петак, 19. јун 2015.

Rusija umanjuje značaj jačanja nuklearnog arsenala

Victoria Nuland, pomoćnica američkog državnog tajnikaza evropske poslove, izjavila je novinarima tokom posjeta Pragu, da Rusija minimizira tvrdnju da će dodati 40 novih interkontinentalnih balističkih raketa svom nuklearnom arsenalu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je 16. juna da će pojačati svoj nuklearni arsenal, da bi u srijedu Kremlj saopćio da ne želi ući u skupe nove utrke u naoružanju sa Zapadom, jer bi to moglo našteti ruskoj ekonomiji.

http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/20150618/500/500.html?id=27079597


Visoka cena ruskog veta  

Srbija treba jasno da nam kaže želi li da Rusija u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija stavi veto na
britansku rezoluciju o Srebrenici ili ne.


Predsednik Nikolić je tražio pomoć Vladimira Putina bez dogovora s Vladom
 
 
 
To je, kako saznaje „Blic“, državnom vrhu u Beogradu poručio Aleksandar Babakov, glavni čovek ruskog predsednika Vladimira Putina za Srbiju.
Babakov je prošlog petka, u tajnoj misiji u Putinovo ime, ponudio pomoć Rusije u Savetu bezbednosti UN „uključujući veto ili bar ublažavanje formulacije koja se odnosi na žrtve iz Srebrenice“.

- Srpski državni vrh je vrlo obazriv, jer vaga o posledicama eventualnog mešanja Rusije. Bilo bi krajnje neprimereno da nas Moskva brani od onih kojima težimo, a to je EU. To je i rečeno Babakovu, koji je zamoljen da se Moskva bez saglasnosti Srbije ne uključuje u priču oko Srebrenice - kažu izvori „Blica“ iz Vlade Srbije.

Međutim, da bi Srbija trebalo od Rusije da zatraži veto na rezoluciju Velike Britanije smatra predsednik Tomislav Nikolić. Bivši ambasador u Ukrajini Dušan Lazić kaže da bi nam to bila velika greška.
Šta bi Rusija mogla da traži
Iz izvora bliskih ruskoj diplomatiji stigla je najava mogućih uslova Moskve da stane na stranu Srbije u Savetu bezbednosti UN:
- da u OEBS pomažemo Rusiji u rešavanju ukrajinske krize
- da se priključimo zahtevima za ukidanje sankcija Rusiji
- da se više ne približavamo NATO
- da ruske investicije u Srbiji budu bolje tretirane

- Rusi će to drage volje da urade, ali ne zbog nas, već zbog svoje koristi. A Srbija bi ušla direktno u sukob Rusije i Zapada. S tim stvarima se ne treba igrati, jer veliki imaju u rukama i nož i pogaču. Ne smemo nigde ništa da zaoštravamo, jer i jedni i drugi mogu da nas popiju u čaši vode. Mi u ovom trenutku moramo biti ne borbeni već mudri. Rusku podršku u SB UN bismo jako skupo platili - upozorava Lazić.
 
Tibor Varadi: Srbija nema razloga za strah
Međunarodni sud pravde je presudio da Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici i nijedna rezolucija to ne može da promeni, kaže Tibor Varadi za „Blic“.
Varadi, profesor međunarodnog prava, bio je pravni zastupnik Srbije u procesu povodom tužbe BiH za genocid.

- Odluka MSP iz 2007. je jasna, genocida u Srebrenici jeste bilo, ali ga nije bilo u celoj BiH i Srbija ga nije počinila. Britanski predlog rezolucije u Savetu bezbednosti UN takođe ne okrivljuje Srbiju - objašnjava Varadi.

Na pitanje da oceni sadržaj dokumenta koji predlaže Velika Britanija, on ističe da se toj temi pridaje preveliki značaj.

- Srbija nema razloga za strah. Sada se obeležava 20. godišnjica tragedije u Srebrenici i, očekivano, pojavljuju se rezolucije kojima se priseća na to. Ovaj predlog u UN ne sadrži ništa novo. To da je bilo genocida već je presuđeno u MSP i Haškom tribunalu, ali su tu navedeni i odgovorni, Vojska Republike Srpske i general Krstić. I niko drugi i ništa drugo. Sudovi su već odbili tužbe i Hrvatske i BiH protiv Srbije - kaže Varadi.

Upitan da oceni zahteve da Srbija zatraži od Rusije pomoć, da u SB UN blokira donošenje rezolucije, sagovornik „Blica“ ukazuje da je to stvar političke odluke.
Nova rezolucija
Nacionalni front (NF) iz Francuske juče je u Evropskom parlamentu podneo inicijativu za donošenje nove rezolucije o Srebrenici, koja za cilj ima „utvrđivanje pune istine o svim događajima u Podrinju u periodu 1992-1995“, saopštila je organizacija „Treća Srbija“. NF je antiislamska stranka krajnje desnice koju vodi Marin le Pen.

- Ipak, mislim da se ovoj rezoluciji u domaćoj javnosti pridaje prevelika pažnja i da se stvaraju tenzije, a da bi traženje veta to još više pojačalo. SB UN ne može da nekoga proglasi krivim, i sudovi su rekli svoje. Državnici iz Srbije su odavali počast žrtvama iz Srebrenice, što je dobra praksa - kaže Varadi.
 
Beograd odlučuje
Državni vrh u Beogradu će danas, odmah po povratku premijera Vučića iz Norveške, početi konsultacije o stavu Srbije prema rezoluciji o Srebrenici, čije je usvajanje u SB UN najavljeno za 7. jul.


http://www.blic.rs/Vesti/Politika/568569/Visoka-cena-ruskog-veta


RUBLJA ILI EVRO Merkelova želi Atinu u evrozoni, Cipras u gostima kod Putina 

Osvanuo je dan odluke za Grčku. Danas, u četvrtak, iz Luksemburga polazi poslednji voz za ostanak u
evrozoni. Ministri finansija EU traže bilo kakvu vrstu kompromisa koji bi Grcima ostavio tračak nade da ipak mogu da se iskobeljaju iz ogromnog dužničkog "živog blata".


Ne odustaje od Grka: Angela Merkel
Kancelarka Nemačke Angela Merkel jutros je održala govor pred prepunim Bundestagom, koji je započela izrekom čuvenom irskog pisca Džordža Bernarda Šoa: "Gde postoji volja, postoji i i način".
 
- Dogovor sa Grčkom je još uvek moguć, a naš glavni cilj je da tu državu zadržimo u sistemu evra - rekla je Merkel, i dodala da od zvanične Atine očekuje sprovođenje reformi donetih u februaru, rekavši da "odgovornost i solidarnost idu ruku pod ruku".
 
Na samom početku sastanka, reč je imao Janis Varufakis, koji je rekao da će grčka delegacija zastupati "ideje i stavove vlade, s ciljem da se razdor zameni konsenzusom". Evropski komesar Pjer Moskovici imao je zanimljiv "tvit", napisavši da ne želi da "današnja Evrogrupa postane Vaterlo".
 
 Merkel je dodala da je Grčka poslednjih godina neprestano odbacivala sprovođenje značajnih reformi u svojoj privredi, posebno na tržištu rada.
 
- To se nije promenilo. Napori Nemačke usmereni su na održavanje Grčke u evrozoni - ponovila je kancelarka koja je poslednjh nedelja više puta razgovarala sa grčkim premijerom Aleksisom Ciprasom.
 
Angela Merkel je za kraj poslanicima rekla da je evrozona jača nego pre pet godina, iako se sada bori sa novom krizom u Grčkoj.
 
Dodala je da je Evropa daleko odmakla i da se to vidi po tome što se drugačije ophodi prema toj krizi nego pre pet godina, na početku sprovođenja reformskih mera.
 
Merkel je ocenila da je "Grčka poslednjih pet godina uživala evropsku solidarnost bez presedana", i naglasila da zemlje moraju same da ulože napore u zamenu za pomoć.
 
Irski ministar finansija imao je jednu krajnje neobećavajuću izjavu, rekavši da "ne vidi ni trunku optimizma među svojim sagovornicima na sastanku u Luksemburgu".
 
Sa druge strane, nemački ministar finansija Volfgang Šojble je rekao da je on "optimista".
 
- Grčka jednostavnomora da ispuni svoje obaveze. Čuo sam Janisove (Janis Varufakis, prim. aut.) predloge i ranije. Oni su bili više makroekonomske prirode. Ipak, ovaj sastanak nije takav - rekao je Šojble.
 
Slovački ministar finansija Petar Kazimir je možda bio i najslikovitiji sa rečenicom: "Ja sam katolik, moram da verujem u čuda".

MMF poručuje: Nema ustupaka

Kristina Lagard, direktorka Međunarodnog monetarnog fonda bila je vrlo isključiva što se tiče grčkog duga.
 
- Rok za isplatu rate duga, 30. jun,  je konačan, i o tome nema rasprave. Za Grčku više nema "grejs perioda" - jasna je bila Lagard. Ona je dodala da Grčka mora da napravi korenitu reformu penzionog sistema, ali na način na koji "penzioneri neće ispaštati".
 
Sa druge strane, zamenik ruskog ministra finansija Sergei Storčak izjavio je povodom posete Aleksisa Ciprasa Rusiji da "Grčka nije tražila finansijsku pomoć od Rusije, i da svakako nije u poziciji za tako nešto".
 
- Nije bilo nikakvog zahteva. Nema sredstava u našem budžetu kako bismo obezbedili novac - izjavio je danas Storčak na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu.

IZ RUSIJE S LJUBAVLJU Aleksis Cipras danas u Sankt Petersburgu

I dok se u Luksemburgu odlučuje o sudbini zemlje kojom rukovodi, premijer Grčke Aleksis Cipras ne gubi
vreme, već ide u zvaničnu posetu Rusiji, gde će prisustvovati na Ekonomskom forumu u Sankt Petersburgu, a dan kasnije će se sastati sa Vladimirom Putinom.
 
Tajming za ovu posetu je u najmanju ruku... interesantan, i povlači različita nagađanja. Međutim, grči "Ekatimerini" piše da je put u Rusiju isplaniran još u aprilu, te da je "puka slučajnost što se datum poklopio sa sastankomu Luksemburgu".
 
Glavna tema o kojoj će Putin i Cipras razgovarati biće svakako izgradnja "Turskog toka", gasovoda koji bi trebalo da prolazi kroz teritoriju Grčke. Ipak, dvojica državnika svakako će se dotaći teme potencijalnog pridruživanje Grčke banci BRIKS, koja je već nagovestila da bi zaduženim Grcima u slučaju dogovora mogla da pozajmi značajnu količinu novca.
 
Zamenik ruskog premijera Arkadij Davidović izjavio je kako "još uvek ne može da komentariše potencijalnu pozajmicu, jer se o tome odlučuje".


Šef grčkog pregovaračkog tima: "Ako Grčka izađe iz evrozone, evro može da doživi kolaps"

Euklid Cakalotos, šef grčkog pregovaračkog tima, gostovao je na radiju BBC ovog jutra, gde je jasno stavio do znanja da bi "sistem evra mogao da bude ozbiljno uzdrman, pa čak i potpuno srušen ukoliko Grčka napusti evrozonu."
 
- Čim jedna država napusti sistem, menja se čitav koncept monetarne unije, a do tada uspostavljen sistem doživljava značajne modifikacije. Moj najveći strah je da će raspad evra dovesti do one politike kakvu smo imali 1930-ih, u znaku konkurentne devalvacije i nacionalizma. Ako ne postignemo dogovor, moramo se obratiti grčkom narodu, jer jedino on može da odluči hoćemo li napustiti evro ili ne, a ishod takvog referenduma je unapred poznat - rekao je Cakalotos.
 
Juče je grčki pregovarački tim jasno predočio kreditorima da zvanična Atina nema dovoljno novca da do
30. juna isplati Međunarodnom monetarnom fondu ratu duga od 1,6 milijardi evra, nakon čega su nade o mogućem dogovoru znatno splasle.


Varufakis neće predlagati nova rešenja
 
 
Ministar finansija Grčke Janis Varufakis izjavio je juče da, iako Grčka ima moralnu obavezu da sklopi obostrano povoljan dogovor sa kreditorima, on više nema "kečeva u rukavu", te neće predlagati nova rešenja za izlazak iz krize.
 
Grci su sinoć izašli na ulice i mirno protestovali protiv mera štednje. Banka Grčke upozorila je da bi nepostizanje dogovora zemlju odvelo putem bolnih mera,  izlaska iz evrozone i naposletku, napuštanja Evropske unije.
 
Predsednik grčkog parlamenta Prokopis Pavlopulos odbacio je izveštaj centalne banke i objavio sopstvenu analizu, pritom nazvavši dug prema MMF "odvratnim".
 
Grčka država i njeni kreditori - Međunarodni monetarni fond, Evropska centralna banka i Evropska komisija - mesecima pokušavaju da postignu sporazum o deblokadi poslednje tranše pomoći, zakasnele od marta, koja je Atini neophodna da plati dospele obaveze.
 
Grčka je uredno servisirala i otplaćivala dugove sve do ovoga meseca, kada je iskoristila mogućnost da objedini četiri tranše kredita u jednu, koju bi trebalo da vrati do kraja juna.

Postojeći program međunarodne pomoći Grčkoj ističe 30. juna, pa se današnji sastanak ministara finansija evrozone u Luksemburgu smatra poslednjom šansom za postizanje dogovora o reformama sa kreditorima, što je uslov dobijanja novog programa pomoći.

Kladionica "Vilijam Hil" omogućila klađenje na "Grexit"

Najpoznatija britanska kladionica objavila je kvote za ostanak odnosno izlazak Grčke iz EU i evrozone. Šanse da će Grci napustiti evrozonu su 9 prema četiri, otprilike 31 procenat, dok je kvota za ostanak 1 prema 3, što znači verovatnoću od skoro 75 procenata.

Nemački ministar finansija Volfgang Šojble ocenio je da su male šanse za postizanje sporazuma izmedju Grčke i njenih kreditora na sastanku u Luksemburgu, a takvo je i mišljenje grčkog ministra finansija Janisa Varufakisa.
 
Na pitanje novinara da li očekuje da bi sporazum sa kreditorima mogao biti postignut na sastanku ministara finansija evrozone u Luksemburgu, Varufakis, koji boravi u poseti Parizu, odgovorio je: "Ne mislim da će doći do sporazuma, jer je sada na političkim liderima da dođu do dogovora".
 
Grčka pokušava da dobije pomoć pre kraja juna kada joj dospeva velika rata duga. Da bi to dobila, mora da se obaveže na nove reforme, od kojih su mnoge suprotne izbornim obećanjima Ciprasa i njegove stranke Sirize.

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/568635/RUBLJA-ILI-EVRO-Merkelova-zeli-Atinu-u-evrozoni-Cipras-u-gostima-kod-Putina


Rusiji će biti teže nego Ukrajini

Jaroslav Šimov (Priredila: Anamaria Ramač Furman)
Nije reč o obnovi “gvozdene zavese”, već pre o perspektivi samoizolacije Rusije, kaže američki istoričar za ruski servis Radija Slobodna Evropa.
Timoti Snajder (Timothy Snyder)
RSE specijal: Kriza u Ukrajini
„Ako vam neprestano govore da je sva hiljadugodišnja istorija vaše države bila neprestana borba sa zaverom protiv vaše države, teško da ćete biti otvoreni za saradnju sa ostatkom sveta. Smisao sadašnje ruske propagande jeste upravo u tome: prema Rusiji su svi zlonamerni, а Ukrajina je samo oružje te svetske zavere. Ukrajina je izgubila ne samo hiljade vojnika, već i hiljade civila, ona ima dva miliona izbeglica i tako dalje. Ali u Ukrajini se ipak formira slobodno društvo. Postoje izbori, žestoki sporovi bukvalno o svemu. Postoji nada. Stoga će Rusiji dugoročno biti mnogo teže nego Ukrajini“, ističe Snajder.
Snajder je profesor istorije na Univerzitetu Jejl (Yale) i autor više knjiga o novijoj istoriji centralne i istočne Evrope. Za delo „Krvave zemlje“ (Bloodlands) dobio je nagradu „Hana Arent“ 2013. godine.
RSE: U knjizi “Krvave zemlje” pišete o velikim tragedijama koje su zemlje istočne Evrope – Poljska, Ukrajina, Litvanija, Belorusija i zapadni regioni Rusije – preživele sredinom prošlog veka. Stiče se utisak da ove “krvave zemlje”, kako ih vi nazivate, zaista imaju mračnu istorijsku sudbinu – vekovima su bile objekat imperijalne ekspanzije zapadnih i istočnih suseda. Možemo li sadašnji konflikt u Ukrajini posmatrati u kontekstu istorijske konfrontacije Rusije i Zapada? Ili se logika istorije ipak promenila?

Snajder: Mislim da nije problem u Rusiji i Zapadu. Pa i sovjetski projekat je u izvesnoj meri bio zapadni: on je bio usmeren na modernizaciju ogromne zaostale države. Knjiga “Krvave zemlje” nije posvećena Rusiji i Zapadu. Ona pre govori o dva, nazovimo ih tako, kolonijalna projekta. Sovjetski projekat je potčinjavao određene teritorije i na silu je terao njihovo stanovništvo u “svetlu budućnost”. Nacistički projekat je radio isto to, ali je pokorene narode terao u robovlasničku prošlost.
Specifičnost ovog regiona kojeg sam nazvao, “krvavim zemljama”, jeste u tome što se on već po ko zna koji put našao pod uticajem oba ova sistema. Stoga, ponavljam, nije reč o suparništvu Zapada i Rusije već o tome kakvi se socijalni projekti nadmeću na ovim teritorijama. Zbog toga gledam pomalo drugačije na današnja dešavanja. Evropska unija sledi put suprotan kolonijalizmu. Ona se odnosi jednako prema svim svojim članicama. Države koje ulaze u EU dobijaju određena prava, pristup jedinstvenom tržištu i tako dalje.

Ovaj ruski projekat protivreči i EU na koju gleda kao na dekadentnu i pogrešnu u svojoj suštini, jer “ispravan” svet jeste svet država-suparnica.

To je projekat koji trenutno predlaže Zapad i veoma se razlikuje od onoga što je ranije predlagao ovom regionu. Istovremeno, projekat koji sada predlaže Rusija je takođe drugačiji. To nije sovjetska modernizacija, kako god se prema njoj odnosili. To je nešto drugo: oni koji danas upravljaju Rusijom vide svet kao nadmetanje država i čiji rezultat pokazuje ko je jači a ko slabiji. Upravo zbog toga ovakav projekat ne gleda blagonaklono na ideju nezavisnosti Ukrajine, jer je ona očito slabija od Rusije, dakle Ukrajina, po toj logici, treba da se nalazi u potčinjenom položaju u odnosu na Rusiju. Ovaj ruski projekat protivreči i Evropskoj uniji na koju gleda kao na dekadentnu i pogrešnu u svojoj suštini, jer “ispravan” svet jeste svet država-suparnica.
Stoga možemo izvući izvesnu paralelu s mojom knjigom: postoje dva suparnička projekta za region “krvavih zemalja”; jedan je zapadni, drugi – istočni. Ali ovi projekti se sasvim razlikuju od onih 1930–40-ih godina. Glavna razlika je u tome što, uz svu dramatičnost situacije u Ukrajini jer smo svedoci okupiranja dela njene teritorije, ona ipak može sama da izabere šta joj je bliže.
​RSE: Hajde da nastavimo sa ukrajinskom temom. Kao i svaki nacionalni projekat i ukrajinski zahteva određeno osmišljavanje, stvaranje svojeverzije nacionalne istorije. Nedavno su u Ukrajini usvojeni “zakoni o dekomunizaciji” koji podrazumevaju zabranu sovjetske simbolike, uvođenje odgovarajućih izmena u toponimima, i tako dalje. Vi ste nekoliko puta bili u Ukrajini, pričali ste kako sa ukrajinskim istoričarima tako i s običnim ljudima. Da li Vam se čini da slični zakonski akti koji “ozakonjuju” određenu verziju istorije mogu da povećaju već postojeću napetost u ukrajinskom društvu?

Snajder: Želeo bih malo drugačije pristupiti ovom problemu. Ukrajinski nacionalni identitet ne gradi država svojim zakonima, već je rezultat kulturnog i istorijskog iskustva naroda. Ali ovde je sadašnjost mnogo važnija od prošlosti. U slučaju Ukrajine to je političko iskustvo Majdana i iskustvo u sukobu sa ruskom agresijom. Ove dve činjenice konsolidovale su ono što je već postojalo u društvu, tačnije – povećan je broj onih koji sebe smatraju delom ukrajinske nacije kao političke nacije. Nacija jeste proizvod iskustva, а njega ne određuju zakoni. Šta god mislili o tim zakonima, oni sami po sebi neće promeniti ukrajinski identitet.

Nacionalni identitet nije problem Ukrajine. Njen problem je u državi, u njenoj administraciji.

Hteo bih da dodam da se “zakoni o istorijskom sećanju” bilo kog tipa meni lično ne dopadaju. Čak ni nemački. Oni se tiču ideja. Čini mi se da kada nasilnim putem odstranite izvesnu ideju iz prostora javne diskusije, samim tim kompromitujete princip slobodne razmene mišljenja, a to je najvažniji princip građanskog društva. Ako ste usvojili neki zakon koji se tiče istorije, postići ćete samo da vaši susedi usvoje sličan zakon koji će biti još gori od vašeg. Ja sam protiv ovakvih stvari.
Nacionalni identitet nije problem Ukrajine. Njen problem je u državi, u njenoj administraciji. Malo me zabrinjava to što se usvajanjem zakona koji se tiču istorije ukrajinska država kreće pogrešnim putem. Nisu kultura i istorija glavni problemi Ukrajine. Pred državom stoje ozbiljniji zadaci – borba s korupcijom, sa oligarsima, formiranje efikasne birokratije i pravnog poretka.
RSE: Istorijsko sećanje je problem koji se tiče ne samo Ukrajine. Ruska vlast sada propagira koncepciju sećanja na Drugi svetski rat koja može da se okarakteriše kao nesovjetska. U skladu s njom, SSSR ne samo da je glavni pobednik u ratu, već pobeda nad nacizmom kao takva u mnogome “anulira” očigledne zločine staljinističke diktature. Ova koncepcija je očitou suprotnosti sa ocenama vojne prošlosti susednih država. Kako da to posmatramo? Da li je ovaj “rat priča” neizbežan? Možda je on čak i normalan, prirodan?

Snajder: Između Rusije i njenih suseda postoje ogromne razlike, ne samo u istorijskom sećanju. Poljska i Litvanija, recimo, takođe imaju različitu percepciju Drugog svetskog rata. Ali u Poljskoj i Litvaniji arhivi su dostupni, istoričari mogu da kažu sve što žele, niko ih ne etiketira kao “falsifikatore”. Oni mogu da razmenjuju mišljenja, vode rasprave na konferencijama. To ne znači da se oni neizbežno slažu, ali diskusije o istorijskim problemima prelaze na viši nivo: ako se ne postiže kompromis, onda se u krajnjoj meri pronalazi način, modus same diskusije na istorijske teme, ne samo u nacionalnim već i u evropskim okvirima.
Nije stvar u tome što se u Rusiji istorija tumači na drugačiji način. To je – složiću se sa vama – samo po sebi sasvim normalno. Amerikanci i Kanađani takođe različito ocenjuju mnogo toga u svojoj istoriji. Specifičnost Rusije jeste u tome kako vlasti pokušavaju da uspostave monopol nad istorijom, nad njenom interpretacijom, u tom kontekstu i nad pojmom “falsifikovanje”. Pod njim se podrazumeva svaki stav koji je u suprotnosti sa vladinim pogledom na istoriju (Uzgred, ti pogledi mogu i da se ne podudaraju s onim šta su vlasti rekle juče ili šta će reći sutra.) Štaviše, problem se ne zaustavlja na kritici “neprijateljskih” pogleda na istoriju. Naprotiv, aktivno se propagiraju “ispravni” pogledi.
Poznat je primer nedavnog dokumentarnog filma ruske televizije da se 1968. godine u Čehoslovačkoj pripremao oružani prevrat i stoga je cilj sovjetskog upada bio da se spreči zapadna agresija. Pri tome ruske vlasti pravdaju agresiju koju je izvršio SSSR u terminima koje čak ni sovjetska propaganda svojevremeno nije koristila!

Nakon formiranja SSSR, boljševička propaganda nikada nije dovodila u sumnju postojanje Ukrajine. Današnja ruska propaganda je mnogo radikalnija.

Ili drugi primer. Nakon formiranja Sovjetskog Saveza, boljševička propaganda nikada nije dovodila u sumnju postojanje Ukrajine. Oni su imali ličnu koncepciju sovjetske države u kojoj Rusija i Ukrajina koegzistiraju jedna uz drugu.
Današnja ruska propaganda je mnogo radikalnija, sve vreme pokušava da se vrati u daleku prošlost da bi dokazala da navodno nikakva Ukrajina nikada nije ni postojala. Stoga ne možemo da govorimo samo o razlici istorijskih priča jer se problem naslanja na činjenicu da je u Rusiji trenutno drugačiji politički sistem, različit od većine njenih suseda, koji manipuliše istorijskim sećanjem.
RSE: Ako bismo zamislili mogućnost velikih političkih promena u Rusiji u budućnosti, da li mislite da je realno da će Rusi i stanovnici regiona kojeg ste nazvali “krvave zemlje”jednom imati zajedničke poglede na prošlost?

Snajder: Da. Mislim da je to moguće. Ne danas, ne sutra, verovatno ne ni kroz pet godina, ali moguće je. Rusija zapravo ima mnogo toga zajedničkog sa svojim susedima, naročito sa Ukrajinom, Belorusijom pa i Poljskom u izvesnoj meri.
Može se imati istorijska svest koja nije strogo zatvorena u nacionalne okvire. Uzmite Poljake i Ukrajince, njihovi istorijski odnosi nisu bili tako jednostavni, ali sada je u Poljskoj i Ukrajini sve više prisutan drugačiji pristup prema istoriji – kao prema zajedničkom iskustvu, posebno kada je reč o sredini ХХ veka, iskustvu koje je nastalo kao rezultat uticaja boljševizma i nacizma.
Rusiju to takođe dotiče, iako malo drugačije – jer je to ogromna država i njena istorija je povezana i sa Azijom, ona ima mnogo onoga čega nema u istoriji Ukrajine, Belorusije ili Poljske. Ali i ona ima iskustvo pomenutih istorijskih trauma, staljinizma i nacional-socijalizma. Stradanja ljudi u opkoljenom Lenjingradu veoma su slična mukama stanovništva pogođenog glađu u Ukrajini. Čime se razrušeni ruski gradovi u vreme Drugog svetskog rata u osnovi razlikuju od ruinirane Varšave?

U Rusiji pristup istoriji je jednostran: ovo je ruska istorija, а sve ostalo – istorija opšte zavere protiv Rusije.

Postoje načini da se približe istorijske percepcije, ali da bi se to ostvarilo nužno je shvatiti prostu činjenicu: istorija, kako i život, ne ograničava se iskustvom jednog naroda ili države. Međutim, u današnjoj Rusiji pristup istoriji je jednostran: ovo je ruska istorija, а sve ostalo – istorija opšte zavere protiv Rusije.
To je veoma jednostavna i na svoj način elegantna interpretacija, ali ona ima malo zajedničkog sa realnom istorijom. Zato što u stvarnosti za istoriju ne postoje granice jer nju čine svi narodi, sva društva uzeta zajedno, ponekad sa ne tako jednostavnim međusobnim odnosima.
Rusija je složena, interesantna zemlja, ona ima mnogo različitih istoričara, u ruskim arhivima postoji masa zanimljivih materijala koji treba da se prouče. Stoga je potvrdan moj odgovor na pitanje o mogućnosti nove istorije Rusije i njenih suseda.
RSE: Predmet istorije je prošlost, ali ona se izučava i zbog toga da bismo shvatili kako ta prošlost određuje sadašnjost i budućnost. Zato ću vas pitati koliko će, prema vašem mišljenju, sadašnji ukrajinski konflikt odrediti budućnost Rusije i njenih suseda? Može li se reći da na istoku Evrope niče nova “gvozdena zavesa”?

Snajder: Ne mislim da se radi o restauraciji “gvozdene zavese”, već pre o perspektivi samoizolacije Rusije. Ovde mnogo toga zavisi upravo od interpretacije istorije. Ako vam neprestano govore da je sva hiljadugodišnja istorija vaše države bila neprestana borba sa zaverom protiv vaše države, teško da ćete biti otvoreni za saradnju sa ostatkom sveta. Smisao sadašnje ruske propagande jeste upravo u tome: prema Rusiji su svi zlonamerni, а Ukrajina je samo oružje te svetske zavere.
Mogućnost podizanja nove “gvozdene zavese” ne zabrinjava me mnogo, više me brine to što Rusija stvara situaciju iz koje će teško izaći. Rusija je u tom smislu predmet veće zabrinutosti nego Ukrajina. Naravno, sada su stradanja ljudi u Ukrajini mnogo važnija.
Rusija je u toku ovog rata verovatno izgubila nekoliko stotina, možda već i hiljadu vojnika. Ukrajina je izgubila ne samo hiljade vojnika, već i hiljade civila, ona ima dva miliona izbeglica i tako dalje. Ali u Ukrajini se ipak formira slobodno društvo. Postoje izbori, žestoki sporovi bukvalno o svemu. Postoji nada. Stoga će Rusiji dugoročno biti mnogo teže nego Ukrajini.

http://www.slobodnaevropa.org/content/rusiji-ce-biti-teze-nego-ukrajini/27079529.html


Rusija gradi dva nova gasovoda do Nemačke preko Baltika 

Ruska kompanija „Gasprom“ zajedno sa „E.ON“, „Šel“ i „O-Em-Ve“ izgradiće gasovod od Rusije do Nemačke preko Baltičkog mora. Kapacitet gasovoda će iznositi 55 milijardi kubnih metara gasa.
Aleksej Miler, predsednik Upravnog odbora „Gasproma“, Klaus Šefer, član Upravnog odbora „E.ON SE“, Ben van Beurden, direktor „Rojal dač šel“ i Manfred Lajtner, član Izvršnog odbora „O-Em-Ve“, potpisali su danas na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburu Memorandum o razumevanju o saradnji između strana u projektu izgradnje.
Memorandum pokazuje nameru strana da realizuju projekat izgradnje dve trase naftovoda od obale Rusije preko Baltičkog mora do obale Nemačke. Kapacitet gasovoda biće 55 milijardi kubnih metara godišnje“, navodi se u saopštenju „Gasproma“.
S obzirom na pad domaće proizvodnje u evropskim zemljama i povećanje globalne tražnje za gasom, strane ističu neophodnost razvoja nove infrastrukture za sigurno snabdevanje evropskih kupaca ovim ekološki čistim gorivom, navodi se u saopštenju i dodaje da će strane potpisnice Memoranduma nastaviti radnje na osnivanju zajedničke kompanije za realizaciju projekta u bliskoj budućnosti.
Strane planiraju da u projekat uključe pozitivne strane koje su dobijene ekspertizom i radom ’Severnog toka‘ od 2012. godine, uključujući i rezultate sprovedene studije izvodljivosti“, stoji u saopštenju.
Miler je rekao da je od puštanja u rad gasovoda „Severni tok“ „Gasprom“ istraživao mogućnosti potencijalnog produženja gasnog puta.
Sada ćemo nastaviti sa realizacijom ovog projekta sa našim partnerima. Razvoj dodatne infrastrukture za gas najkraćim putem koji povezuje gasna polja na severu Rusije sa evropskim tržištima doprineće poboljšanju bezbednosti i pouzdanosti isporuka gasa“, izjavio je Miler.
Šefer je rekao da se ovim projektom planira nastavak uspešne saradnje sa „Gaspromom“. „Iskustvo stečeno sa ’Severnim tokom‘ pokazalo je da je transport gasa kroz Baltičko more pouzdano rešenje za potrebe EU“, precizirao je Šefer.
Lajtner je zakljčio da je to je ključni korak ka unapređenju sigurnosti snabdevanja prirodnim gasom. 

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.299.html:553682-Rusija-gradi-dva-nova-gasovoda-do-Nemacke-preko-Baltika 



   Rusija istražuje da li su Amerikanci zaista sleteli na Mesec

Napeti odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije mogli bi da se nađu pred novim izazovom:
Rusija planira da ispita da li se američko sletanje na Mesec zaista dogodilo. 

Vladimir MNarkin, portparol Istražnog komiteta ruske vlade izjavio je za ruski list “Izvestia” da bi ova istraga mogla da pruži novi uvid u istorijska putovanja u svemir.

Prema navodima lista “Moscow Times”, Markin će sprovesti istragu u vezi sa nestankom originalnog video snimka sa prvog sletanja na Mesec 1969. godine, kao i kamenjem koje je na Zmelju doneto tokom nekoliko različitih misija.

“Ne želimo da kažemo da nisu leteli na Mesec i jednostavno napravili film o tome. Jednostavno, svi ovi naučni - a moglo bi se reći i kulturni - artefakti deo su nasleđa čovečanstva, i njihov nestanak bez traga za nas bi predstavljao veliki gubitak”, izjavio je Markin.

Međutim, ova izjava najverovatnije neće zabrinuti NASA-ine zvaničnike. NASA je i sama priznala da je, zajedno sa 200.000 drugih snimaka, obrisala originalne video snimke sletanja na Mesec kako bi uštedela finansijska sredstva, piše Rojters. Međutim, u međuvremenu je preuzela kopije snimaka od brojnih ostalih izvora, poput stanice CBS News. Zahvaljujući restauraciji, kvalitet ovih snimaka je mnogo bolji od kvaliteta prvobitnih video-zapisa koji su nestali.

NASA je takođe istakla da su kamenje i tlo sa Meseca prilično jedinstveni.

“Razlijuju se od onih na Zemlji u toliko različitih aspekata”, izjavio je Dejvid Mekej, vodeći naučnik NASA-inog “Džonson svemirskog centra”, gde se čuva najveći deo materijala koji je donet sa Meseca.

http://www.b92.net/zivot/vesti.php?nav_id=1005997&fs=1


MRAČNA PROGNOZA STRATFORA Propast Rusije, SAD će upotrebiti nuklearno oružje, nastanak četiri Evrope...

Privatna obaveštajna kompanija Stratfor (Strategic Forecasting, Inc), nedavno je objavila detaljan izveštaj pod nazivom "Decenijska prognoza", u kojem je u 11 tačaka procenjeno kako će izgledati geopolitička scena u narednih deset godina. Prognoze su, najblaže rečeno, crne. Stratfor smatra da će svet u narednoj deceniji biti mnogo opasnije mesto za život, u kojem će se roditi neke nove sile, dok će trenutno najmoćnije zemlje sveta doživeti kolaps i ući u period haosa i beznađa.

Rusija će doživeti kolaps

 
"Sposobnost zvanične Moskve da kontroliše sve delove ogromne ruske države će sve više opadati, te će se stvoriti vakuum u kome će se stvoriti individualne grupacije, koje će za cilj imati potpunu autonomiju nad teritorijom na kojoj žive", navodi se u izveštaju.
 
Sankcije, pad cena nafte, nestabilna rublja, vrtoglavi finansijski izdaci za naoružanje, kao i sve veći unutrašnji razdori iznuriće i oslabiti poziciju vladajuće strukture u najvećoj zemlji sveta.
 
Rusija se neće zvanično "iscepkati" na nekoliko malih državica, ali će Kremlj svakako izgubiti svoju moć, a to će se ogledati u stvaranju poluautonomnih regiona koji se neće slagati jedni sa drugima, što vodi u nestabilnost čitave države.
 
"Ne očekujemo da će se Ruska Federacija dugo održati u sadašnjem državnom uređenju", navodi se u zaključku ove tačke izveštaja.

SAD će morati da upotrebi nuklearno oružje

 
S obzirom da su ruska postrojenja nuklearnog oružja rasuta po čitavom svetu, u trenutku destabilizacije i "cepkanja" države, područje Rusije može da postane tempirana bomba.
 
Slom ruskog nuklearnog sistema biće svetski problem broj 1 u predstojećoj deceniji, a to će se drastično odraziti i na SAD, koje će morati da angažuju vojsku kako bi se odbranile od novonastale opasnosti, a to ne isključuje upotrebu nuklearnog oružja, navodi se u izveštaju.

Nemačka u velikom problemu

 
Najjača evropska država ima ekonomiju koja zavisi od izvoza, i koja ima ogroman profit zahvaljujući liberalizaciji tržišta u EU, što takođe znači da Nemci imaju i najviše da izgube usled nadolazećeg talasa sve većeg evroskepticizma i potencijalne krize evra. Stratfor predviđa da će se nemačka kriza rezultirati stagnacijom ekonomije, sličnom onoj sa kojoj se suočio Japan.
 
"Očekujemo da nemačka ekonomija doživi velike probleme u narednih deset godina", navodi se u "Decenijskoj prognozi:"

Poljska će postati vodeća evropska sila

 
Dok Nemačka bude grcala u ekonomskim problemima, njen istočni sused Poljska preuzeće ulogu jedne od najmoćnijih evropskih zemalja.
 
"Centar ekonomskog rasta i sve veće političke moći u Evropi biće Poljska", piše u izveštaju Stratfora.
 
Populacija ove države neće biti u naglom padu, za razliku od ostalih vodećih zemalja EU. Činjenica je da će Poljska, kao najveća i najprosperitetnija evropska zemlja, učvrstiti svoju poziciju regionalnog lidera, što će kasnije voditi ka velikom ekonomskom i političkom prestižu.

Nastanak "četiri Evrope"

 
Iako je pre svega par godina Evropska unija odavala utisak nezadržive sile, koja je uspela da iskoreni nacionalizam u korist sveopšteg ekonomskog napretka svojih članica, Stratfor predviđa da će se evropski san u narednih deset godina raspršiti poput balona od sapunice.
 
"Decenijska prognoza" ocenjuje da će u nadolazećoj dekadi nastati četiri Evrope, potpuno otuđene jedna od druge. To su Zapadna i Istočna Evropa, Skandinavija i Britanija. I dalje će biti u komšiluku, ali će biti daleko distanciranije.
 
"Evropska unije će možda preživeti u nekom okrnjenom obliku, ali evropska ekonomija, kao i politička i vojna saradnja biće isključivo na bilateralnom nivou, daleko od današnje 'zajednice'", navodi se u izveštaju.

SAD i Turska će postati bliski saveznici, ali iz potpuno neočekivanog razloga

 
U izveštaju Stratfora predviđa se još veća nestabilnost u arapskim zemljama, od koje će najveću korist imati Turska, jaka i relativno stabilna država sa odličnim strateškim položajem.
 
U "Decenijskom izveštaju" piše da će Turska svakako morati da reši konflikte koji će se svakako odigrati na njenim granicama, te da će zvanična Ankara, zahvaljujući svojoj sve jačoj poziciji, dobiti poziv da postane jedan od glavnih saveznika SAD.
 
"Turska i SAD će razviti saradnju na vojnom i političkom nivou, a jedan od glavnih ciljeva biće potpuno neutralisanje ruskog uticaja, naročito zbog vojnih baza u Jermeniji koje su pod kontrolom Kremlja", piše u izveštaju.

Kina će se suočiti sa dva velika problema

 
"Ekonomski rast Kine će polako opadati, što će uzrokovati veliko nezadovoljstvo u vrhu Komunističke partije. Uprkos tome, partija neće dozvoliti bilo kakvu vrstu liberalizacije, pa će jedini način za ostanak na vlasti biti ugnjetavanje.
 
Drugi, možda još veći problem, je taj što rast nataliteta u Kini nije podjednako teritorijalno raspoređen. Obalski gradovi napreduju, dok unutrašnjost Kine ima manje pristupa međunarodnim tržištima i s tim u vezi manje moći. Ovaj problem će se samo pogoršavati sa nastavkom urbanizacije Kine.
 
Kako izveštaj zapaža, regionalni razdori bili su pokretač političkog haosa tokom cele kineske istorije i postoji mala, ali "ipak prisutna šansa da se politički interesi priobalnog dela pobune protiv politike Pekinga da prebacuje bogatstvo u unutrašnjost kako bi obuzdao političke nemire".

Japan će biti azijska pomorska sila u usponu

 
Japan ima vekovnu pomorsku tradiciju i kao ostrvska nacija prilično je zavisan od izvoza. Kina gradi vrhunski opremljenu mornaricu i mogla bi da postane još agresivnija u kontroli pomorskih puteva u istočnom i južnom Kineskom moru, kao i Indijskom okeanu, od kojih Japan zavisi.
 
Japan neće imati drugu opciju osim da pokaže silu u regionu kako bi odgovorio Kini i zaštitio svoje rute za snabdevanje. Uz američku moć koja opada, moraće to da obavi sam.
 
- Sada Japan zavisi od SAD koje garantuju slobodan pristup. Ali s obzirom da predviđamo opreznije američko ulaženje u poduhvate u inostranstvu i to što SAD nisu zavisne od izvoza, oslanjanje na Sjedinjene države dolazi u pitanje. Zbog toga će Japan uvećati svoju pomorsku moć u godinama koje dolaze - stoji u izveštaju.

Zbog ostrva u južnom Kineskom moru neće početi rat, ali postoji začkoljica
 

Regionalne sile odlučiće da sporovi oko ostrva u južnom Kineskom moru nisu vredni velikog vojnog sukoba, ali će i pored toga ona biti simptom opasne dinamike sila.
 
- Borba oko malih ostrva koja proizvode jeftinu i niskoprofitnu energiju neće biti glavno pitanje u regionu. Umesto toga, stara igra u troje će krenuti. Rusija, sila u opadanju, sve više će gubiti sposobnost da štiti svoje pomorske interese. I Kinezi i Japanci će biti zainteresovani da ih osvajaju i i da sprečavaju druge da ih osvoje - navodi se u izveštaju.
 
Opasna dinamika velikih sila vraća se u istočnu Aziju, čak i ako to ne bi rezultiralo oružanim sukobom u istočnom i južnom Kineskom moru.

Biće 16 malih Kina

 
Privredni rast Kine će slabiti, a rast njenih proizvodnih kapaciteta će se ugasiti. To je zapravo dobra vest za desetak država. Najprostiji proizvodni poslovi koje je Kina grabila za sebe preseliće se u 16 drugih privreda koje zajedno imaju ukupnu populaciju od 1,15 milijardi ljudi.
 
Dakle, dok će kineski rast stagnirati, idući ka nepredvidljivim političkim i ekonomskim posledicama, za to vreme će Meksiko, Nikaragva, Dominikanska Republika, Peru, Etiopija, Uganda, Kenija, Tanzanija, Bangladeš, Mjanmar, Šri Lanka, Laos, Vijetnam, Kambodža, Filipini i Indonezija moći da poprave svoje privredne sudbine u narednih deset godina pošto će stizati novi proizvodni poslovi.
 

Moć SAD će opadati

Kako če svet postajati još poremećenije i nepredvidljivije mesto u narednih deset godina, SAD će odgovoriti tako što će biti sve izbirljivije u izboru izazova umesto preuzimanja aktivnog vođstva u rešavanju svetskih problema
  
Privredni rast, uvećana proizvodnja domaće energije, pad izvoza i sigurno saznanje da ste u najbezbednijem delu sveta daće SAD taj luksuz da mogu da se izoluju od svetskih kriza. Iako će ova oograničenija uloga Amerike u globalnim pitanjima učiniti od sveta još nepridljivije mesto, to je realnost koju će druge zemlje jednostavno morati da prihvate.
 
- Sjedinjene države će nastaviti da budu velika ekonomska, politička i vojna sila u svetu, ali će se manje angažovati nego pre. Biće to poremećen svet, sa "promenom straže" u mnogim regionima. Konstanta će biti kontinuirana i zrelija moć SAD, moć koja će biti mnogo manje vidljiva i koja će biti manje korišćena u narednih deset godina - piše u "Stratforovom" izveštaju.

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/568719/MRACNA-PROGNOZA-STRATFORA-Propast-Rusije-SAD-ce-upotrebiti-nuklearno-oruzje-nastanak-cetiri-Evrope

Zaplenjen račun MIA „Rusija sevodnja“ u Francuskoj, Rusija uzvraća istom merom  

Francuski izvršioci su naložili zaplenu računa predstavništva međunarodne informativne agencije „Rusija sevodnja“ u Francuskoj
Francuski izvršioci su naložili zaplenu računa predstavništva međunarodne informativne agencije „Rusija sevodnja“ u Francuskoj, saopštila je u četvrtak njena glavna urednica Margarita Simonjan.
Francuska je zaplenila rusku imovinu po predmetu bivših akcionara JUKOS-a.
Blokiran je naš račun u Francuskoj. Što se tiče drugih zemalja, nakon situacije u Francuskoj, kompanija se pobrinula da se ne dopusti prekid rada na radiju (u ostalim zemljama)“, rekla je Margarita Simonjan.
Bivši akcionari ruskog naftnog giganta Jukosa saopštili su danas da su aktive ruske vlade i bankarski računi u Francuskoj zamrznuti, u okviru spora oko isplate odštete akcionarima za eksproprijaciju Jukosa.
"Reč je o bankarskim računima i nekretninama", izjavio je direktor kompanije GML, bivšeg većinskog akcionara u Jukosu, Tim Ozborn, i dodao da su zamrznuti računi u oko 40 banaka zajedno sa još "osam ili devet nekretnina", prenosi agencija Frans pres.
I sudski izvršitelji iz Belgije su juče izvestili ruske i međunarodne kompanije o zamrzavanju ruske imovine u toj zemlji, na zahtev bivših akcionara Jukosa.

MOSKVA UZVRAĆA ISTOM MEROM
Moskva ostavlja mogućnost da odgovori na zaplenu ruske imovine u Belgiji, saopštilo je Ministarstvo inostranih poslova Rusije.
Ruska strana… traži od belgijske strane da preduzme hitne mere da se vrate prekršena suverena prava Ruske Federacije u Belgiji i obezbede normalno funkcionisanje ruskih institucija i pravnih lica", kaže se u saopštenju.
U suprotnom slučaju, ruska strana će biti prinuđena da razmotri pitanje o donošenju adekvatnih mera u Ruskoj Federaciji prema imovini Kraljevine Belgije, uključujući Ambasadu Belgije u Moskvi, kao pravno lice“, kaže se u saopštenju, objavljenom na sajtu MIP Rusije.
Ambasador Belgije u Moskvi Aleks van Meuven pozvan je danas u Ministarstvo inostranih poslova Rusije. Njemu je uručen protest u vezi sa zaplenom ruske imovine u Belgiji, kaže se u saopštenju tog ministarstva.
U MIP Rusije je bio pozvan ambasador Kraljevine Belgije u Ruskoj Federaciji Van Meuven, kojem je uručen odlučni protest zbog zaplene računa Ambasade Rusije u Belgiji, stalnih predstavništava Rusije pri EU i NATO u Briselu, kao i niza drugih ruskih organizacija“, kaže se u saopštenju.
Ambasada Belgije je uverila da će odmah informisati vlasti svoje zemlje o saopštenju ruske strane.
Bivši većinski akcionar naftne kompanije Jukos, GML, dobio je u julu prošle godine spor protiv Rusije pred stalnim arbitražnim sudom u Hagu, sa presudom da mu se isplati odšeta u iznosu od 50 milijardi dolara. Sud u Hagu je presudio da je Ruska Federacija oterala Jukos u bankrot i preuzela njegovu imovinu. Moskva je tada poručila da će iskoristiti sva pravna sredstva protiv presude.
Holding GML tražio je na sudu od Rusije 103,5 milijardi dolara kompenzacije za eksproprijaciju Jukosa.
Bivši direktor Mihail Hodorkovski napravio je od Jukosa najveću naftnu kompaniju u vlasništvu investitora nakon raspada ŠSR-a.
Direktor GML-a, Tim Ozborn, rekao je tada da presuda predstavlja veliki korak za akcionare kompanije.
"Većinski akcionari Jukosa ostavljeni su bez kompenzacije za gubitak njihovih ulaganja kada je Rusija nelegalno eksproprisala Jukos", naveo je Ozborn, dodajući da je to "ključni korak napred za akcionare koji su se za tu odluku borili deset godina".
Inače, Hodorkovski je proveo deset godina u zatvoru pošto je osuđen za utaju poreza i prevaru. Pomilovan je i pušten iz zatvora krajem prošle godine.
U međunarodnim krugovima, proces protiv Hodorkovskog kritikovan je kao politički motivisan, jer je on bio oštar kritičar predsednika Rusije Vladimira Putina.

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.299.html:553676-Zaplenjen-racun-MIA-Rusija-sevodnja-u-Francuskoj-Rusija-uzvraca-istom-merom
 

 Vežbe novih specijalnih NATO snaga na jugozapadu Poljske

 

ZAGAN -
Više od 2.000 vojnika novih NATO specijalnih snaga za brzo reagovanje vežbaju danas odgovor na moguću krizu koristeći tenkove i bojevu municiju u vojnom kampu Zagan u jugozapadnoj Poljskoj.  Današnje vežbe deo su velikih manevara alijanse koji se održavaju od 9. do 19. juna na njenom istočnom krilu, s ciljem da uliju poverenje istočnim članicama zabrinutim zbog ruskog neprijateljskog delovanja u Ukrajini.
Vežbe su namenjene da isprobaju kapacitete Zajedničkih snaga za brzo reagovanje.
Odluka o stvaranju ovih snaga doneta je na samitu NATO-a u Njuportu u septembru 2014, pre svega kako bi se osnažilo istočno krilo Alijanse pred ambicijama Moskve i posle pripajanja Krima Rusiji.
Vežbe danas posmatra generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg, vrhovni NATO komandant za Evropu general Filip Bridlav i ministri odbrane Poljske, Holandije, Norveške i Nemačke.
Manevri pod nazivom "Plemeniti skok" u kojima učestvuje devet NATO zemalja, završavaju se sutra.

http://www.rtv.rs/sr_lat/evropa/vezbe-novih-specijalnih-nato-snaga-na-jugozapadu-poljske_611580.html

 


















Нема коментара: