субота, 28. новембар 2015.

Putinova političarka ubijena tokom seksa!

Rusku javnost ovog vikenda zaokupila je misteriozna smrt mlade političarke Oksane Bobrovskaje (30) i njenog muža Nikite Bobrovskog, čiji je automobil sinoć dignut u vazduh u sibirskom gradu Novosibirsku.
Bobrovskaja, zastupnica u regionalnoj skupštini i članica vladajuće stranke Vladimira Putina Ujedinjena Rusija, u trenutku eksplozije bila je u "tojoti RAV4" sa svojim suprugom, bivšim vojnim specijalcem, prenosi britanski Telegraph.
Oksana Bobrovskaja (30)
Navodno su se upustili u seksualni odnos, a prema nekim nagađanjima Bobrovski je u jednom trenutku iz nejasnih razloga aktivirao
bombu. Oboje su polugoli pronađeni na zadnjem sedištu automobila.
Lokalni mediji javljaju da je par imao bračnih problema, a prema nepotvrđenim izveštajima Nikita je bio uveren da mu je Oksana neverna. Veza im se našla u problemima navodno i zbog činjenice da je jedini novac zarađivala Oksana, dok je Nikita bio nezaposlen. Par je iza sebe ostavio četvorogodišnju ćerku.
Osim što je bila zastupnica, Bobrovskaja je imala i funkciju zamenice direktorice jedne od najvećih građevinskih kompanija u Novosibirsku, a neki mediji spominju da je vodila glamurozan život. Automobil je eksplodirao u neposrednoj blizini zgrade te kompanije.
„Čuo sam udarac, ali ne prejak. Kao pucanj. Mislio sam da je nešto možda palo s krova zgrade na automobil ili da je došlo do sudara. Nisam čuo nikakav vrisak. Drugi stanari su takođe izašli na prozore. Kada sam pogledao prema dole, video sam da su bili na zadnjem sedištu“, izjavio je jedan neimenovani svedok.
U međuvremenu su se pojavile i spekulacije da je bombu u automobil podmetnuo neko treći, a da je meta bio Nikita Bobrovski. Policija je za sada isključila mogućnost da je reč o terorizmu.


Ko je gospodin?

U konfliktu između Turske i Rusije veoma se pažljivo analiziraju razlike između svetske i regionalne
sile, piše nemački Špigl.
Kako list navodi, to se ogleda u uplitanju Moskve u sirijski konflikt, sa jedne strane, kao i u retorici turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, sa druge, budući da nema čime da se suprotstavi Kremlju.
Turski predsednik je razljutio "ruskog medveda" i sad mora da plati, piše nemački list Špigl.

Erdogana veoma često porede sa šefom Kremlja Vladimirom Putinom, pritom nazivajući ga gospodinom, međutim trenutni konflikt dovodi u pitanje njegov autoritet, smatra autor članka Tomas Zajbert.

Na dobošu su pored trgovinskih odnosa sa Moskvom i isporuke energenata i planovi Turske o formiranju tampon zone u Siriji, piše Špigl.

Erdogan, naime, namerava da napravi "novu Tursku" koja će postati regionalna sila sa idejom da ona bude glavna na Bliskom istoku sprovodeći sopstvene interese u regionu. Rusija, piše nemački list, može da poremeti planove Erdogana.

"Hoće li Erdogan u Putinu pronaći svog gospodina?", zapitao se Zajbert i citirao jednog turskog novinara koji je svojevremeno rekao: "Onaj koji ljuti ruskog medveda moraće za to i da plati".

Time što se Rusija uključila u sirijski konflikt pokazala je da je svetska sila, a ne regionalna, ocenio je turski politikolog Belul Ozkan. Istovremeno, Moskva pokušava da izbegne ozbiljniji konflikt sa Ankarom, iako ne treba zaboraviti da Putin neće pustiti da Turska prođe nekažnjeno zbog incidenta sa avionom.

Ambicija da Turska postane glavni igrač na Bliskom istoku je poljuljana, a Erdogan konstantno menja svoju retoriku — jednog trenutka se zalaže za mir i poziva na dijalog, dok sledećeg oštro napada Moskvu i preti da će Turska nastaviti da obara ruske avione. Zajbert zaključuje da takve pretnje ni na koji način neće uticati na Moskvu.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=11&dd=28&nav_category=78&nav_id=1068262


POČELO JE Ovako izgleda ruska OSVETA TURSKOJ 

Nakon što su turski avioni srušili ruski vojni avion na sirijskoj granici, strasti se ne stišavaju. Rusija i Turska s jedne strane izmenjuju teške reči (uglavnom prednjače Vladimir Putin i Redžep Erdogan), dok premijer Ahmet Davutoglu i ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov daju umerenije i pomirljivije izjave. Ali, iako i jedni i drugi paze da ne dođe do novih incidenata, ipak je počeo “trgovinski” rat.

Rusi na granici vraćaju mnoge turske kamione ili ih detaljno satima pregledaju, a s carine je vraćena velika količina robe koja ne odgovara ruskim standardima i propisima, piše Jutarnji list.
 
Poreskne i radne inspekcije uletele su u mnoge turske kompanije u Rusiji da pregledaju papire. Iz Krasnodara, gde se održava poljoprivredni sajam, deportovano je čak 39 turskih poslovnih ljudi zbog “problema s ruskim migracijskim vlastima”, a prema nekim izvorima, i deo turskih turista nije pušten u Rusiju, iako među tim zemljama vlada bezvizni režim - neki nagađaju da bi to moglo da se ukine.
 
Ruska agencija Interfaks javila je kako su ruski izvoznici pšenice obustavili dalje isporuke za Tursku, a sve ruske turističke agencije odustale su od organizacije putovanja u Tursku i navodno će im država iz proračuna refundirati gubitke.
 
Prema podacima ruske useljeničke službe, trenutno u Rusiji, s radnom dozvolom, boravi 87.680 turskih radnika, a više od jedne hiljade njih su građevinski radnici. Jedna od najvećih turskih građevinskih kompanija u Rusiji, "Enka", može da zapadne u problem. Naime, samo u 2014. godini kompanija je ugovorila građevinskih poslova za više od 400 miliona dolara, a samo od izdavanja kancelarijskog prostora zarađuje godišnje oko 100 miliona dolara.

Turske kompanije trenutno u Rusiji grade najveći broj objekata, poput najviših nebodera u moskovskom poslovnom središtu "Moscow city" - toranj Istok i toranj Evolucija, kao i na infrastrukturi za potrebe Svetskog fudbalskog prvenstva u Rusiji 2018. godine.
Ministar građevinarstva Rusije Mihail Menj rekao je da ne isključuje mogućnost da se turske građevinske firme povuku s ruskog tržišta. Osim toga, neki listovi navode da se može očekivati prekid platnog prometa između dveju zemalja. A Rusija razmatra mogućnost ograničenja ili potpune zabrane korištenje ruskih luka za turske brodove, kao i zabranu korištenja ruskog vazdušnog prostora za turski civilni avio-prevoz.
 

U Moskvi položen kovčeg u kom je ležala lutka s Erdoganovim likom

Mladi aktivisti naklonjeni Kremlju položili su u petak kovčeg u kom je ležala lutka s likom turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana nedaleko od zgrade turskog veleposlanstva u Moskvi, dok u Rusiji tutnji bes protiv Ankare, čije su oružane snage srušile ruski avion.
 
- Predvodnici omladine stranke Rodina danas su blizu ambasade položili kovčeg s lutkom na naduvavanje s likom predsednika Erdogana koji simboliuje tursku politiku - objavila je ta stranka u saopštenju. Dvadesetak aktivista je učestvovalo u akciji tokom koje su položena i dva buketa cveća s natpisima "Neprijateljima Rusije" i "Marionetama Sjedinjenih Država", stoji u saopštenju. Gradska uprava Moskve nije izdala odobrenje za tu akciju, a policija je privela dvojicu organizatora, ali je morala da ih pusti jer kao zastupnici u gradskoj skupštini imaju imunitet.
 
Na Krimu je grupa mladih u petak zapalila lutku s likom Erdogana na glavnom trgu Simferopola. U Salekhardu, na ruskom dalekom severu, na pročeljima nekolicine zgrada istaknuti su transparenti kojima se poziva na bojkot turskih proizvoda i putovanja u tu zemlju.

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/609955/POCELO-JE-Ovako-izgleda-ruska-OSVETA-TURSKOJ

SAD: Rusija nije dala plan letenja aviona 

Američki zvaničnici tvrde da Rusija nije izvijestila vojsku SAD-a o planu letenja svog borbenog aviona prije nego što ga je Turska srušila.
Rusija nije izvijestila američku vojsku o planu letenja svog borbenog aviona prije nego što ga je Turska srušila u utorak, uprkos tome što ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdi suprotno, izjavila su u petak za Reuters dvojica američkih dužnosnika koji su željeli ostati anonimni.
Obraćajući se novinarima u Moskvi u četvrtak, Putin je rekao da je Rusija "izvijestila naše američke partnere" o tome kada i gdje će ruski avion djelovati.
To je bilo "upravo" onda kada je turski avion srušio ruski avion, kazao je on, a prenosi Hina.
"Postavlja se pitanje: Zašto smo prenijeli tu informaciju Amerikancima?", upitao je Putin.
Pentagon nije odmah komentirao Putinovu izjavu, ali je u prošlosti potvrdio da je Rusija davala osnovne informacije američkoj koaliciji prije nekih operacija, poput one kada je 17. novembra ispalila krstareće rakete.
Sprečavanje sudara
Svrha takve komunikacije je sprečavanje slučajnih sudara bivših hladnoratovskih neprijatelja dok provode paralelne operacije zračnih udara u Siriji.
Dvojica američkih dužnosnika, koji su željeli ostati anonimni, izjavili su da Rusija nije prenijela operativne detalje o kojima Putin govori.
Zasad nije poznat opseg komunikacije između vojski Sjedinjenih Američkih Država i Rusije prije ili poslije incidenta.
Tursko rušenje ruskog aviona jedno je od najtežih incidenata između neke članice NATO-a i Rusije.
Izvor: Agencije

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/sad-rusija-nije-dala-plan-letenja-aviona



 Večna igra senki

Video-konferencija Vladimira Putina i njegovih generala angažovanih u sirijskom ratu, po svojoj pompeznoj besmislenosti i ispraznom egzibicionizmu, podsetila nas je na čuvenu scenu ratnog saveta iz Kjubrikovog filma Dr. Strejndžlav ili Kako sam prestao da se brinem i zavoleo bombu. Predsednik Rusije je do te mere iskreno uživao u ulozi glavnokomandujućeg, da je to odmah aktiviralo maštu majstora svih konspiroloških kuhinja. Pa ko voli – nek izvoli.
Najdalje od svih je otišao poznati politički komentator Stanislav Belkovski. On je za svoj poslednji radio intervju na Эхо Москвы spremio pravo pravcato iznenađenje – dezert sračunat na to da prenerazi publiku. „Budući da ima dobro raspoređenu i prilično razgranatu mrežu agenata u ISIS-u, Putin je unapred znao za poslednji teroristički napad u Parizu“ – s prelivom nam je servirao Belkovski. „Poznato je da vojskom ISIS-a rukovode bivši oficiri Sadamove arapske socijalističke partije Baas, ljudi veoma bliski bivšem Sovjetskom Savezu i Rusiji uopšte. To jest, ruska obaveštajna služba još iz vremena iransko-iračkog rata, pa i ranije, ima svoju mrežu agenata za koju je svojevremeno bio zadužen Jevgenij Maksimovič Primakov“ – objasnio je on.
Mada prilično bombastična, ova izjava Belkovskog se izgubila u moru specijaliteta spremljenih po staroj, već davno oprobanoj „putin-je-znao“ recepturi. Međutim, u celoj ovoj priči ipak se nazire i zrno istine.
Jevgenij Primakov se sa Sadamom Huseinom upoznao sredinom 60-ih godina prošlog veka. U to vreme on je radio kao dopisnik Pravde na Bliskom istoku, a Sadam stupio na rukovodeće mesto u službi bezbednosti partije Baas. Kada je 1968. Baas osvojila vlast u Iraku, Sadamova služba bezbednosti je gotovo istog trenutka prerasla u „punokrvnu“ tajnu državnu policiju. Po rečima samog Primakova, Moskva je već tada Sadama videla kao najperspektivnijeg člana rukovodstva Iraka: „Kada je početkom 1968. pod vođstvom al-Bakra došlo do prevrata u Iraku, Sadam Husein je bio peti čovek na spisku sedmorice ljudi koji su stali na čelo Revolucionarnog veća. Već tada smo u potpunosti računali na njega. I nismo se prevarili. U svakom slučaju Sadam je tada, na rečima i na delu, bio daleko najprogresivniji“.
Godine 1990, akademik Primakov je na osnovu nekakvog „Plana Gorbačova“ postao centralna figura u procesu regulisanja iračke krize. Šta je taj plan u sebi sadržao, niko živi nije znao. Ali Primakov je već u septembru 1991. bio postavljen na mesto prvog potpredsednika KGB-a i na čelo kontraobaveštajne službe. Reorganizacijom KGB-a te iste godine, ova služba je postala samostalna, a Jevgenij Primakov je ostao na njenom čelu.
Od tog dana saradnja dve kontraobaveštajne službe, ruske i iračke, bukvalno cveta. Ona je s jedne strane bila skoncentrisana na rad specijalne komisije UN za razoružanje Iraka, a s druge na rešavanje problema naoružavanja Bagdada – zaobilazeći sankcije UN. U septembru 1993. je bila upriličena skandalozna poseta šefa iračke obaveštajne službe Sabira Abdel Aziza ad-Durija Moskvi, koji je tom prilikom navodno obavestio Jevgenija Primakova o tajnom finansiranju ruske parlamentarne opozicije od strane Iraka. I kada je ubrzo zatim državni udar u režiji te iste opozicije bio sprečen, podaci o Sadamovim milionima su se u masi optužbi za mnogo teže prekršaje prosto istopili.
Kada je postao ministar inostranih poslova, a zatim i premijer Ruske Federacije, Jevgenij Primakov je svestranu podršku Bagdadu pretvorio u zvanični spoljnopolitički kurs Moskve. Nazvao je to zalaganjem za ekonomske interese zemlje i neophodnošću stvaranja „višepolarnog sveta“ kao protivteže američkoj „hegemoniji“. Posredstvom trećih zemalja, obnovljeno je i tajno naoružavanje Iraka. Pozivajući se na izvore iz obaveštajne službe SAD, američki novinar Simor Herš je u aprilu 1999. izašao u javnost s tvrdnjom da je u novembru 1997. Primakov (napominjem da je on tada bio predsednik vlade Ruske Federacije), kao nagradu za svoje usluge od Iraka primio najmanje jednu bankarsku doznaku u iznosu od 800 hiljada dolara. CIA je i ranije, 1993. od svog informatora lociranog u Moskvi doznala za još jedan transfer na ime Primakova. Radilo se o sumi od 1,2 miliona dolara, uz napomenu da se izvor ne smatra dovoljno pouzdanim. Ali ovoga puta – uveravao je Herša službenik CIA – informacija je bila apsolutno tačna.
Igor Ivanov, tadašnji ruski ministar inostranih poslova, nazvao je Heršov članak „podlim pokušajem“ da se pažnja javnosti skrene sa bombardovanja Jugoslavije. Međutim, sam Primakov se nije oglasio nijednom rečju. Tek šest meseci od objavljivanja ovog skandaloznog članka, kada je dumski deputat Aleksandar Vengerovski počeo da šalje upite raznim ustanovama Ruske Federacije i svuda redom daje intervjue na ovu temu, oglasio se pres sekretar Primakova Tomas Kolesničenko izjavom da ni demanti, ni tužba neće uslediti nakon sve te galame. „Zapadna štampa je ovu prljavu kampanju protiv Jevenija Maksimoviča započela po inicijativi američkog obaveštajca Batlera“ – objasnio je on novinarima. „Batler i Primakov su se vrlo ozbiljno bili sporečkali oko Iraka. Pod pokrićem specijalne komisije UN, Batler je u Iraku zapravo radio kao američki špijun i sada iz osvete i nemoći baca ljagu na Primakova, misleći da će ga tako iskompromitovati“. Godinu dana kasnije, bivši šef specijalne komisije UN za Irak Ričard Batler, oglasio se istom takvom optužbom protiv Primakova. Jevgenij Maksimovič je pripretio sudom i na tome se sve završilo.
U aprilu 2003, američka vojska je zauzela Bagdad, a britanski novinari Dejvid Harison iz Dejli mejla i Patrik Graham iz Gardijana su u napuštenoj zgradi iračke obaveštajne službe pronašli ubedljivu potvrdu o njihovoj tesnoj saradnji sa ruskim kolegama. Iz dokumenata koji su u polusrušenoj i još zadimljenoj zgradi pronađeni, jasno se videlo da je Moskva Sadamov režim snabdevala vrednim obaveštajnim podacima. Između ostalog, tamo se nalazio i izveštaj o razgovorima Tonija Blera i Silvija Berluskonija o iračkom problemu. Harison i Graham su osim toga našli gomilu ličnih predmeta i materijala agenata iračke obaveštajne službe koji su svedočili o tome da su mnogi od njih u septembru 2002. prošli specijalnu obuku u Moskvi.
Ove nalaze i publikacije, Ruska kontraobaveštajna služba nije htela da komentariše: „Neosnovane i nedokazane tvrdnje objavljene u bulevarskim izdanjima, mi ne kometarišemo“ – izjavio je Boris Labusov, tadašnji rukovodilac odeljenja za kontakte ruske obaveštajne službe s medijima. A Primakov je baš tih dana odjednom odlučio da javno saopšti razlog svoje čuvene posete Bagdadu pred sam rat. Ispostavilo se da je on Sadamu savetovao da odmah da ostavku, a da ovaj nije poslušao njegov pametan savet.
Nije nikakva tajna da veliki broj bivših oficira Sadamove armije, kao i pripadnika njegove kontraobaveštajne službe danas služe u ISIS-u. O tome već naširoko piše i zapadna štampa. Ona piše i o tome kako su Sjedinjene Američke Države u Iraku dobile rat, a izgubile mir. Privremena američka administracija je po analogiji sa „denacifikacijom“ u Nemačkoj donela odluku o raspuštanju iračke armije i po hitnom postupku sprovela u život takozvani dekret o „debaasifikaciji“ Iraka i to je, kako se i moglo očekivati, bila katastrofalna greška. Tako se dogodilo da je kompletan oficirski kadar Iraka (svi su oni, naravno, bili članovi partije Baas), praktično u jednom danu bio lišen svog društvenog statusa i osnovnih sredstava za život, a njihovo iskustvo se pokazalo kao dobrodošlo idejnim čelnicima ISIS-a. Abu Bakr el-Bagdadi, „kalif“ ISIS-a, upoznao se s njima 2004. u američkom logoru Buka na jugu Iraka. Upravo je u tom logoru stvorena čvrsta integracija „baasista“ i džihadista u jedan jedinstveni pokret. Svedoci tvrde da iza svakog lidera ISIS-a stoji bivši irački oficir koji planira i kontroliše vojne operacije, a da bivši pripadnici tajne policije brinu o unutrašnjoj bezbednosti čitave organizacije. Pri čemu oni sve vreme stoje u senci, lica skrivenih maskama da ih neko ne bi prepoznao. A ko tu koga iskorišćava, baasisti džihadiste ili obratno, spada u red onih dvoumica koje za sada ostaju bez odgovora.
Imajući u vidu sve ovo, mislim da je pitanje da li Moskva ima svoje agente u ISIS-u prilično deplasirano. Mnogo je verovatnije pretpostaviti suprotno, to jest da ISIS možda ima svoje agente u Moskvi. Šta god o tome mislili, ako govorimo o nekakvoj mogućoj agenturi naše obaveštajne službe u ISIS-u, onda bi ta mreža mogla biti sastavljena iz redova bojovnika takozvanog „Kavkaskog emirata“, ljudi koji su Rusiju napustili uz „svesrdnu pomoć“ našeg FSB-a. Sa sigurnošću se može reči da je zavrbovati te ljude bilo više nego lako, ali je isto tako sigurno da niko od njih nije mogao da zauzme dovoljno visok položaj odakle bi mu tajni planovi ISIS-a bili dostupni. Izuzimajući, naravno, Abu Umara aš-Šišanija, ali on spada u kastu apsolutno nedodirivih.
I na kraju, još jedan mali detalj. Iz podataka dostupnih javnosti može se zaključiti da naftni biznis ISIS-a ni najmanje ne smeta Asadu. Naprotiv, Asad je sa ISIS-om izgleda zaključio neku vrstu sporazuma o podeli produkcije energenata, dogovora po kome režim dobija polovinu električne energije iz elektrana koje se nalaze pod kontrolom Islamske države. Ako je to tačno, onda se postavlja pitanje čije je to uništene naftne cisterne Putin tako revnosno štiklirao tokom video-konferencije sa svojim generalima?
Vladimir Abarinov, Grani.ru, 23.11.2015.

http://pescanik.net/vecna-igra-senki/


БиБиСи о Путину

ЛOНДOН – Реакциjе руског председника Владимира Путина у кризним ситуациjама тешко jе предвидети – након што су турске снаге обориле руски авион врло брзо jе изразио љутњу, али у поjединим тешким ситуациjама понаша се „краjње неочекивано“, обjавио jе данас БиБиСи.
Само неколико сати по обарању руског борбеног авиона су-24, Путин jе на састанку са jорданским краљем Aбдулахом таj инцидент назвао „забадањем ножа у леђа“, што су проузроковали „саучесници терориста“.
Запретио jе и да ће таj инцидент проузроковати „озбиљне последице“ у односима Русиjе и Tурске.
Путинова реторика jе експлозивна, наводи БиБиСи, напомињући да руски председник, међутим, обично не реагуjе тако брзо на нападе на Русиjу и њен народ.
БибиСи подсећа да jе после бомбашког напада, у децембру 2013. године у Волгограду када jе погинуло 30 особа, Путин чекао два дана и тек онда „прекинуо тишину“, истичући да ће „терористи бити уништени“.
Слично jе реаговао и после обарања руског путничког авиона изнад Eгипта, када су 224 особе погинуле.
Tрагедиjа се догодила 31. октобра, а Путин се огласио тек 2. новембра када jе у телевизиjском обраћању изразио саучешће породицама жртава.
Mноги корисници друштвених мрежа критиковали су такво понашање руског председника, а неки су коментарисали да jе „минут ћутања руског председника траjао jе више од jедног дана“.
На самиту Г20 у Tурскоj, 16. новембра, када су новинари питали Путина да прокоментарише истрагу о тоj трагедиjи, он jе одговорио да jе превише рано за доношење закључака, а том приликом изгледао jе смирено и опуштено, пише БиБиСи.
Ипак, неколико часова касниjе, на касном вечерњем састанку са званичницима службе безбедности у Kремљу, када jе и потврђен узрок трагедиjе, његово понашање се из корена променило.
Гледаjући директно у камеру, правећи паусе и уз повремене уздахе, Путин jе саопштио да ће криминалци, коjи су извели напад, бити ухваћени и кажњени.
Kремљ jе тада саопштио да jе његов говор био снимљен касно у ноћ 16. новембра, али jе обjављен на каналу “Русиjа 24“ тек наредног jутра у 11 сати.

http://www.pravda.rs/2015/11/27/bibisi-o-putinu/


ŽIRINOVSKI GRMEO OD BESA: Putin treba da baci nuklearku na Istanbul!



Vladimir Žirinovski pozvao je predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina da baci nuklearnu bombu na Tursku.
"Nuklearni napad može veoma lako da uništi Istanbul. Samo jedna nuklearna bomba može da zbriše ceo grad. Voda bi se podigla, talasi bi bili visoki između 10 i 15 metara i ceo grad bi bio poplavljen", tvrdi Žirinovski.
On je Tursku prozvao državnim neprijateljem broj jedan.
Ova izjava Žirinovskog dolazi posle upozorenja Redžepa Erdogana da se Rusija ne igra vatrom.
Podsetimo, turski predsednik pozorio je danas Rusiju da se "ne igra vatrom" povodom spora oko obaranja ruskog aviona, ali je naveo da ne želi da pokvari odnose sa Moskvom i da želi da se sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom sastane "licem u lice".
Da ovakve pretnje Žirinovskog ne bi trebalo tako lako odbaciti govori i podatak da je pre samo godinu dana Putin naglasio da je "Rusija jedna od vodećih nuklearnih sila"
Ruske oružane snage, uz podršku nuklearnog arsenala, spremne su da se suprodstave svakoj vrsti agresije, rekao je tada Putin. On je napomenuo da je Rusija daleko od nekog većeg konflikta, ali da je spremna u svakom trenutku da odbije bilo kakav vid agresije.
"Naši partneri bi trebalo da shvate da je najbolje ne kačiti se sa nama. Hvala Bogu, mislim da niko i ne pomišlja da uđe u sukob velikih razmera sa Rusijom. Želim da vas podsetim da je Rusija jedna od vodećih nuklearnih sila," naglasio je ruski predsednik.
Najmoćnija nuklearna sila je Rusija koja ima 8.420 nuklernih bojevih glava, sa 715 potvrđenih testiranja raketa. Prvi test izvršen je 1949. a poslednji potvrđeni test 1990. godine, na kraju Hladnog rata.

http://www.kurir.rs/planeta/zirinovski-grmeo-od-besa-putin-treba-da-baci-nuklearku-na-istanbul-clanak-2036283 
 
 
Ukrajinski dobrovoljci spremni da ratuju protiv Rusa u Siriji  

Borci ukrajinskog dobrovoljačkog puka "Azov", koji učestvuje u operaciji Kijeva protiv ustanika Donbasa, spremni su da odu u Siriju i da se bore protiv Oružanih snaga Rusije, saopštio je osnivač tog puka Andrej Bilecki.
"Imajući u vidu zahlađivanje odnosa s Rusijom i to da se u Siriji sukobljavaju ruski i turski interesi, za Tursku je potpuno logično da traži kontakt s Ukrajinom, kao i Ukrajina s Turskom", rekao je Bilecki, prenosi "Sputnjik".
 
Prema njegovim rečima, "Azov" bi mogao da okupi svoju legiju stranaca i da je uputi da se bori za zapadnu koaliciju u Siriji.
 
"Mogli bismo da se pozabavimo Rusima na novom polju, pošto je kod nas trenutno na snazi prekid vatre. To bi opet bilo na neki način dobro za Donbas", rekao je Bilecki.
 
Sekretar Saveza za nacionalnu bezbednost i odbranu Ukrajine Aleksandar Turčinov ranije je, komentarišući incident sa ruskim borbenim avionom "Su-24", istakao da je turska vojska "postupila profesionalno".
 
Ukrajinski političar i oligarh Genadij Balašov pozvao je ukrajinskog predsednika Petra Porošenka da turskim pilotima koji su oborili ruski avion dodeli zvanje "Heroja Ukrajine".


http://www.blic.rs/Vesti/Svet/609934/Ukrajinski-dobrovoljci-spremni-da-ratuju-protiv-Rusa-u-Siriji


Rusija sponzoriše globalni terorizam

Ugledni američki profesor Janusz Bugajski izjavio je da Rusija ne samo da se ne bori ptoiv globalnog terorizma već Moskva, naprotiv, podstiče nasilan džihadizam kao sredstvo za potkopavanje Zapada i jačanje svog uticaja u pojedinim regionima. On je upozorio na pokušaje Putinovog režima da nedavne terorističke napade u Parizu iskoristi kako bi sa zemljama Zapada postigao dogovor o podeli uticajnih sfera prema kome bi Rusija dobila odrešene ruke da pod svoju kontrolu stavi prostor bivšeg SSSR, dok bi zauzvrat zapadnim zemljama navodno pomogla u uklanjanju Islamske države
"Rusija nije vjerodostojan partner Zapadu u borbi protiv međunarodnog terorizma. Upravo obrnuto, Moskva potiče nasilan džihadizam kao sredstvo za potkopavanje Zapada i jačanje svog utjecaja. Tursko rušenje ruskog zrakoplova demonstrira da zračni napadi Moskve nisu usmjereni protiv Islamske države (IS), nego su zamišljeni kako bi razbili umjerene oporbene snage koje podržava Zapad. Putinov je primarni cilj podržati režim predsjednika Bašara al-Asada kako bi Rusiji osigurao trajnu vojnu i obavještajnu prisutnost u regiji", naveo je Bugajski u autorskom tekstu za jutarnji.hr.
On je podsetio da su se nakon terorističkih napada u Parizu u nekim zapadnim prestonicama pojavili predlozi za “veliku nagodbu” s Rusijom po kojoj bi se Moskvi dopustilo da širi svoje ambicije diljem bivšeg Sovjetskog Saveza, a Kremlj bi zauzvrat osigurao podršku borbi protiv IS-a. Ukoliko bi taj plan bio prihvaćen on bi u konačnici vodio stavljanju Ukrajine, Gruzije i drugih zemalja pod kontrolu Kremlja bez ikakvih stvarnih koristi za Zapad.
U stvarnosti, Rusija djeluje kako teroristička država iz dva razloga: režim je uključen u terorističke napade protiv svog naroda i igrao je ključnu ulogu u razvijanju terorističkih mreža izvan svojih granica. Putinisti su se uključili u domaći terorizam kako bi manipulirali javnošću. Prema zapadnim stručnjacima, najstrašniji primjer dogodio se 1999. godine, nedugo nakon što je Putin imenovan predsjednikom. FSB, koji je u doba SSSR-a bio poznat kao KGB, navodno je izveo bombaške napade na nekoliko stambenih kompleksa u Rusiji te ubio više od 300 stanovnika, optužujući 'čečenske teroriste' kako bi opravdao novi rat protiv čečenske neovisnosti“, podsetio je Bugajski.
On je dodao i da je Moskva takođe uključena u likvidacije svojih kritičara i disidenata. U najpoznatijem slučaju Aleksander Litvinjenko, bivši ruski obaveštajac, ubijen je radioaktivnim polonijumom-210 u Londonu 2006. godine. U julu te iste godine Rusija je donela zakon kojim se “ruskim specijalnim jedinicama dopušta ubijanje ekstremista izvan Rusije”, a moskovska definicija ekstremista, pak, uključuje sve kritičare Putinovog režima.
"Prema navodima bivšeg časnika KGB-a Konstantina Preobraženskog, Rusija neprestano radi na obučavanju terorista, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Ajman al-Zavahiri, prvo zamjenik, a sada čelnik al-Qa’ide, bio je agent FSB-a obučavan u Rusiji tijekom 90-ih, prije nego što se priključio Osami bin Ladenu. Mohamed Ata, jedan od terorista koji je pilotirao otetim zrakoplovom koji je udario u zgrade Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku 11. rujna 2001. godine, imao je veze s časnicima iračke obavještajne službe koji su tada bili suradnici ruske obavještajne službe“, navodi se u tekstu.
Bugajski dalje navodi da se veze Kremlja i međunarodnog terorizma mogu pratiti decenijama unazad. "KGB je pomogao razvoju modernog terorizma protiv Izraela i zapadnih ciljeva. Osiguravao je oružje raznim terorističkim skupinama, uključujući Hezbolah; prvo su osmislili otmice zrakoplova tijekom 1960-ih godina i poticali koncept bombaša samoubojica koji napadaju vojne i civilne ciljeve. FSB nastavlja tradiciju sponzoriranja terorizma. Tijekom posrednog napada na Ukrajinu Moskva je dostavila separatistima sustav kojim je srušen malezijski zrakoplov i ubijeno gotovo 300 putnika, civila. Zapadni svijet se nećka službeno imenovati samoproglašene Narodne republike Donjecka i Luganska unutar Ukrajine terorističkim organizacijama, unatoč njihovim stalnim napadima na civile. Riječ je o političkoj odluci s ciljem da se zaštiti Rusija kako ne bi automatski bila definirana kao sponzor terorizma. Najveći broj IS-ovih militanata u Siriji je unovačen u Rusiji, a FSB je posebno poticao lokalne islamiste da odu u Siriju i Irak pod pretpostavkom da bi se tako smanjila pobuna na Sjevernom Kavkazu i ojačao pritisak na Zapad. No, takva će se politika vratiti Moskvi kao bumerang kad se militanti vrate u Rusiju s više iskustva, oružja i umreženja“, navodi se u analizi.
Bugajski, međutim, dodaje i da nije sasvim jasno koliko uticaja Kremlj ima unutar samog IS-a, ali čini se da su se njegovi agenti infiltrirali u više nivoe organizacije. "Postoje također spekulacije da bi  iza rušenja ruskog putničkog zrakoplova iznad Sinaja mogli stajati operativci FSB-a kako bi se ostvarila javna podrška za vojnu akciju u Siriji. Na kraju krajeva, ruske službe sigurnosti nikad nisu bile nesklone ubijanju ruskih građana za ostvarenje političkih ciljeva. Putin možda ne stoji iza bombaških napada u Parizu, ali sasvim je jasno da mu u prilog idu teroristički napadi širokog spektra na zapadne ciljeve kako bi se Rusija pokazala kao pouzdan partner u međunarodnoj antiterorističkoj koaliciji i ostvarila korist u svom susjedstvu te formirala novi protuzapadni blok", upozorio je ugledni američki profesor.
Iako zapadne zemlje mogu formirati taktičko savezništvo s Rusijom protiv IS-a, takav dogovor bi imao tek ograničenu vrednost jer je Putinov glavni cilj na Srednjem istoku sačuvati Asada na vlasti kao najpouzdanijeg saveznika Moskve. Alternativni bi cilj, ako se Asad suoči s kapitulacijom, bio raširiti haos i konflikte te povećati cenu nafte čiji dramatični pad snažno opterećuje rusku ekonomiju.
"Sad je vrijeme ne samo za cjelovitu istragu terorističkih veza i aktivnosti Moskve, nego i za korake kako bi se Putinov režim definirao i kao sponzor i kao izvršitelj domaćeg i međunarodnog terorizma. To bi produbilo ostracizam i izolaciju režima koji se temelji na prevari i masovnim ubojstvima kako bi ostvario svoje ciljeve nevezano za njegovu sadašnju ideologiju“, zaključio je Bugajski u svom autorskom članku.

http://www.e-novine.com/svet/svet-tema/128154-Rusija-sponzorie-globalni-terorizam.html

 Racije u turskim firmama u Rusiji, zadržani turisti iz Turske 
 
Moskva je spriječila kamione sa turskom robom da uđu u zemlju kao odgovor na obaranje ruskog aviona.
Ruska policija upala je u turske kompanije u različitim dijelovima Rusije, a u nekim slučajevima suspendirala je njihove operacije, rekla su za Al Jazeeru dva turska biznismena koja su investirala u zemlju.
Moskva je, također, počela slati nazad turske kamione sa izvoznom robom na granici, te zaustavila turske turiste, kojima ne treba viza da uđu u zemlju, rekla su najmanje dva biznismena.
Turski i ruski ministri vanjskih poslova, koje je Al Jazeera kontaktirala telefonom, nisu odgovorili na pitanja vezana za ovu priču u vrijeme njenog objavljivanja.
Potez Moskve dolazi nakon što su turski lovci oborili ruski ratni avion SU-24, tvrdeći da je narušio zračni prostor Turske, dok su ruski zvaničnici isticali da je letjelica bila iznad Sirije.
"U turskim kompanijama u Rusiji, pogotovo u građevinskim kompanijama, vrše se racije", rekao je za Al Jazeeru turski direktor jedne kompanije za proizvodnju u Rusiji, pod uvjetom da ostane anoniman.
"Provjeravaju da li neko ima radnu vizu koja je istekla ili je uopće nema. Provjeravaju provode li se radna pravila ili ne."
"Desila su se ozbiljna kršenja na tom polju u građevinskim kompanijama i ruske vlasti to znaju. Aktivnosti nekih kompanija su bile zamrznute zbog toga", kazao je.
Cevdet Seylan, biznismen koji posluje u gradu Kazan, također je potvrdio da je policija tamo vršila racije u turskim kompanijama.
Vraćeni kamioni sa turskom robom
Osman Bagdatlioglu, predsjednik turske Unije za izvoznike ukrasnih biljaka i drugih prozivoda, rekao je da je nekoliko kamiona sa cvijećem vraćeno nazad u Tursku u srijedu, nakon što su ruske vlasti spriječile njihov ulazak u zemlju.
"Šest kamiona se vratilo u četvrtak. Zaustavili smo sve isporuke. Zaustavili smo i isporuke avionom", kazao je za Al Jazeeru.
"Zvanično nema prepreka, ali smo naišli na one nezvanične. Ovo će imati veliki utjecaj na naše poslovne aktivnosti u kratkoročnom i dugoročnom smislu. U Evropi, naš najveći partner je Rusija", dodao je.
Blokadu ulaska robe je prijavio i Adnan Dalgakiran, član Vijeća turskih izvoznika, koji je u srijedu navečer na Twitteru napisao: "Ulazak turske robe blokiran je na ruskim carinama."
Drugi biznismen, koji je želio ostati neimenovan, rekao je da je svim vozačima kamiona za koje se mislilo da prevoze turske proizvode rečeno da sačekaju na granici, bez obzira na registracijske oznake.
"Na granici su provjeravali svaki kamion, bez obzira na to čije registracijske tablice je imao. Provjeravali su sve vezano za robu", rekao je.
"Brojali su robu, provjeravali njenu težinu itd, pronalazili izgovore da mora čekati ili su je slali nazad."
U međuvremenu, nekoliko turskih građana potvrdilo je za Al Jazeeru da Rusija vraća turiste iz Turske koji pokušavaju ući u zemlju, nalazeći razne "izgovore", te odgađa ulazak Turaka koji imaju radnu ili boravišnu dozvolu.
Turski i ruski turisti mogli su putovati u dvije zemlje bez viza od 2011. godine.
Čekanje na aerodromu dok provjere boravište
Biznismen Seylan kazao je da su ruske vlasti natjerale njega i druge Turke da čekaju na aerodromu u gradu Kazanu jedan sat dok su pokušavali ući u zemlju u srijedu.
"Policija je otišla na našu boravišnu adresu, provjerila sve o nama i onda nam dozvolila da uđemo u zemlju", rekao je za Al Jazeeru.
"Uvečer 24. novembra su se, također, desile racije u turskim stanovima i kafićima u koje Turci idu. Studenti i profesionalci su pritvoreni. Pušteni su nakon ispitivanja."
Zvaničnici aviokompanije Turkish Airlines rekli su za Al Jazeeru da ih turske vlasti nisu upozorile o bilo kakvim ograničenjima vezano za ulazak u Rusiju.
Privedeni  biznismeni
Jučer je u Rusiji privedeno 26 turskih poslovnih ljudi, koji su u tu zemlju otputovali na sajam poljoprivrede, prenijela je agencija Anadolija.
Oni su iz Turske otputovali u grad Krasnodar kako bi učestvovali na međunarodnom sajmu poljoprivrede "Yugagro".
Diplomatski izvori su potvrdili da je 26 turskih biznismena privedeno nakon dolaska na mjesto sajma.
Nakon što su stigli na mjesto gdje se održava sajam, civilna policija im je izvršila provjeru pasoša, te ih privela u policijsku stanicu, gdje su ostali do jutra.
Narednog dana su izvedeni pred sud, gdje im je rečeno da će deset dana biti zadržani u pritvoru, a potom deportirani.
Izvor: Al Jazeera

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/racije-u-turskim-firmama-u-rusiji-zadrzani-turisti-iz-turske
 
 

Нема коментара: