, iz kase zajedničke firme, za upravljanje nacionalnim avio prevoznikom. Oni ugovori koji su objavljeni skrivani su šest meseci pod izgovorom da je to tražio strani partner. Tačnije, država je potpisala ugovor kojim je omogućila da volja stranog partnera bude iznad zakona Srbije. Slične izgovore imale su, inače, i prethodne Vlade, kada su od javnosti sakrivale ugovor sa Fiatom ili ugovor za put Horgoš-Požega. Ova Vlada je tu praksu unapredila, pa se neki ugovori, poput onih o angažovanju stranih savetnika premijera, naknadama koje dobijaju za taj posao i njihovim obavezama, kriju jednostavnim ignorisanjem zahteva za dostavljanje informacija, dok je slučaj Železare dodatni korak nazad - sam državni organ traži da ugovor bude nedostupan javnosti.
Naime, Ministarstvo privrede u ovom slučaju poziva se na odredbu Zakona o zaštiti konkurencije po kojoj Komisija za zaštitu konkurencije nema obavezu da dostavi dokumenta koja razmatra na osnovu zahteva za pristup informacijama. Ta odredba se, međutim, i prema rešenju Poverenika i prema stavu same Komisije za zaštitu konkurencije, ne odnosi na druge državne organe i odluka Komisije ne ukida obavezu državnog organa koji je zaključio ugovor da ga učini dostupnim javnosti.
Jednostavno rečeno, argumentacija Ministarstva privrede da poštuje instituciju Poverenika, ali da ne može da objavi ugovor zbog odluke Komisije za zaštitu konkurencije je poput izgovora pešaka koji je prešao ulicu van pešačkog prelaza - da je prekršio Zakona o bezbednosti saobraćaja jer ga zakon gravitacije onemogućava da preleti ulicu.
Ono što najviše brine jeste da je Ministarstvo privrede, a ne strani partner, tražilo od Komisije da donese sporno rešenje. Isto se desilo i u slučaju ugovora o "Beogradu na vodi" - da stvar bude još gora, zahtev je podnelo Državno pravobranilaštvo, organ koji bi trebalo da štiti interese Srbije. U jednom trenutku je, čini se, procenjeno da transparentnost nije interes Srbije. Srećom, nakon višemesečnog odlaganja, uz ogroman pritisak javnosti, taj ugovor je ipak objavljen.
Što se Železare tiče, Ministarstvo privrede je platilo dve kazne koje je izrekao Poverenik, ukupno 200.000 dinara, i to iz budžeta, novcem građana Srbije. Upravna inspekcija i dalje je u stanju "privremenog odlaganja", a Železara i dalje posluje sa gubicima. Strani partner koji upravlja državnom firmom i Vlada se trkaju u pronalaženju opravdanja za gubitke, a građani ne znaju kakve uopšte obaveze menadžement ima, koliko košta njihovo angažovanje i ko će i kako pokriti gubitke.
http://www.transparentnost.org.rs/index.php/sr/aktivnosti-2/pod-lupom/8193-pamtimo-najave
Нема коментара:
Постави коментар