понедељак, 19. октобар 2015.

Путин је у веома великој опасности од атентата

Бивши асистент секретара за економску политику у Регановој администрацији, Пол Крег Робертс, рекао је у четвртак за “infowars” како верује да је руски председник Владимир Путин у опасности и да би ЦИА могла да га убије.
„Мислим да је Путин у веома великој опасности од атентата“, рекао је Робертс.
„Надам се да неће више шетати улицама без заштите“.Он је убеђен да ће председника убити ЦИА.
ЦИА је убијала и покушавала да убије лидере бројних држава, међу којима су Кореја, Кина, Индонезија, Иран, Камбоџа, Ирак, Костарика, Куба, Јужни Вијетнам, Доминиканска Република, Либија, Либан, Панама, Авганистан, Пакистан и друге.
Према речима писца Вилијама Блума, који је написао књигу о ЦИА-и под називом “Killing Hope: U.S. Military and C.I.A. Interventions since World War II” (Убијање наде: Интервенције војске САД и ЦИА-е након Другог светског рата), ова агенција је имала више од 50 покушаја атентата.Како је навео Њујорк тајмс 5. маја 2011. године:
„У најмрачнијим данима хладног рата, агенција ЦИА је посветила значајне ресурсе и креативност осмишљавању несрећних случајева у којима би страдали инострани лидери.
На листи за одстрел су били Патрик Лумумба из Конгоа, затим Нго Дин Дием из Јужног Вијетнама, Рафаел Трухиљо из Доминиканске Републике, али и најпознатији од свих, Фидел Кастро са Кубе, који је преживео најмање 8 покушаја атентата ЦИА-е“.Иначе, ЦИА је одскора окарактерисала свој програм атентата као део рата против тероризма.
Према њиховом речнику, покушај атентата је уствари програм „циљаног убијања“.„Времена су се променила“, тврди Тимес. „Наш председник сада прекида редовне преносе како би најавио атентате“.Наравно, ако америчка влада или ЦИА убију Путина, неће бити окривљени они већ нека дивља група или терористичка организација.Пре него што је почела руска операција у Сирији, чеченски војни командант Исламске државе, Умар ал Шишани, претио је да ће му мете бити Путин и Русија.
Бивши званичник ЦИА-е је 2014. године предложио да се Путин уклони атентатом по потреби, нарочито ако буде представљао сметњу у стратегији Обамине администрације у Украјини.




Извор: Webtribune.rs


http://www.pravda.rs/2015/10/19/pol-krejg-roberts-putin-je-u-veoma-velikoj-opasnosti-od-atentata-video/


CENZURA: Porošenko zabranio rukovanje sa Putinom


Ukrajinski predsednik Petro Porošenko zabranjuje ukrajinskim televizijskim stanicama da puštaju
snimak njegovog rukovanja sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom u Francuskoj. 
"Porošenkova administracija upozorila je tv kanal 112 Ukrajina da ne prikazuju rukovanje Porošenka i Putina prilikom njihovog susreta u Parizu", izjavio je bivši producent Viktor Zubrickij.
Iz Porošenkovog kabineta više puta su telefonom prenoslili da nije dozvoljeno prikazati rukovanje u programu.
"Porošenko je Putinu pružio ruku, ali nije želio da o tome sazna njegov narod. 'Nekim čudom', televizijske stanice to nisu prikazale", navodi Zubrickij.
Imajući u vidu da je jedino kanal 112 Ukrajina, uprkos zabrani, objavio snimak rukovanja, nekoliko dana kasnije u redakciju su došle bezbednosne službe i uz sudski nalog provele detaljni pretres kancelarija.
Tom prilikom konfiskovani su svi kompjuteri i uređaji za skladištenje podataka.
"Od aprila 2015. godine, Porošenko, uz pomoć svojih podanika, koristi arsenal najobičnijeg tiranina – preti podizanjem krivičnih prijava i oduzimanjem licence", navodi Zubrickij.
Trenutak rukovanja ukrajinskog i ruskog predsednika na svom Instagram nalogu objavio je i francuski predsednik Fransoa Oland.
Snimak je napravljen uoči sastanka Normandijske četvorke u Parizu, 2. oktobra.



http://mondo.rs/a840412/Info/Svet/Ukrajina-Porosenko-zabranio-pustanje-snimka-njegovog-rukovanja-sa-Putinom.html


 TURSKA OPTUŽUJE Oboreni dron je ruske proizvodnje 

Premijer Turske Ahmet Davutoglu izjavio je danas da je bespilotna letilica, koju su turski vojni
avioni oborili u blizini granice sa Sirijom, ruske proizvodnje, iako je zvanična Moskva rekla Ankari da letilica ne pripada Rusiji. 
Davutoglu je, u intervjuu na televiziji "A Haber", rekao da je moguće da dron, koji je oboren 16.oktobra, pripada snagama sirijskog predsednika Bašara Al-Asada, pripadnicima kurdske Partije demokratskog jedinstva (PYD) ili nekim drugim snagama.

Obaranje drona imalo je "zastrašujući efekat", dodao je turski premijer i izrazio nadu da će Rusija biti opreznija nakon prethodnih upada u vazdušni prostor Turske, prenosi Rojters.
Davutoglu je ranije poručio da se Turska neće ustručavati da obara vojne letelice koje narušavaju njen vazdušni prostor.

Turski Generalštab je saopštio da je letelica tri puta upozorena i nije reagovala, a nije saopšteno kome je pripadala.

Rojtersu je neimenovani američki zvaničnik rekao da je dron koji je Turska oborila, prema preliminarnim informacijama, mogao biti ruski.

Međutim, Ministarstvo odbrane Rusije tvrdi da su se svi ruski avioni u Siriji vratili u vazduhoplovnu bazu, i da ruske bespilotne letelice "funkcionišu po planu".

Načelnik operativne uprave ruskog Generalštaba Andrej Kartapolov rekao je da su ruski aparati ili na zadatku ili u bazi i predložio stranim kolegama da "pogode" kome pripada pronađena bespilotna letelica.

Turska se ranije ovog meseca žalila da su ruski vojni avioni koji dejstvuju u Siriji narušili njen vazdušni prostor.


http://www.blic.rs/Vesti/Svet/599491/TURSKA-OPTUZUJE-Oboreni-dron-je-ruske-proizvodnje


Amerika će nastojati da spreči potpuno uništenje Sirije

SAD nastoje da izbegnu potpuno unštenje Sirije, izjavio je državni sekretar Džon Keri i najavio da
narednih dana planira sastanak sa liderima Rusije, Saudijske Arabije, Turske i Jordana kako bi se pronašlo rešenje za prekid sukoba.
Vašington smatra da ima odgovornost da pokuša i spreči totalno uništenje Sirije, strahujući da bi sukob mogao da se proširi po regionu, što bi potencijalo dovelo do porasta migracija, rekao je Keri prilikom zaustavljanja u Madridu, prenosi AFP.
Rusija razmatra Kerijev predlog  za sastanak, prenela je ruska agencija Interfaks, pozivajući se na Ministarstvo spoljnih poslova.


http://vesti-online.com/Vesti/Svet/526418/Amerika-ce-nastojati-da-spreci-potpuno-unistenje-Sirije


Dugačka je ruska ruka 






Ulazak Crne Gore u NATO znači njen izlazak iz orbite Srbije i Rusije. Vidjet ćemo ima li snage za to ili će upravljanje državom preuzeti četnički vojvoda.
Da učlanjenje Crne Gore neće proći bez velikih problema bilo je jasno mjesecima unaprijed.
Znalo se i kakav će oblik otpora članstvo u NATO-u uzeti, scenario je unaprijed ispisan i mnogo puta viđen: novo „događanje naroda“.
Znalo se i ko će predvoditi stvar: četnički vojvoda Andrija Mandić i njegov Demokratski front, koalicija na čijem je čelu Mandićeva Nova srpska demokratija.
Znalo se da će važnu ulogu imati i partija Predraga Bulatovića, jer ga je za to preporučivalo njegovo iskustvo. Bulatović je, naime, predvodio oružani napad na Vladu 1998. godine, nakon što je Milo Đukanović na predsjedničkim izborima pobijedio Momira Bulatovića.
Tada je Televizija Crne Gore objavila snimak iz kabineta Slobodana Miloševića na kojem se jasno vidi i čuje kako Milošević Bulatovićima, koji pred njim sjede pognute glave kao đaci u kazni, daje upute za napad na Vladu, i pita ih šta se više čeka sa tim. Predrag Bulatović mu odgovara da čekaju da se „ovdje dogovore“.
Ko stoji iza nereda u Podgorici
Znalo se i ko će stajati iza nereda u Crnoj Gori: Moskva i Putin. Baš kao što je iza onih stajao Milošević. Vladajuća koalicija u Crnoj Gori dugo se libila da prozove Moskvu, ali više nema kud: jutrošnji provladini podgorički mediji donose naslov „Ruska ruka nad Crnom Gorom“, a analitičar Dušan Janjić saopštava da se „Moskva direktno miješa u unutrašnje stvari Crne Gore”. On nema dileme da su demonstracije Demokratskog fronta usmjerene protiv NATO-a, pri čemu dodaje da je uloga Rusije u tome ogromna. Janjić potez Rusije tumači i kao ohrabrenje Demokratskom frontu da ide ka ponavljanju scenarija „Žuta greda“, kada je, davne 1989. godine, intervencija policije i zaustavljanje radnika iz Nikšića bila povod za rasplamsavanje protesta.
Ukoliko niste propagandista Demokratskog fronta ili politički idiot, posve je jasno što se u Crnoj Gori zbiva. Đukanovićeva Vlada je oslabljena nizom korupcionaških afera, bahatošću i ogavnim lopovlukom Demokratske partije socijalista, konstantnim sukobom unutar vladajuće koalicije između Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije. Afera “Snimak”, tokom koje su dokumentovane izborne mahinacije Đukanovićevog DPS-a, iako godinama stara, poslužila je kao formalni povod za “okupljanje naroda”.
Crnoj Gori su potrebni i pošteniji izbori i bolja Vlada, ali to je demokratsko pitanje i nema nikakve veze sa protestima u Podgorici. Zar neko doista misli kako protesti koje organizuje četnički vojvoda, blagosilja i na njima govori Amfilohije Radović, podržavaju najekstremnije srpske desničarske organizacije, a aplaudira im Putin, mogu Crnu Goru povesti u boljitak: u više pravednosti i demokratije?
U jednom trenutku izgledalo je kako se protesti gase. Grupa demonstranata sa četničkim obilježjima ispred Parlamenta je zapalila vatru i pekla prase na ražnju. Prije toga su demonstranti brutalno, kao ženu i kao muslimanku, vrijeđali poslanicu Azru Jasavić, dok je pokušavala ući u Parlament.
A onda su vlasti odlučile da policija rastjera preostale demonstrante. Opet dolazimo do ključne riječi ovih protesta: “formalno”. Dakle, “formalno”, policija je sprovodila zahtjev za uklanjanje šatora sa glavnog gradskog bulevara koji joj je uputila podgorička komunalna policija. Ali bilo je jasno da su šatori ono što su početkom devedesetih bili balvani. Bilo je, ili je moralo biti jasno da će Mandić uklanjanje šatora iskoristiti da ponovo razbukta proteste. Zašto su vlasti odlučile da učine baš ono čemu se Mandić nadao, ostaje nejasno.
Referendum u ime Rusije
Mandić je u pismu koje je uputio ambasadorima članica NATO u Podgorici  objasnio šta zapravo hoće i šta je cilj demonstracija. Zapadnim diplomatama ne može prodavati priču o “demokratizaciji Crne Gore” za koju se navodno bori, onu koju prodaje građanima i novinarima, stoga je skinuo rukavice i rekao šta ga tišti.
Ton njegovog pisma je prijeteći. On upozorava da bi odluka crnogorske Skupštine da država uđe u NATO mogla imati katastrofalne posljedice po mir u Crnoj Gori. A ko će izazvati te posljedice? Pa on, Mandić. Hoće to tako kad iza tebe stoji Putin. Ovako kaže Mandić:
“Ukoliko se, ipak, vlade vaših zemalja odluče da postupak učlanjenja Crne Gore u NATO sprovedu sa nelegitimnom Vladom, bez uključenja stvarne volje građana, to će značiti samo jedno - da ste još jednom prenebregli ono za što se formalno zalažete. To bi donijelo nove potrese i dramatične posljedice u budućem životu crnogorskog društva. Ne moram naglašavati da takva, pogubna odluka ne može biti legitimna, niti legalna, te da je apsolutna većina građana Crne Gore, koja se inače protivi ulasku u NATO, nikad ne bi priznala”.
“Razumijemo da vašom kolektivnom posjetom, u predvečerje NATO samita, želite da snažnije iskažete namjeru da Crnu Goru primite u vaš vojni savez. Smatram da je to, sa aspekta interesa vlada koje predstavljate, legitiman cilj, ali ostaje ključno pitanje: na koji način želite to da ostvarite” pita Mandić i upozorava da se pitanje ulaska Crne Gore u NATO mora riješiti jedino - referendumom.
Da budemo još precizniji; referendumom koji će sprovesti Vlada kojoj je on na čelu, nakon što vlast preuzme na ulici. Referendumom na kojem će Crna Gora odbiti članstvo u NATO i okrenuti se ka Rusiji.
Zato što u crnogorskom Parlamentu postoji solidna većina koja je po Ustavu ovlaštena da izglasa učlanjenje u NATO, Mandiću treba nova Vlada ili raspuštanje Parlamenta. Vlada kojoj je on na čelu ne bi nikada poslala na glasanje u Parlament odluku o ulasku u NATO. Meta protesta su partije koje će glasati za ulazak u NATO: vladajuća koalicija (DPS, SDP i partije Bošnjaka, Albanaca i Hrvata), ali i Pozitivna Crna Gora, jedina opoziciona partija koja podržava plan da Skupština izglasa odluku o ulasku u NATO.
Demokratski front i Andrija Mandić su sljedbenici velikosrpske politike koja je izazvala ratove u bivšoj Jugoslaviji. Svima je jasno dokle su oni spremni ići, naročito kada imaju rusku podršku. Za tu politiku, ulazak Crne Gore u NATO kraj je igre, smak njihovog svijeta, događaj gori od nezavisnosti Crne Gore.
Crnogorska nezavisnost je nešto što može biti anulirano. Ali ulazak Crne Gore u NATO znači izlazak te zemlje iz orbite Srbije i Rusije, znači radikalan civilizacijski, politički i kulturološki preokret. U danima pred nama vidjećemo ima li Crna Gora snage za to, ili će upravljanje državom, u ime demokratije i ljudskih prava, preuzeti četnički vojvoda.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/dugacka-je-ruska-ruka

 Zašto je Rusija SAD-u neprijatelj broj jedan?

Tenzije između SAD i Rusije, često nazvane novim Hladnim ratom, rastu godinama unazad, a Rusija
nije kriva za njih, piše novinar Fil Batler, prenosi “Sputnjik“. 
“Iako je NATO promovisao proaktivnu poltiku i pomerao se ka Rusiji u toku vlasti Džordža V. Buša, Vašington je prvenstveno bio okrenut vojnim akcijama u Avganistanu i Iraku“, napisao je Batler.
Kako se navodi, zapadni mediji su svoj ton promenili dolaskom Baraka Obame na vlast.

“Američka politika prema Rusiji je doživela preobražaj u odnosu na onu koja je postojala sa Bušom. Kada je Barak Obama došao na vlast, antiruska retorika i propaganda doživela je svoj vrhunac“, naglasio je Batler.

Dalje, Batler navodi da su SAD tražile “novog neprijatelja“ još od civilnih ratova u Siriji, Libiji i Ukrajini, a takozvane obojene revolucije nisu bile spontane, već godinama planirane.

Kako Batler piše, SAD nisu morale da idu daleko u potragu. Odabrale su Rusiju jer Moskva “nije voljna da prati korake Vašingtona“.

Ruski premijer Dmitri Medvedev okrivio je kabinet predsednika SAD Baraka Obame za neuspehe u saradnji SAD-a i Rusije oko pitanje Sirije, prenosi "Raša tudej".

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=10&dd=18&nav_category=78&nav_id=1052815

Нема коментара: