уторак, 28. април 2015.

VUČIĆ VS. JANKOVIĆ: Ko više liči na ubicu i kriminalca?

Više od nedelju dana vodi se nesnosna kampanja kriminalizacije Saše Jankovića putem režimskih medija. Ako Janković toliko smeta Vučića, zašto ga jednostavno ne smeni? Zato što ne sme.
Slučaj Saše Jankovića i afere “pištolj” školski je primer kako politički kriminalizovati protivnike. Iako Aleksandar Vučić može sutra da smeni Sašu Jankovića, postavlja se pitanje zašto to i ne učini? Zato što ne sme.
Režimski “Informer” već danima ne skida Sašu Jankovića sa naslovne strane. Posebno je interesantno primetiti kako Dragan J. Vučićević
Jankovića poziva da podnese ostavku, ali ne poziva Aleksandra Vučića da ga smeni.
Imajući u vidu to da su OEBS i veći deo domaće javnosti izrazili zabrinutost i protest zbog prljave hajke na zaštitnika građana, bilo bi izuzetno problematično da Aleksandar Vučić, odnosno, vladajuća većina u Skupštini, smeni Jankovića. To bi bio jasan dokaz da u Srbiji vlada jednoumlje, cenzura i totalitarizam.
Pošto ne sme da ga smeni, jer je to loše za reputaciju “lidera evropskih vrednosti”, Vučić se poslužio školskim udžbenikom “Kako kriminalizovati političke protivnike putem medija”. U tom udžbeniku, koji se primenjuje u gotovo svim zemljama, piše da nije dobro za jednog državnika da se direktno i otvoreno obračunava sa nezavisnim institucijama. Zato svaki “pametni” državnik ima svoje najbliže saradnike u državnim institucijama i medijima koji će umesto njega odrađivati prljave poslove.
Tada se uključuju ministar unutrašnjih poslova i urednik režimskog lista “Informer”. Po nalogu Aleksandra Vučića, ministar Stefanović kopa po policijskim arhivama kako bi pronašao najmanju mrlju u dosijeu političkog protivnika koji je na meti. Na njegovu sreću, pronalazi nešto – slučaj samoubistva koji je star već 23 godine. On obaveštava svog pretpostavljenog (Aleksandra Vučića). Analiziraju se iskopani podaci i pretpostavljeni naređuje da se proslede novinarima od poverenja. U igru uskače Dragan Vučićević.
Vučićević u dogovoru sa ministrom unutrašnjih poslova traži nelogičnosti i izvrće činjenice. Ovo se dešava po principu: “Ko traži, taj i nađe”. Dakle, tražimo najsitnije dokaze da je Saša Janković ubio svog prijatelja. Neće Vučićević sigurno objaviti tekst pod naslovom “Saša Janković nije ubio svog prijatelja 1993. godine”, već će objaviti ono što je želeo da pronađe u policijskim spisima.
Hajka može da počne. U gorenavedenom udžebeniku piše da hajka mora da traje više nedelja. Kakva je poenta hajke ako će se završiti par tekstova?
U udžbeniku još stoji da režimski novinar mora da iznudi ostavku kriminalizovanog čoveka. Na taj način, vrhovni državnik ne mora da prlja svoje ruke smenjivanjem svog protivnika. Cilj je da se kriminalizovanom čoveku smuči funkcija koju obavlja i da sam podnese ostaku. Na taj način, on nije smenjen, već je sam podneo ostavku. Kada sutra OEBS ili neka druga organizacija zatraži odgovor na pitanje zašto je otišao zaštitnika građana, Vučić može da kaže dve stvari:
1. Čovek je osetio moralnu odgovornost pa je sam podneo ostavku;
2. Čovek je morao biti smenjen jer je svojim postupcima iz prošlosti unakazio važnu funkciju zaštitnika građana. Jednostavno takve osobe ne zastužuju da štite građane. Javnost se digla protiv njega i imali smo moralnu obavezu da ga smenimo.
Pošto znamo da Aleksandar Vučić neće smeniti zaštitnika građana, a “Informer” nam ukazuje na to da je cilj “moralna” ostavka, a ne smena, režimski novinari će vršiti teroristički pritisak na Jankovića dok čovek jednostavno ne pukne i sam ne podnese ostavku.
Tada će Aleksandar Vučić dobiti jedinstvenu priliku da postavi zaštitnika građana koji će štiti Aleksandra Vučića od građana, a ne građane od Aleksandra Vučića.
Realno gledano, ko vam više liči na ubicu i kriminalca – Aleksandar Vučić ili Saša Janković?

http://www.teleprompter.rs/vucic-vs-jankovic-ko-vise-lici-na-ubicu-kriminalca.html


Нема коментара: