субота, 16. мај 2015.

Postpraznični mamurluk

Glavni načelnik Rusije je očigledno ostao prilično nezadovoljan spoljnopolitičkim rezultatima praznovanja Dana pobede. Na geopolitičkom planu je jasno bilo demostrirano sledeće: naša zemlja je deo Azije – ne Evrope. Jer među učesnicima proslave ubedljivo su dominirale baš azijske zemlje. Imajući u vidu njihovo istorijsko nasleđe i sebi svojstveni mentalitet, lideri tih zemalja su mogli da se pretvaraju kako „nisu primetili“ ni aneksiju Krima, ni rusku vojnu avanturu na teritoriji jugozapadne Ukrajine. A Zapad, u prvom redu lideri država saveznica antihitlerovske koalicije, odbili su da dođu u Moskvu. Samo kancelarka Nemačke nije
mogla nikud da se dene. Za nju je bilo pricipijelno važno da dođe u Rusiju (ne na paradu, već dan kasnije) i da svojim prisustvom lično potvrdi da je nemački narod i 70 godina nakon pada fašističke Nemačke svestan svoje odgovornosti za užasne zločine koje je počinio Hitlerov režim.
Vladimir Putin je raširenih ruku dočekao Angelu Merkel i iz gošće pokušao da iscedi maksimum. Po završetku pregovora, on joj je objasnio da nemački preduzetnici trpe ogromne štete od zapadnih sankcija uvedenih protiv Rusije i da je, naravno, neophodno mirno rešenje „konflikta na jugoistoku Ukrajine“. Ali kancelarka je sačuvala prisustvo duha i do kraja ostala principijelna: „Težak udarac našoj zajedničkoj saradnji nanet je prvo aneksijom Krima, a potom i ratnim dejstvima na teritoriji Ukrajine. Mi to smatramo najtežom povredom međunarodnog prava i opasnom pretnjom miru u Evropi“.
Trenutak istine je nastao kada je iz sale u kojoj su sedeli novinari prispelo pitanje o njegovom odnosu prema paktu Ribentrop-Molotov. Putin se nije dao zbuniti, već je savesno, od reči do reči reprodukovao verziju koja se može naći u bilo kom sovjetskom udžbeniku istorije. SSSR se već krajem 30-ih iz sve snage trudio da osnuje antihitlerovsku koaliciju, ali podli Britanci i lukavi Francuzi su sve te napore ignorisali. O tome da je pred put u Minhen sovjetska delegacija od Staljina dobila jasne instrukcije da što je moguće više odugovlači, Putin ni reč nije rekao. Po njegovoj verziji, SSSR je s Hitlerom potpisao sporazum samo radi svoje sopstvene bezbednosti, a onda je još dodao kako je mnogo toga što je na planu bezbednosti tada bilo planirano, kasnije uspešno i ostvareno. On je, naravno, prećutao postojanje tajnog protokola koji je pratio pakt Ribentrop-Molotov, tajni dokument u kojem je s Hitlerom usaglašena podela Poljske, sovjetska aneksija Litvanije, Letonije, Estonije, Besarabije i Severne Bukovine, a potom bio omogućen i napad na Finsku i otimanje dela njene teritorije. A što se Poljske tiče, Putin je onako više uzgred napomenuo da je za svoju okupaciju umnogome i ona sama bila kriva. Jer pre nego što je i sama postala žrtva nemačke agresije, ona je u Minhenu, barabar sa zapadnim silama aminovala nacističko komadanje Čehoslovačke.
Iz svega što je rečeno sledi da je on kardinalno promenio svoj stav izrečen 2009. Naime Putin je tada u Gdanjsku, na ceremoniji povodom jubilarne godišnjice početka Drugog svetskog rata izjavio da je bilo kakva saradnja s nacistima po definiciji bila nemoguća i da je svima koji su to pokušali ona „donela samo tragediju. Bili su to zapravo pokušaji da se svoji problemi i slabosti reše na račun drugih… Svi sporazumi koji su imali za cilj smirivanje ambicija nacista, bili su s moralne tačke neprihvatljivi, a u političkom smislu štetni, opasni i besmisleni“. Ima se utisak da je Putin pre šest godina čitao govor koji su mu napisali nekakvi liberalni tekstopisci, a da je ovoga puta otvorio dušu. U svakom slučaju, bilo je jasno da se ovoga puta prilično zauzeo za tadašnje sovjetsko rukovodstvo, da bi opravdao njihovo sramno šurovanje s Hitlerom.
Valja napomenuti da, bez obzira na izjave Putina i njegovog ministra kulture Medinskog, tumačenja za koja se njih dvojica danas zalažu nemaju nikakve veze s objektivnom istinom. Na planu bezbednosti, pakt s đavolom nije mogao doneti nikakva preimućstva. Realizacija tajnog protokola potpisanog uz pakt Ribentrop-Molotov, to jest sovjetska okupacija dela Poljske i sve tri baltičke zemlje, lišila je Rusiju strateške tampon zone na njenim granicama s budućim neprijateljem. Zemlja se našla u neposrednom dodiru s fašističkom Nemačkom, a glavnina ruske armije je napustila svoja ranije utvrđena pogranična područja i locirala svoje snage na novim, relativno neobezbeđenim teritorijama. I što je najvažnije, Staljin je verovao u tajni dogovor s Hitlerom i zato je doživeo pravi šok kada je shvatio da ga je on zapravo prevario. Staljinova vera u reč nacista je u prvoj godini rata koštala Rusiju miliona ljudskih života.
Zanimljivo je da Putin i danas veruje u mogućnost sklapanja paktova i tajnih dogovora između takozvanih „velikih država“. Jedini problem je što nema s kim. Danas nema partnera koji bi bili voljni da sklapaju nove paktove, nove tajne dogovore s njim. Angela Merkel je i ovog puta pokazala izuzetnu čvrstinu, i za razliku od Putina, na čemu joj svakako treba čestitati, nije zaboravila da pomene zlosrećni tajni protokol iz avgusta 1939. i da izrazi svoj principijelan stav o tajnom dogovaranju kao apsolutno neprihvatljivom metodu rešavanja međunarodnih problema.
Uostalom, ja mislim da ovaj susret i nije ključan za našu budućnost. Jer nije isključeno da će Putin zaboraviti recimo to što je 2007. govorio na Butovskom stratištu i da će, na primer, kroz šest meseci reći da su masovne staljinske represije iz 1937. (koje, naravno, ni izbliza nisu imale te razmere koje navode „strani agenti“ iz nevladinog „Memorijala“) u stvari sasvim objašnjive, kao i to da su za državu tada bile korisne.
Za našu budućnost je mnogo važniji jedan drugi susret na vrhu, onaj na kojem su se sreli devedesetjednogodišnji neprikosnoveni vladar Zimbabvea Robert Mugabe i naš Vladimir Putin. Ni njegovo zrelo doba, ni prilična udaljenost od Evrope i Azije gde su se svi događaji u Drugom svetskom ratu zapravo odigrali, našem gostu nisu zasmetali da zauzme mesto najaktivnijeg učesnika u ovogodišnjoj proslavi Praznika pobede. Najstariji vladar na svetu je Vladimiru Putinu radosno čestitao ulazak u klub dostojanstvenih, ozleđenih i obespravljenih: „Rusija je, kao i mi, uspela da se odupre pritiscima Sjedinjenih američkih država i Evrope. Nama je bilo suštinski važno da oduzmemo obradivo zemljište kojim su vladali britanski farmeri. Kada smo u tome uspeli, SAD, Evropa i Britanija su, naravno, protiv nas uveli sankcije. Vi se, kao i mi, takođe borite protiv sankcija, a na vrhu te neprijateljske imperijalističke piramide stoje SAD koje poslušno sledi Evropa. To je razlog zbog kojeg danas moramo da budemo zajedno, da se skupa borimo i da sarađujemo. Zato nam je jučerašnji svečani dan bio tako prijatan – videli smo preporod Rusije“.
Napominjem da je ovaj zapaženi političar, kada se pod njim zaljuljala predsednička fotelja, iz zemlje isterao hiljade britanskih farmera koji su hranili ne samo Zimbabve, već i polovinu afričkog kontinenta. Njihovu imovinu su kao što je to red i običaj podelili, nakon čega je proizvodnja hrane u zemlji jednostavno prekinuta, i tada je Zimbabve zatražio pomoć od UN-a. Inflacija je munjevito rasla, da bi jednog trenutka dostigla nivo od 321.000.000% godišnje (ovo nije štamparska greška, već apsolutni svetski rekord) i u promet je bila puštena novčanica od 100 triliona zimbabvijskih dolara. Čovek koji je sve ovo organizovao, otvoreno se raduje „preporodu Rusije“, što po njegovim rečima potvrđuju i sankcije koje su protiv nje uvedene. Što bi se reklo, Welcome to the club tovariši… I uz najbolju volju, ne da se isključiti mogućnost da sudbina Zimbabvea čeka i nas.
Ali gospodin Mugabe je u Moskvu doneo i trunku optimizma. On već punih 35 godina vodi svoju zemlju čime je, priznaćete, ostvarena izuzetna stabilnost. Istina, pomalo gladna…
Ежедневный журнал, 11.05.2015.
Pevod s ruskog Haim Moreno


http://pescanik.net/postpraznicni-mamurluk/


Ruski parlament odobrio zakon o proglašavanju nepoželjnih stranih organizacija 

Ruska Duma dala je danas preliminarno odobrenje za zakon koji će omogućiti tužilaštvima da strane i internacionalne organizacije proglase "nepoželjnima" i da ih potom - zatvore.
Ovaj korak se čita kao sastavni deo kampanje kojom se, od početka trećeg mandata aktuelnog predsednika Rusije Vladimira Putina, nastoji da uguši civilno društvo.

Zakoni doneti u poelsdnje vreme već su doveli do povećanog pritika na nevladine organizacije, posebno one koje primaju dotacije iz inostranstvca.
Poslednje, danas najavljene mere, omogućiće tužilaštvima da organizacije proglase nepoželjnima ako one predstavljaju "pretnju temeljima ustavnog poretka" Rusije, ili pretnju odbrambenim kapacitetima zemlje ili uopšte nacionalnoj bezbednosti.

Duma (donji dom ruskog parlamenta) odobrila je zakon sa odnosom glasova 442 "za" i 3 (tri) "protiv".

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/559488/Ruski-parlament-odobrio-zakon-o-proglasavanju-nepozeljnih-stranih-organizacija


Mekejn odbio ponudu Porošenka 

Američki senator republikanac Džon Mekejn odbio je mesto savetnika ukrajinskog predsednika Petra
Porošenka, rekavši da ga ustavna ograničenja u tome sprečavaju.
"Počastvovan sam ponudom da se pridružim ukrajinskom Međunarodnom savetodavnom odboru za reforme", rekao je Mekejn u saopštenju objavljenom na njegovom zvaničnim veb sajtu. 

On je rekao da je, prema američkom Ustavu, u vezi sa delovanjem članova Kongresa prema stranim vladama obavezan da odbije ponudu, preneo je "Sputnjik".
 
Mekejn je dodao da će i dalje "nastaviti da bude prijatelj Kijeva u borbi protiv ruskog predsednika Vladimira Putina".
 
Savetodavni Savet za reforme je forum pri kabinetu ukrajinskog predsednika za razmatranje načina da se osiguraju ukrajinski teritorijalni integritet i bezbednost i da podrška demokratskoj budućnosti Ukrajine.
 
Mekejn se najviše zalagao da Vašington pošalje smrtonosne oružje u ratom zahvaćenu Ukrajinu.

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/559436/Mekejn-odbio-ponudu-Porosenka


FOTO, VIDEO: "Putin" razapet na krst nasred ulice

Statua razapetog ruskog predsednika Vladimira Putina osvanula je u glavnom gradu Letonije Rigi u sklopu
umetničke izložbe posvećene 20. veku.
Umetnik, koji je želeo da ostane anoniman, razapeo je "ruskog predsednika" na crveni krst uz pomoć eksera zarivenih u ruke i noge statue, a nije izostao ni venac od bodljikave žice na glavi "Putina".
Veliki krst na kojem je razapet "Vladimir Putin" nalazi se nedaleko od zgrade koja je u vreme SSSR-a bila sedište KGB-a za Letoniju. Posetiocima je dozvoljeno da zabijaju eksere u statuu Putina, ali mnogi od njih to ne žele da učine.
Pojedini posetioci zabijaju eksere u izloženu statuu, dok ima i onih koji vade eksere iz nje.
Inače, vređanje vlasti i njenih zvaničnika je prekršaj u mnogim zemljama, a za takve stvari u Rusiji plaća se kazna u vrednosti do 800 dolara.











http://www.021.rs/Info/Svet/FOTO-VIDEO-Putin-razapet-na-krst-nasred-ulice.html


RUSIJA SE INATI: Pojačava ratno prisustvo na Krimu zbog NATO!

- Ovo nije bilo političko saopštenje, već iznošenje činjenice. Mi u ovom trenutku ne vidimo da NATO želi da
traga za načinima praktične saradnje. NATO u tom smislu puca sebi u nogu - rekao je izaslanik Rusije u NATO, Aleksandar Gruško
Rusija će pojačati vojno prisustvo na Krimu zbog planova NATO da se proširi u istočnoj Evropi, izjavio je izaslanik Rusije u NATO Aleksandar Gruško
PRAVI SE “VELIKI UKRAJINSKI ZID”: Kijev gradi bedem duž granice sa Rusijom koji će koštati 200 miliona dolara (VIDEO)
NATO nanosi samom sebi štetu time što izbegava praktičnu saradnju sa Rusijom, on time sebi “puca u nogu”, dodao je Gruško.
Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg je juče izjavio da su kanali Rusije otvoreni za političke kontakte sa Rusijom, ali da je praktična saradnja i dalje suspendovana.
Ovo nije bilo političko saopštenje, već iznošenje činjenice. Mi u ovom trenutku ne vidimo da NATO želi da traga za načinima praktične saradnje. NATO u tom smislu puca sebi u nogu – rekao je Gruško.
Komentarišući sastanak ministara spoljnjih poslova članica NATO u Antaliji u Turskoj, Gruško je kazao da se stav tog vojnog saveza o Ukrajini nije promenio, navodi TAS.
Mi vidimo da NATO sve percipira na svoj način. On ignoriše stvarni napredak postignut proteklih meseci i zanemaruje objektivne informacije distribuirane kroz kanale OEBS – dodao je on.
Gruško je istakao da NATO “i dalje Rusiju smatra stranom u ukrajinskom sukobu i najodgovornijom za odlaganje sprovođenja sporazuma iz Minska”.
(Telegraf.rs / Tanjug)

http://www.telegraf.rs/vesti/1569493-rusija-se-inati-pojacava-ratno-prisustvo-na-krimu-zbog-nato


BDP u Rusiji opao za 1,9 odsto u prvom kvartalu 

Bruto domaći proizvod (BDP) u Rusiji, koja je u ekonomskoj krizi zbog zapadnih sankcije i pada cene nafte na svetskom tržištu, pao je za 1,9 odsto u prvom kvartalu ove godine, saopšteno je juče u Moskvi.
To je prvi pad BDP-a u Rusiji na godišnjem nivou od 2009. godine. Međutim, taj pad je manji od predviđanja ruskih vlasti koje su prognozirale pad od 2,2 odsto u prvom kvartalu.
Ti podaci potvrđuju pad ekonomskih aktivnosti u zemlji kao i pad kupovne moći građana zbog inflacije koja je gotovo 17 odsto.
 
Ruska vlada predviđa pad BDP-a za 2,8 odsto tokom 2015. i povratak na privredni rast 2016.

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/559420/BDP-u-Rusiji-opao-za-19-odsto-u-prvom-kvartalu


Zarif: Nuklearni sporazum vrlo vjerovatan 

Iranski ministar kaže da je sporazum o nuklearnom programu vjerovatan ako to drugi pregovarači ozbiljno
žele.


Zarif je izrazio nezadovoljstvo prema Saudijskoj Arabiji, ocijenivši da se upustila u "poplavu uvredljivih komentara" [Reuters - Arhiva]
 
Sporazum o iranskom nuklearnom programu je "vrlo vjerojatan", ocijenio je iranski ministar vanjskih poslova Mohamed Javad Zarif u razgovoru za njemački list Der Spiegel.
"Sporazum je vrlo vjerovatan pod uvjetom da naši partneri u pregovorima to žele ozbiljno", rekao je ministar.
Teheran i velike sile grupe 5+1 (Kina, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Velika Britanija, Rusija i Njemačka) su zaključile okvirni sporazum 2. travnja.
Oni sada rade na rješavanju tehničkih pojedinosti definitivnog sporazuma, koji bi trebao jamčiti čisto pacifističku prirodu nuklearnih aktivnosti Irana, u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija nametnutih 2006. godine.
'Ne želimo dominirati regijom'
U ovom kontekstu, ministar Zarif je izrazio svoje nezadovoljstvo prema Saudijskoj Arabiji, ocijenivši da se ova zemlja upustila u "poplavu uvrjedljivih komentara", prenosi Fena.
"Vidno, neke osobe u regiji su u stanju panike", dodao je on, rekavši da ne razumije zašto jer "mi ne želimo dominirati regijom".
"Mi smo zadovoljni našom veličinom i našom geografijom", rekao je Zarif.
Zaključak sporazuma o iranskom nuklearnom programu, koji je nametnuo američki predsjednik Barack Obama, trebao bi biti okončan do kraja lipnja.
Izvor: Agencije

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/zarif-nuklearni-sporazum-vrlo-vjerovatan 



MILIONSKA INVESTICIJA Ukrajina hoće zid prema Rusiji od 2.000 km sa kulama od 17 metara 
Izgradnja zida duž granice između Ukrajine i Rusije koštala bi Ukrajinu četiri milijarde grivni, što je oko 200 miliona dolara, prema proceni koju je objavio Savet ministara Ukrajine.
 


http://www.blic.rs/Vesti/Svet/559241/MILIONSKA-INVESTICIJA-Ukrajina-hoce-zid-prema-Rusiji-od-2000-km-sa-kulama-od-17-metara


Kijev optužio Fejsbuk za političku pristrasnost

Pomoćnik ukrajinskog predsednika Dmitro Šimkiv optužio je Fejsbuk za političku pristrasnost, tvrdeći da postoji proruski uticaj i pritisak na kancelariju te društvene mreže u Rusiji. I predsednik Ukrajine Petro Porošenko je ove nedelje lično apelovao na osnivača Fejsbuka Marka Zakerberga da otvori posebnu kancelariju u Ukrajini da bi se to sprečilo.
Porošenko se Zakerbergu obratio sa svog Fejsbuk profila.
Šimkiv, koji pregovara sa Fejsbukom da se taj problem reši, rekao je da ruski moderatori nadziru ukrajinske korisnike Fejsbuka i da su pod uticajem Kremlja u vezi sa sukobima na istoku Ukrajine, prenela je agencija AFP.
Korisnici Fejsbuka su preplavili društvene mreže, navodeći prorusku političku pristrasnost. "Moramo da koristimo sve raspoložive kanale da bi dobili reakciju globalnih kompanija. Ukrajini je potrebna kancelarija Fejsbuka u Ukrajini", istakao je Porošenko.
Na stotine Ukrajinaca objavilo je komentare na Zakerbergovoj stranici, podržavajući Porošenkov poziv.
Mnogi od njih su se najviše žalili na gašenje profila, brisanje postova u kojima se kritikuje uloga Moskve u sukobima u istočnoj Ukrajini.
Fejsbuk se zasad nije oglasio povodom ovih zahteva. Ranije je saopštila da se odeljenje koje se odnosi na ruski jezik nalazi u Irskoj i da fizički ne postoji kancelarija u Rusiji, iako je njen direktor u Rusiji.
autor: VVizvor: Tanjug
 
 
http://www.novimagazin.rs/svet/kijev-optuzio-fejsbuk-za-politicku-pristrasnost 



Druga strana Moskovske parade  


Da ni u Rusiji, kao ni kod nas, sa sećanjima na pobedu u Drugom sveskom ratu i prekrajanjem istorije stvari ne stoje kontinuirano i monolitno, svedoče i glasovi iz tamošnjih marginalizovanih medija. Mišljenja koja optužuju Putinov režim za rat u Ukrajini i osuđuju aneksiju Krima se mogu naći uglavnom samo na internet glasilima kao što su radio i internet TV stanice Eho Moskve gde pišu i mnogi novinari koji su 1990-ih bili prisutni i ugledni u mas medijima.

Tako pisac Jevgenij Kiseljov piše da je 9. maja proslavio svoj Dan pobede, odvojen od "neukusnog i falš spektakla koji su priredili naši vlastodršci, zalepljeni kao pijavica za narodno sećanje na rat". Kiseljov podseća da se Dan pobede počeo proslavljati vojnom paradom 1965. godine, posle dvadesetogodišnjeg prekida, kao i da je takav način obeležavanja, i pored primarnog motiva da se demonstrira vojna (nad)moć SSSR u Hladnom ratu, bio donekle prihvatljiv jer su tadašnji rukovodioci SSSR i sami bili učesnici u oslobodilačkom ratu.
Pesnikinja Veronika Dolina piše da je razočarana predstavljanjem akcije povorke 'Besrmtni puk' kao spontanog okupljanja potomaka veterana, navodeći da je u ulicama oko Crvenog trga zapazila mnoštvo parkiranih autobusa kojima su učesnici u ovom maršu dovezeni na paradu. U prilog ovoj tvrdnji idu i navodi blogera koji prilažu fotografije desetina portreta veterana koje bi trebalo da su nosili njihovi potomci, ostavljenih posle parade kao gomila smeća. Dolina piše: "Žao mi je, ali moram to reći. Sva ova priča o maršu je performans, i ništa više". Naglašavajući da su većina učesnika u akciji sigurno bili potomci palih vojnika, čitaoci ovih blogova žale sto je premeštanjem na Crveni trg akcija izgubila smisao koji je imala tokom svojih početaka u gradu Tomsku, gde je lokalna televizijska stanica (ukinuta prošle godina) pokrenula inicijativu prikupljanja ličnih priča učesnika u Drugom svetskom ratu od njihovih potomaka. Jedan čitalac piše da je učešćem Putina u povorci cela akcija postala 'PR šou na kostima'.
Publicista Aleksej Meljnikov piše da nema očiglednijeg simbola 'utvarnog postojanja' sadašnje Rusije od onog koje "ustanovljavaju ruske vlasti - današnjim lažiranim praznovanjem pobede drevne države SSSR, koja je prestala da postoji pre četvrt veka". O povorci 'Besmrtni puk' kaže: "To je pravi kolektivni odlazak u prošlost, želja da se sjedini u masu, u kojoj će se pronaći radost i ponos - demonstrirati javno ono što se moralo čuvati unutar ličnog kruga, ono čemu nije mesto pred očima vladajućih cinika. Ovaj ulični hod je dekorisan, najblaže rečeno, dvosmislenim simbolima - crvenim zastavama i lentama svetog Georgija. To što je na čelu ovog bega od realnosti koračao V.V. Putin ima značaj simbola. Slepac je za sobom vukao slepce". Nekoliko čitalaca, reagujući na ovaj tekst, govore o užasnutosti koju bi njihovi rođaci poginuli u ratu morali osećati pred vijorenjem miliona traka sv. Georgija, odlikovanjem imperijalne Rusije. Jedan od njih piše: "Moj bi ih deda 'polivao' iz 'kaćuše'".
O vezama između obeležavanja Dana pobede, 'novih pobeda nad fašizmom u Ukrajini' i generalnog zveckanja oružjem govori novinarka Evgenija Aljbac: "U jednoj emisiji na prvom programu naše televizije voditelj kaže: Jednom smo već prošli Evropom ili je oslobodili, a ako treba - to ćemo i danas učiniti. A ja mislim: Kakav kučkin sin. Nećeš ti, a ni tvoja deca, krenuti tamo da položite živote. Mi smo odrastali u vreme kada je odgovor na pitanje "Hoće li Rusi rat?" bio nedvojbeno negativan. Sada se provodi militarizacija svesti i jedno postepeno navikavanje ljudi na to da nema ničeg strašnog u tome da, ako treba vojevati, vojevaćemo. Ovi dečaci i devojčice koji se šetaju sa lentama sv. Georgija ne razumeju da im se peru mozgovi. U ime oca i učitelja Putina Vladimira Vladimiroviča", piše Aljbacova.
O nedolasku na paradu lidera država-saveznica SSSR u Drugom svetskom ratu piše Artemij Troicki: "Putin je faktički anulirao onaj mir u Evropi koji narodi obeležavaju od proleća 1945. godine. Ovde moram podvući reč 'Evropa'. Od 1945. do 2015. na planeti je bilo mnogo lokalnih ratova, sa umešanošću i nečistom savesti svih naših bivših saveznika. SSSR u Avganistanu, Britanija na Folklandima, Francuska u Alžiru, SAD u Koreji, Vijetnamu i Iraku - svi su oni vodili nepravedne ratove: imperijalne, kolonijalne i 'male pobedonosne'. Međutim, svi ovi ratovi su zaobilazili Evropu - kolevku Prvog i Drugog svetskog. Od tada još nije bilo slučaja da jedna država oduzme i sebi pripoji komad druge - tako šta se u Evropi nije dogodilo od vremena Hitlerovih avantura 1930-ih godina. A imajući u vidu i to da je Rusija bila garantom teritorijalne celovitosti Ukrajine, obeležavanje krivca je 'poseban cinizam'... Da li je odsustvovanje vodećih ličnosti država-saveznica umanjivanje ili nepriznavanje zasluga naše zemlje u pobedi nad fašizmom? Apsolutno ne - o tome uopšte ne može biti reči! Da li je to uvreda za žitelje Rusije? Ponovo, ne: kada ne bi bilo propagandističkih napora - kako od strane večito nadurenih ruskih dužnosnika, tako i zluradih liberalnih medija - ogromna većina naših ljudi ne bi ni obratila pažnju na prisutne na tribinama... Da li je Putin predvideo ovakvu reakciju svetskih lidera? Možda, da, a možda i ne - ali sigurno ne u ovakvim razmerama. Da li je zaslužio takvu reakciju: držim da da. Jer, bez obzira na to ko si, moraš pamtiti da te nepoznavanje ili potcenjivanje zakona međunarodnog suživota ne oslobađaju odgovornosti za njihovo nepoštovanje - zaključuje Troici.
Posmatraču iz Srbije ostaje zaključak da ako se u Rusiji tračice sv. Georgija mogu vezivati za stegove komunističke države, tada je u redu i brisanje imena paritzanskih heroja i njihovo zamenjivanje imenima četničkih vojvoda i drugih naših kolaboracionista nacista. Moskovski zvanični modus sećanja na Drugi svetski rat je našim elitama dao još jedan podstrek da nastavimo tonuti u paraistoriju, koju smo, inače, uglavnom ćutke već prihvatili, a s njom i (jedino) 9. maj kao (može i naš, ali najpre ruski) Dan pobede. Onima koji bi da se drugačije sećaju vlastitih života - čestitam 15. maj!
Autorka je profesorka sociologije na univerzitetu Fatih u Istanbulu 



http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/druga_strana_moskovske_parade_.26.html?news_id=301752






 

Нема коментара: