Ima Borhes priču Deutsches Requiem, u kojoj nemački nacista, bivši šef konclogora, spokojno čeka smrtnu kaznu koja će da stigne sa zorom, jer misli da je na kraju njegova vizija sveta ipak pobedila. U unutrašnjem monologu koji je i jedini glas ove priče on kaže 'Nije bitno što je Engleska čekić a mi ekser.
Bitno je da i nju sad vodi nasilje a ne hrišćanska poniznost. Ako pobeda i sreća nisu suđeni Nemačkoj, jesu drugim nacijama. Nek raj postoji, makar je naše mesto u paklu.' Iako njegova opskurna vizija srećom nije tačna, iako je Nemačku u ratu trebalo pobediti po svaku cenu, u tragičnom razmišljanju Borhesovog lika, karaktera koji je autor opisivao kao 'idealnog' nacistu, postoji nukleus opasne lucidnosti. Ovo vreme i događaji koje ono nosi sa sobom stavljaju na test naš sistem vrednosti, kaže za Danas lider LDP Čedomir Jovanović, povodom Dana pobede nad fašizmom
"Od Bosne do Ukrajine ili od paljevine ambasada u Beogradu do lupanja ćiriličnih tabli u Vukovaru, previše često smo gledali ljude koji baštine antifašističku prošlost i poziciju nekadašnje žrtve, kako rade stvari koje ih sada pouzdano svrstavaju na pogrešnu stranu u borbi za vrednosti civilizacije izrasle na antifašizmu. Danas se antifašističke ili fašističke etikete lako lepe na čelo sebi ili drugim ljudima i narodima", ističe Jovanović.
"Sa ovim etiketiranjem ipak treba biti oprezan jer izrazi koji se tako lako i često koriste vremenom izgube težinu i značenje. Danas pouzdano fašizam ili njegove prepoznatljive derivate možemo videti u ikonografiji i ideologiji nekih ekstremnih političkih, navijačkih ili kriminalnih grupa čije postojanje ne bi bilo toliko dramatično da na njih sa razumevanjem ili simpatijama ne gleda i jedan ozbiljan deo društva, državnih institucija ili crkve. Problem relativno malobrojnih otvoreno fašističkih ili nacističkih grupa je što fluid fašizma, lakše ili teže prepoznatljiv, u većoj ili manjoj gustini, u koncentričnim krugovima zadire duboko u pore društva koje nas okružuje i lako ga možemo prepoznati prema lakoći kojom se negira pravo na postojanje svakom ko je drugačiji i prema spremnosti da se zažmuri na grehe i zločine sopstvenog naroda ili države", smatra naš sagovornik i dodaje da "ovu manu, nažalost ili možda na nečiju tužnu sreću, sa nama u ovoj ili onoj meri dele i države i narodi koji nas okružuju".
Prema njegovim rečima, 9. maj je jedan od onih datuma "koji nas nateraju da se ponovo pogledamo u ogledalo". "To je dan kada svaki narod i svaki čovek ima priliku da razmisli ponovo o svom odnosu prema svetu oko sebe, o bližoj i daljoj prošlosti i o tome kako bi želeo da izgleda budućnost. Zato je potrebno da sad više nego ikad verujemo u slobodu, jednakost i bratstvo. Da razumemo svakog i da se zalažemo za kažnjavanje krivih, onako kako njihova krivica traži da bude kažnjena. Ako ne naučimo da razumemo druge onako kako bismo želeli da drugi razumeju nas, ako postanemo ljudi koji misle da će svi problemi sveta biti rešeni gvožđem, ako nevini budu plakali više nego što plaču danas, neće biti važno ko će pobediti i kako će se zvati onaj koji će biti odgovoran za to što će sa svetom koji gori izgoreti i antifašističke vrednosti", zaključuje Jovanović.
http://www.danas.rs/danasrs/politika/cedomir_jovanovic_fluid_fasizma_duboko_zadire_u_pore_drustva.56.html?news_id=301447
Нема коментара:
Постави коментар